Jorge Sampaoli prošle je zime bio u najužim kombinaciji za novog trenera Real Madrida. Dok se Rafaelu Benitezu opasno klimala stolica, španjolski mediji vrtjeli su tri imena: Zinedine Zidane, Jose Mourinho i Sampaoli.
Na kraju je Zidane naslijedio Beniteza i osvojio Ligu prvaka, dok je Mourinho sjeo na klupu Manchester Uniteda, a Sampaoli je na posljetku preuzeo Sevillu. Mnogi su uvjereni da će kad-tad završiti na Santiago Bernabeuu, a kako stvari stoje možda i neće dugo čekati.
Jedan od razloga zašto su Madriđani razmišljali o Sampaoliju jest taj što ima dobra iskustva s Lionelom Messijem. Sampaoli je s Čileom znao izaći na kraj s Argentinom i njezinom najsjajnijom perjanicom pa su „kraljevskom klubu“ rezonirala da bi sličan recept mogao primijeniti s Realom u zaustavljanju Barcelonine dominacije španjolskim nogometom. Sampaoli je 55-godišnji argentinski stručnjak koji se proslavio na klupi čileanske reprezentacije, koja je dvostruki uzastopni prvak Južne Amerike.
Doveo Čile do povijesnog usjepha
Sampaoli je doveo Čile do prvog trofeja u povijesti na Copi 2015., kada je Čile na domaćem terenu efikasno zaustavio Messija, koji je u finalu odigrao najlošiju partiju na turniru. Upravo je taj podatak najviše zapeo za oko čelnicima Reala.
Juan Antonio Pizzi nastavio je koračati Sampolijevim stopama i ovoga ljeta odveo je Čile do naslova prvaka Južne Amerike u SAD-u, gdje su u finalu opet srušili Messijevu Argentinu, i to opet gotovo na identičan način, nakon 120 minuta bez golova i raspucavanja jedanaesteraca. Sampaoli je udario temelje današnjem moćnom Čileu i za mnoge je najzaslužniji za preporod čileanske reprezentacije i općenito tamošnjeg nogometa.
Energični Argentinac još je jedan u plejadi trenera koji nije imao profesionalnu igračku karijeru. Kao kadet je potpisao za Newell's Old Boys, no ubrzo se teško ozlijedio pa je već s 19 godina morao prekinuti karijeru. Newell's Old Boys još je jedna poveznica s Messijem. To je, naime, klub u kojem je Messi napravio prve nogometne korake i kojem se obećao vratiti po svršetku karijere u Europi. Prvu ozbiljniju trenersku šansu Sampaoli je dobio u drugoj momčadi Newell's Old Boysa, Argentino de Rosariju, i to na vrlo zanimljiv način.
„Pit bull“ na ogradi
Niželigaški Belgrano de Arequito doveo je do finala regionalnog natjecanja, no vlasti su mu zabranile ulazak na stadion zbog ranijeg incidentnog ponašanja pa je pratio utakmicu s ograde. Fotografija koja je izašla u lokalnim novinama privukla je pažnju čelnika Newell's Old Boysa i odlučili su mu ponuditi posao. Sampaolija još iz najranijih dana trenerske karijere prati glas eksplozivnog tipa koji poput nervoznog „pit bulla“ hoda uz aut-liniju i galami na igrače i svađa se sa sucima. Tu je naviku zadržao do današnjih dana kada je diljem Južne Amerike i cijelog svijeta postao slavan i poštovan trener.
U Peruu je prvi put u karijeri sjeo na klupu profesionalnog kluba elitne lige. Nakon početnih neuspjeha, posrećilo mu se u Coronelu Bolognesiju, kojeg je prvi put u povijesti odveo do međunarodnog natjecanja – Copa Sudamericane. Taj mu je uspjeh otvorio vrata većih klubova. Potom prelazi u Ekvador gdje uspijeva Emelec odvesti do naslova prvaka u prvom dijelu sezone. Emelec je te sezone izgubio finalnu utakmicu s pobjednikom drugog dijela sezone LDU Quitom, ali je izborio nastup u Copa Libertadoresu, južnoameričkom pandanu europske Ligi prvaka.
Taj uspjeh donio mu je posao u velikom čileanskom klubu Universidadu de Chileu, kojeg je odveo do tri naslova državnog prvaka, te osvaja Copa Sudamericanu 2011., natjecanje koje je u Južnoj Americi po važnosti odmah iz Copa Libertadoresa. Godinu kasnije postaje izbornik čileanske reprezentacije koju odvodi na Svjetsko prvenstvo u Brazil, gdje je Čile dogurao do osmine finala i izgubio od domaćina tek nakon jedanaesterca. Kako rekosmo, najveći uspjeh stigao je prošle godine kada Čile po prvi put u povijesti postaje prvak Južne Amerike.
Sljedbenik Marcela Bielse
Nogometnom filozofijom i ponekad neuračunjivim ponašanjem Sampaoli je sljedbenik proslavljenog argentinskog trenera, "El Loca" Marcela Bielse, tako da ne čudi što je dolaskom na kormilo čileanske reprezentacija vratio tipičnu Bielsinu energičnost i visoki presing. Čile upravo na tim temeljima posljednjih godina igra moderan i funkcionalan nogomet, za oko sasvim pristojan, a koji očito donosi rezultat.
Na početku nove avanture u Sevilli pokazuje da zna znanje. U Sevillu je stigao u delikatnom trenutku, uskočio je u cipele uspješnog Unaija Emerija koji je preuzeo PSG. Nakon što je osvojila treću uzastopnu Europsku ligu, Sevilla je po starom dobrom običaju rasprodala gotovo pola momčadi i dovela nekoliko novih igrača, stoga je bilo veliko pitanje kako će se Sampaoli snaći. Činilo se da ulazi u veliki rizik, jer od Seville se uvijek puno očekuje, a u rukama ima praktički novu momčad i jako malo vremena za uigravanje.
No, već u okršaju s Realom u UEFA-inu Superkupu moglo se nazrijeti da će u najkraćem mogućem roku posložiti momčad i napraviti igru za dostatan uspjeh na početku sezone. Čini se da je nadmašio realna očekivanja.
Sevilla trenutačno drži treće mjesto u Primeri sa samo bodom zaostatka za vodećim Atleticom i Realom i bodom prednosti u odnosu na favoriziranu Barcelonu. Andalužani za sada odlično guraju i u Ligi prvaka, sa četiri boda dijele prvo mjesto na ljestvici s moćnim Juventusom. Da su tvrdi i nezgodni, potvrdili su i u Torinu gdje su izvukli „nulu“, dok su na svojem Sanchez Pizjuanu pobijedili Lyon.
U prošlom kolu Primere Sevilla srušila je još jednu neugodnu tradiciju – konačno je pobijedila na gostovanju u Primeri nakon 17 mjeseci i 21 utakmice bez pobjede.
Izbacio u orbitu Fernandesa i Henriqueza
Tako osokoljeni Andalužani stižu u Zagreb s neskrivenom ambicijom da u dvama uzastopnim utakmicama s Dinamom upišu šest bodova i zacementiraju prolaz u drugi krug natjecanja. Argentinski trener u Zagrebu je pohvalio Dinamo i pomalo neočekivano utvrdio kako misli da Sevilla nije favorit na Maksimiru.
Kako Sampaoli razmišlja i voli li „piliti naopako“ zacijelo najbolje znaju Dinamovi Čileanci Junior Fernandes i Angelo Henriquez. Sampaoli ih je svojevremeno trenirao u Universidadu i čileanskoj reprezentaciji i dobrim je djelom zaslužan što su uspjeli napraviti transfere u Europu. Karijere im se nisu nastavile razvijati prema njihovu očekivanju.
Prelazak u Dinamo iz Manchester Uniteda i Bayer Leverkusena teško se može nazvati korakom naprijed. Fernandes još stoji kako tako, dok je Henriquez na rubu zaključka kako nije uspio u Dinamu. Okršaji sa Sevillom obojici su prilika da revitaliziraju karijere i šanse za povratak u neku od „liga petice“.
Možda ih Sampaoli, ovaj put na drugačiji način, kao dodatni motiv i inspiracija, opet izbaci u orbitu. Dinamove šanse nisu velike, ali baš zato bi dobra igra i pozitivni rezultat „modrih“ odjeknuli u Europi.
