Malo je falilo da Hrvatska, nakon rušenja Njemačke, kompletira senzaciju te izbaci i domaćina Francusku, koja je bila „programirana“ za osvajanje svog prvog svjetskog naslova.
Tri vijesti o kojima se priča
Kasnije se pričalo da su u tu svrhu bili spremni i otrovati Ronalda uoči finala. Brazil je u finalu istrčao s „usporenim“ Il Fenomenom, čemu su, po brojnim teorijama, kumovale francuske zakulisne igrice.
Kao i Brazil, svoju oslabljenu kariku u ključnoj utakmici protiv Francuske imala je i Hrvatska. Bio je to kapetan Zvonimir Boban, koji je bio upitan uoči polufinala, ali Ćiro ga je ipak stavio u sastav.
Kapetan prebrodio teško razdoblje i poveo Vatrene u posljednju bitku
Nažalost, upravo je Boban izgubio jednu loptu koja je dovela do jednog od dva gola u reprezentativnoj karijeri Liliana Thurama. Oba je zabio baš na toj utakmici protiv Hrvatske, poništivši tako vodstvo koje je donio Davor Šuker.
Uzalud je Boban tražio od Ćire da ga ostavi u svlačionici. Inače nepogrešivi kapetan tog je dana imao možda i najteži dan karijere. Po vlastitom priznanju, danima nakon toga nije jeo, pio niti spavao.
Suigrači su ipak podigli svog kapetana koji ih je morao povesti u još jednu, posljednju bitku – protiv tada vrlo moćne Nizozemske. Radilo se zasigurno o jednoj od najjačih momčadi 90-ih, dobrim dijelom proizašle iz tada moćnog i avangardnog Ajaxa, prvaka Europe tri godine ranije.
Berkgkamp, Kluivert, Stam, braća De Boer, Overmars, Davids, Seedorf... Zasigurno se radi o jednoj od najjačih momčadi ikad koja nije uspjela ništa osvojiti.
Nizozemci igrali lijepo, ali neefikasno. Hrvatska je te večeri bila nepogrešiva
Nizozemci su, po svojoj tradiciji, plijenili lijepim nogometom, talentom i idejom. No, također po svojoj tradiciji, redovito su ostajali kratki u ključnim utakmicama. Tako je bilo i ’98. U fantastičnoj polufinalnoj utakmici protiv Brazila dominirali su posjedom i prilikama, ali na kraju su ispali na penale. Sličan scenarij ponovio se i protiv Hrvatske.
Mora se priznati da su Nizozemci nadigrali Vatrene u većini segmenata – 67 posto posjeda lopte i 24 udarca prema golu, naspram šest hrvatskih, dovoljno govore o situaciji na terenu. Ipak, Hrvatska je na kraju imala prednost u najvažnijoj kategoriji – postignutim golovima.
Vatreni su svega triput zapucali u okvir Edwina van der Sara, a od toga su dvaput zabili. Dok su Nizozemci promašivali kao na traci, Vatreni su bili maksimalno koncentrirani kada su prilike došle te su kaznili nizozemsku neefikasnost.
Prosinečki i Šuker za povijesni uspjeh
Tulipani nisu imali odgovor na poteze hrvatskih majstora; najprije je Robert Prosinečki - haklerski, u vrlo skučenom prostoru - iz okreta kroz noge provukao loptu u nizozemsku mrežu, a zatim je Šuker sjajnim udarcem iz prve okončao jedan protunapad i matirao Van der Sara. Nizozemci su između ta dva pogotka uspjeli jednom probiti Ladića preko Boudewijna Zendena.
No, nije im to pomoglo, Hrvatska je nakon teških polufinala smogla više snage i koncentracije te je došla do svoje prve medalje u povijesti, i to na prvom natjecanju.
Ta će bronca kroz sljedećih 20-ak godina poput sjenke pratiti Hrvatsku – nekad kao teret, ali uglavnom kao inspiracija. Sve sljedeće generacije uspoređivale su se s ovom, originalnom vatrenom postavom, a jedna će točno 20 godina kasnije nadmašiti svoje idole i izboriti finale.
Nije tajna da je današnji kapetan Luka Modrić inspiriran ondašnjim kapetanom Bobanom, koji je nakon najteže utakmice karijere smogao snage i poveo Vatrene u bitku koja je ušla u povijest.
