Turska je već upisana u povijest svjetskih prvenstava ovog puta s Amerikancima u glavnoj ulozi. Nakon punih 16 godina, na krilima 21-godišnjeg Kevina Duranta momčad Mikea Krzyzewskog je Prvak svijeta.

Amerikanci su napokon opet bili najbolji. Dugo im je trebalo prihvatiti činjenicu da i neamerička košarka ima što za ponuditi. Teško je pronaći zamjerke nakon što su Ameri pomeli sve pred sobom.

Brazil je pobudio poneku sumnju u krajnji domet mladih NBA zvijezda, imali su šut za pobjedu. Brza i ne pretjerano organizirana igra, s gomilom nerezonskih preuranjenih šuteva te nezadrživi Kevin Durant, umjetnik jednostavne i efikasne košarke, po sistemu "kratko i jasno", uništavao je svoje čuvare brzim i nepredvidljivim šutevima. Nema sumnje da snaga i brzina, eksplozivnost i skočnost imaju univerzalnu vrijednost teško dostižnu za ostatak svijeta.

>> Danko Cvjetićanin: Misterij hrvatske košarke se nastavlja

Srebrni Turci iskoristili su vjerojatno neponovljivu prigodu osvojiti svjetsko srebro. Na domaćem parketu uz obilatu pomoć glasne publike, velikih sponzorskih konzorcija, ali pomalo i sudaca. Ipak teško je poreći da su Turci neugodni i kvalitetni. Tanjevićevo znanje i njegova 1-3-1 zona bili si nepremostiva prepreka za gotovo sve protivnike. Hedo Turkoglu i ostali pokazali su da znaju i da žele. Njihova upornost i borbenost bila je za pamćenje. Sliku je pokvarila scena Asikovog 'foliranja' i pad igre u zadnje dvije tekme.
Litva je najveće iznenađenje. Dokazali su da su, premda znatno oslabljeni neigranjem velikih zvijezda, ipak uvijek u vrhu. Prepoznatljiva čvrsta igra polivalentnih igrača i odličan trener donijeli su Litvi broncu. Zbog svega spomenutog, možda je Litva ipak zaslužila najveći respekt od svih.
Srbija je kao najmlađa momčad igrala dopadljivu košarku. Vrlo dobro vođeni, odlična igra dodavanja te neočekivano dobra igra Kešelja i Savanovića bile su glavne značajke naših susjeda. Njihov višegodišnji sustav rada te dobra trenerska struktura koja prati suvremenu košarku donijela im je bezbolnu smjenu generacije koja će ih i dalje držati u vrhu košarke.

Naša zemlja nema sustav rada, nema jakih liga te ono najvažnije, nema ljude koji znaju kako postupno izgraditi sustav

Argentina, najstarija momčad na prvenstvu, čini se polako završava zlatnu eru s generacijom na odlasku. Louis Scola je bio pravi lider, igrač koji je zaista napredovao u NBA ligi. Nikada nije imao takvu napadačku konstantu do sada.
Španjolska je manje opasna bez originalnog Gasola. Bit će im teško vratiti se u vrh bez njega.

Gdje smo mi u svemu tome? Teško je prognozirati, dobro je uvijek biti optimist, ali za realni optimizam su potrebne realne procjene. Naša zemlja nema sustav rada, nema jakih liga te ono najvažnije, nema ljude koji znaju kako postupno izgraditi sustav. Znam da sam i sam sebi dosadio s kritikama, teško je vidjeti išta pozitivno u Hrvatskoj košarci kada se pogleda stanje u tom sportu. Klubovi se raspadaju (Split, Cibona...), novaca nema, malo je trenera radnika, a još manje onih kojima je zaista opće dobro naše košarke u prvom planu. Svi koji su takvi, odavno su udaljeni od značajnih mjesta u hrvatskoj košarci. Erozija morala i struke na djelu. Tko je kriv za takvo stanje?
Sreća je da će naši igrači, nositelji naše igre, igrati u jakim ligama širom Europe.