U novom izdanju Naj trenutka biramo najbolju nizozemsku generaciju. Glasajte za jednu od tri priče i osvojite dres Vatrenih
Tri vijesti o kojima se priča
Stadion De Kuip u Rotterdamu sinonim je za nogomet. Gotovo da nema ljubitelja nogometa koji nisu čuli za njega. Ako kažemo da je kultni ili legendarni, nećemo pogriješiti. De Kuip je hram nizozemskog nogometa. To je stadion nizozemskog i europskog velikana Feyenoorda, a na njemu često nastupa i nizozemska reprezentacija.
Na njemu su igrane brojne velike utakmice, pa i finale Eura 2000., iako je nekoliko godina prije izgrađena Arena Amsterdam, tada najmoderniji stadion u Europi, s kojim dijeli ulogu dvaju glavnih domova nizozemske reprezentacije.
Malo koji stadion na svijetu ima tako jedinstvenu atmosferu. Na svakom koraku osjeti se duh prohujalih vremena i velike nogometne strasti. Iz njegovih tribina kulja miris slavne povijesti. U prijevodu s nizozemskog na hrvatski znači "kada". Tako je nazvan zbog oblika i izgleda. Ima tri etaže.
"Kada" u Rotterdamu
Izgrađen je 1937. i do danas je prošao nekoliko renovacija. Posljednje veće ušminkavanje imao je uoči Eura 2000., ali je u biti najveću preinake imao šest godina prije kada je uslijed UEFA-inih pravila o izbacivanju stajaćih mjesta kapacitet smanjen sa 69 na oko 51 tisuću sjedećih mjesta. Više-manje kapacitet je ostao isti do današnjih dana. Kreće se oko 50 tisuća.
Nizozemska reprezentacija i De Kuip idu ruku pod ruku. Narančasti su neporaženi u Rotterdamu već 31 uzastopnu utakmicu zaredom. De Kuip je neosvojiva tvrđava u ovom stoljeću.
Posljednji poraz Oranje je pretrpjelo na De Kuipu u listopadu 2000. protiv Portugala (0:2) u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002., na koje se Nizozemci na kraju nisu plasirali.
Tijekom utakmica nacionalne momčadi De Kuip ne postaje crveno-bijeli nego narančasti. Nizozemci kažu da je nazočnost međunarodnoj utakmici na kultnom stadionu u Rotterdamu nenadmašno iskustvo.
Na De Kuipu su odigrani deseci De Klassiekera, derbija dvaju najvećih rivala nizozemskog nogometa Feyenoorda i Ajaxa, a odigrano je i čak deset finalnih utakmica pod UEFA-inim pokroviteljstvom: dva finala Kupa prvaka 1972. i 1982., šest finala Kupa kupova (1963, 1968., 1974., 1985., 1991., 1997.), jedno finale Kupa UEFA-e (2002.) i finale Eura 2000.
Teško je izdvojiti tri najveće utakmice na De Kuipu, to je gotovo nemoguće, no pokušat ćemo izabrati tri po našem ukusu.
Derbi nizozemske lige 1984.: Feyenoord – Ajax 4:1 (59.000)
Jedan od najiščekivanijih De Klassiekera svih vremena. To je bio pakao, Rotterdam je danima gorio. Bila je to posebna utakmica iz nekoliko razloga. Te kišne veljače Feyenoord je dočekivao Ajax na De Kuipu, a derbi je bio prijelomna utakmica u utrci za naslov prvaka.
Da bi se shvatio kontekst, treba znati da Feyenoord nije bio prvak već deset godina. Ajax i PSV krajem 70-ih i početkom 80-ih nabili su mu silne frustracije, ali sada je vodeća momčad prvenstva i ako pobijedi Ajax, otvorit će si širom vrata ka 12. naslovu prvaka Nizozemske.
Već i sama ta činjenica dovoljno govori koliki je interes utakmica polučila. No to je samo dio priče, glavni podatak još nije izrečen. Uz sve navedeno, treba znati da je dres Feyenoorda te sezone nosila ikona Ajaxa, glavom i bradom Johan Cruyff.
Jopie je već bio u poznim godinama, u travnju 1984. punio je 37., no još uvijek je bio jako dobar. Iz SAD-a se vratio u Ajax 1981., a sezonu prije derbija predvodio je Kopljanika do dvostruke krune. Ajax je osvojio prvenstvo i Kupa, a Cruyff je izabran nizozemskim igračem godine.
Cruyff šokirao Nizozemsku prelaskom u Feyenoord
Cruyff je htio još jedan ugovor, no u Ajaxu su razmišljali drukčije i poručili su mu da je najbolje da okonča karijeru jer na raspolaganju imaju cijelu plejadu talentiranih igrača čijem bi razvoju bio samo smetnja. To ga je toliko razbjesnilo da je pokupio kofere i napravio ono što se činilo nemogućim – prešao je u redove najljućeg rivala, Feyenoorda.
Rivalstvo Feyenoorda i Ajaxa doseglo je vrhunac početkom 70-ih, ali ne samo na travnjaku, nego i na tribinama i ulicama dvaju najvećih nizozemskih gradova. Tijekom godina navijački obračuni postali su svakodnevnica, a mržnja neslućena. Prelasci iz kluba u klub bili su nezamislivi, a pogotovo je bilo nezamislivo da Ajaxovo „božanstvo“ prijeđe u Feyenoord.
U nekim drugim ligama i nekim drugim klubovima možda bi najveća ikona rivalskog kluba bila dočekana s fanfarama, no u Rotterdamu je to nemoguće. Mentalitet je potpuno drukčiji, u Rotterdamu ni prosječne Ajaxove igrače nisu mogli vidjeti ni nacrtane, a kamoli Cruyffa, koji im je godinama vadio mast, a nerijetko ih i provocirao.
Navijači Feyenoorda: "Cruyff, odjebi"
Feyenoordovi čelnici znali su da će doček biti žestok, no opet nisu pretpostavljali da će netrpeljivost biti tako golema. Lista uvreda bila je nepregledna, transparenti s uvredljivim porukama preplavili su De Kuip i cijeli grad.
Čuveni je transparent pred oproštajnu utakmicu legende Feyenoorda Willema van Hanegema koja se igrala to ljeto na De Kuipu.
"WHM zauvijek" i "Cruyff, odjebi!"
To je bio zapravo bio jedan od blažih jer one najžešće nisu ni prenosili u novine. Mnogi su zaprijetili da će prestati dolaziti na utakmice. Štoviše, niti igrači Feyenoorda nisu bili oduševljeni tom idejom, neki su se javno pobunili, no trofejna suša tjera vodstvo na očajničke mjere.
Na De Kuipu su zaključili da moraju povući neki potez kojim će razdrmati žabokrečinu u koju su upali. Zaključili su da bi Cruyffovim dolaskom mogli prekinuti negativni trend i okrenuti priču u svoju korist. Povukli su jako riskantan potez, u koji je malo tko vjerovao, većina je mislila da će neslavno propasti, pogotovo jer su Ajax, PSV, pa i AZ Alkmaar bili u naletu.
S druge strane, u Amsterdamu su slagali mladu, talentiranu momčad, prepunu budući asova i smatrali su da bi im ostarjeli Cruyff bio sam balast u momčadi. Kontroverzni potez počeo je dobivati pozitivne konture već na početku sezone. Feyenoord je krenuo impresivno, upisao je pet pobjeda u prvih šest kola i samo jedan remi. Navijači su uvidjeli da se nešto pozitivno događa i malo po malo atmosfera se okretala na pozitivu. Feyenoord je s Cruyffom u momčadi igrao jako atraktivno, u prve tri utakmice zabio je čak 14 golova.
Debakl Cruyffova Feyenoorda u Amsterdamu i masovne tuče po gradu
Međutim, najveća provjera došla je u 7. kolu, kada je Feyenoord s Cruyffom morao na Olimpijski stadion u Amsterdamu. Ne treba ni govoriti kakva je napetost bila u zraku. Cruyff se vraća u Amsterdam u dresu najljućeg rivala. Nezamislivo, ali istinito.
Feyenoordova momčad odisala je samopouzdanjem, očekivala se dobra i neizvjesna utakmica, a završila je pravom katastrofom za goste iz Rotterdama. Ajax je uništio Feyenoord s 8:2, što je bila najveća pobjeda ili, ako hoćete, najveći poraz u povijesti De Klassiekera. Možete zamisliti kako se u Amsterdamu slavilo i škrgutalo zubima u Rotterdamu. Provokacije i zadirkivanje ljutih rivala doseglo je vrhunac.
Utakmicu su obilježili veliki navijački neredi. Bilo je žestokih tučnjava po cijelom gradu, pravo opsadno stanje. Feyenoord nije igrao tako loše kako rezultat sugerira, no njegovi igrači napravili su niz kardinalnih pogrešaka kada se utakmica lomila i sve je otišlo na stranu Ajaxa.
Mnogi su očekivali da će taj poraz izazvati neslućene raskole u Feyenoordu. Puno toga je sugeriralo da nemaju prevelike šanse osvojiti naslov prvaka. Feyenoord je tih godina bolovao od kroničnog nedostatka samopouzdanja. Slični porazi prijašnjih godina lako bi demoralizirali njegovu momčad.
Rađanje novih ikona - Ruuda Gullita, Marca van Bastena i Franka Rijkaarda
No ovaj put Feyenoord je imao Cruyffa, koji je bio poznat po silnoj samouvjerenosti i jakom mentalnom sklopu. Feyenoord se brzo osovio na noge, uspio se oporaviti od debakla u Amsterdamu i nastavio nizati pobjede.
Cruyff nije bio jedini klasni igrač koji je igrao u toj momčadi Feyenoorda. U strelovitom usponu bio je mladac zvan Ruud Gullit, igrač koji će obilježiti iduće godine nizozemskog i europskog nogometa. Uz još nekolicinu dobrih domaćih igrača, momčad je imala i jednog poznatog internacionalca, bio je to Bugarin Andrej Željaskov.
Feyenoord je nanizao 15 utakmica bez poraza prije nego što je izgubio od Groningena, kolo prije uzvratnog okršaja s Ajaxom u Rotterdamu. PSV i Ajax bili su za petama Feyenoordu i bilo je jasno da je to možda i ključna utakmica prvenstva. Ako Feyenoord pobijedi, napunit će se takvim samopouzdanjem da će ga teško bilo tko zaustaviti.
No trebalo je pobijediti Ajax, pogotovo nakon one havarije u Amsterdamu. Ajax se uzdao u svoje mlade asove Rijkaarda, Koemana, Van Bastena, Vanenburga i ostatak sjajnog društva, ali i psihološku barijeru koju je postavio pred igrače Feyenoorda proteklih godina. Nadali su se Kopljanici da će igrači Feyenoorda opet pritisnuti dugme samouništenja i da će puknuti pod pritiskom, no dogodilo se upravo suprotno.
Gullitov čudesni slobodnjak i Cruyffova osveta
Igrala se 12. minuta. Bio je slobodan udarac za Feyenoord na nekih 29-30 metara od gola Ajaxa, točno po sredini. Reklo bi se da nije dramatično opasna situacija, ipak je to dosta daleko. Gullit je uzeo pravocrtan zalet od nekoliko koraka i opalio silovito unutrašnjim dijelom kopačke. Tehnika udarca kakvu je godinama pokušavao oponašati manje-više neuspješno Cristiano Ronaldo. Bomba je preko živog zida odsjela u lijeve rašlje nemoćnog Hansa Galje.
Ludnica na De Kuipu još se nije stišala, a već je 2:0. Strijelac je bio Cruyff. Kakva simbolika. Stari mačak najbolje se snašao u gužvi, prvo je opalio glavom, a onda je intuicijski došao do odbijene lopte i zakuca je u mrežu. Malo se zakompliciralo kada je Jan Malby početkom drugog dijela smanjio na 2:1, no Feyenoord je nastavio stiskati. Sjajni strijelac Andre Hoekstra povisio je na 3:1, a konačnih 4:1 postavio je Henk Duut.
Slavlje je moglo početi, bilo je jasno da Feyenoorda nitko ne može zaustaviti. Do kraja sezone održao je bodovnu prednost i osvojio prvi naslov prvaka nakon 1974. Slavlje je upotpunjeno osvajanjem Kupa i dvostruke krune. Cruyffa je liga izabrala za najboljeg igrača sezone, a igrači su birali Gullita. Cruyff je potom objesio kopačke o klin i slavodobitno odšetao u legendu. Bila je to slatka osveta odbačenog genija. Feyenoord je i naredne sezone pokušao sa sličnim receptom.
Opet je doveo jednu legendu Ajaxa - Johnnya Repa, doduše ne izravno, stigao je preko Zwollea, no Rep ipak nije Cruyff. Feyenoord se vratio porazima, a potpuno razočarenje uslijedilo je kada je Gullit prešao u rekordnom nizozemskom transferu u redove također omraženog rivala i kluba u nesmiljenom usponu - PSV-a iz Eindhovena. No to je već neka druga priča.
