Madridski AS u svom izdanju od ponedjeljka objavio je pismo koje je Zinedine Zidane uputio cjelokupnoj španjolskoj, a i svjetskoj nogometnoj javnosti, s temom svog nedavno objavljenog odlaska iz Real Madrida.
Tri vijesti o kojima se priča
Legendarni Francuz otkrio je razloge koji su doveli do njegove ostavke, ali u prvom dijelu pisma osvrnuo se na sve ono što je prošao s Kraljevskim klubom.
"Dvadeset godina, od prvog dana kad sam kročio u grad Madrid odjeven u bijelu košulju, pružili ste mi svoju ljubav. Oduvijek sam osjećao da među nama postoji nešto vrlo posebno, imao sam veliku čast biti igrač i trener najvažnijeg kluba u povijesti, ali prije svega sam samo još jedan Realov čovjek. Zbog svega toga htio sam napisati ovo pismo kako bih se oprostio i objasnio svoju odluku da napustim klupu.
Kad sam se u ožujku 2019. pristao vratiti na mjesto trenera nakon pauze od osam mjeseci, bilo je to zato što me predsjednik Florentino Perez pitao, naravno, ali i zato što ste mi to svakodevno govorili. Pokušao sam prenijeti svoje vrijednosti u svemu što sam učinio, pokušao sam biti primjer. Provesti 20 godina u Madridu bilo je nešto najljepše što mi se dogodilo u životu i znam da to dugujem isključivo Florentinu Perezu, koji se kladio na mene 2001. godine, koji se borio da me natjera da dođem ovdje. Predsjedniku ću na tome uvijek biti od srca zahvalan."
Međutim, koliko god je u prvom dijelu pisma bio zahvalan Perezu, toliko je u drugom dijelu dao do znanja kako je upravo predsjednik Kraljevskog kluba bio taj koji je najzaslužniji za njegov odlazak.
"Sad sam odlučio otići i želim dobro objasniti razloge. Ne skačem s broda i nisam umoran od treniranja. Odlazim jer osjećam da mi klub više ne daje samopouzdanje koje mi treba, ne pruža mi podršku da nešto srednjoročno ili dugoročno izgradim. Znam nogomet i znam zahtjeve kluba poput Reala, znam da kad ne pobijediš – moraš ići. Ali ovdje je zaboravljeno nešto važno. Zaboravljeno je sve ono što sam svakodnevno gradio, ono što sam pridonio u odnosu s igračima, sa 150 ljudi koji rade s momčadi i oko nje.
Rođeni sam pobjednik i bio sam ovdje da osvajam trofeje, ali osim toga postoje i ljudska bića, emocije, život, a imam osjećaj da to nije vrednovano, da nije shvaćeno kako se održava dinamika tako sjajnog kluba. Volio bih da se posljednjih mjeseci moj odnos s klubom i s predsjednikom malo razlikuje od ostalih trenera. Nisam tražio privilegije, već malo više sjećanja. Da bi život trenera na klupi nekog velikog kluba trajao dulje od dvije godine, bitni su ljudski odnosi, bitniji od slave i novca. Zato me jako zaboljelo kad sam u novinama, nakon jednog poraza, pročitao da ću biti smijenjen ako ne pobijedim u sljedećoj utakmici.
Na kraju, koristim ovo pismo da pošaljem poruku i novinarima. Znam da i vi volite nogomet i da nas ovaj sport ujedinjuje, zato vas ne želim kritizirati ili držati vam lekcije, ali volio bih da pitanja nisu uvijek usmjerena prema kontroverzama, da smo češće razgovarali o lopti."
