Godina za pamćenje
Tri vijesti o kojima se priča
Košarkaška sezona 2009/10. bit će moja sezona. Period koji ću pamtiti za sva vremena. Neke stvari ću htjeti zaboravit, na primjer moju volontersku ulogu šefa omladinskog pogona u KK Cibona. Bio je to naivni pokušaj da u nekada moj klub makar u segmentu rada sa mladima uvedem red i rad. Bilo je tu materijala za filmsku dramu prepunu raznih obrata, ljudskih sudbina, ljubomore i zavisti, ignoriranja i intriga, uspjeha i neuspjeha, ali i ljubavi.
Cibona na žalost više nije moj klub. To je klub krivih ljudi na krivim mjestima. Nekadašnji direktor ostavio je iza sebe mjesto laži, nerada i neznanja. Neki čudni i tko zna po čemu odabrani ljudi nastavit ce voditi taj kolektiv u zonu sumraka. Kronični nedostatak novaca samo je dodatni teret na taj možda zauvijek izgubljeni klub koji tako dobro oslikava stanje u državi.
Cibona na žalost više nije moj klub. To je klub krivih ljudi na krivim mjestima. Nekadašnji direktor ostavio je iza sebe mjesto laži, nerada i neznanja
Nakon izigranog povjerenja uz Cibonu - za mene ipak najvazniji dogadjaj sezone 2009/10. - je ljubav. Marga joj je ime. Započeta je naša nova životna priča okrunjena vjenčanjem na Gornjem gradu, bez buke i pompe, uz prisustvo onih najmilijih.
Dogodio se obrat i na mom profesionalnom planu. Ponudu koja je stigla iz Draženovog kluba, New Jersey Netsa sa zadovoljstvom sam prihvatio. Sljedeće dvije godine radit ću za klub ruskog milijardera Mihaila Prohorova koji je okupio novu ekipu mladih i ambicioznih ljudi koji ce činiti 'Basketball Operation' u Netsima.
U Turskoj opet gledamo istu priču
Moja prva zadaća je odlazak u Tursku na Svjetsko prvenstvo gdje naši dečki još uvijek muku muče s rezultatom i sucima. Dejavu. Već viđeno. Zašto baš uvijek nama.
Igramo solidno, s neobjašnjivim padovima, uz dobre poteze naših karakternih igrača. Igra centra Real Madrida Ante Tomića je doista jako bitna, imati centra koji otvara igru vanjskim igračima produktivnija je nego forsirati vanjsku igru bez centara. Temeljiti igru na šutu za tri poena uvijek je bio rizik bez sretnog kraja. Igrati jaku, agresivnu i dobru usuglašenu obranu bez velikih grešaka trenerska je zadaća. Jer obrana je ta koja hrabrima donosi sreću. Još je rano za analize. Uz podršku i nadu u sretan kraj, vjerujem da se u nastavku natjecanja možemo stabilizirati te pokazati taj toliko neosporni talent kojim tradicionalno raspolažemo.
I za kraj odlazak. Odlazak u svijet španjolske košarke najveći je obrat u mom životu nakon sezone 2009/10. Već sljedeću sezonu živjet ću u glavnom gradu Španjolske Madridu gdje ću pratiti najjaču košarkašku ligu na svijetu nakon NBA-a, Ligu ACB. Bit će to prava prilika vidjeti mnoge mlade igrače kao i tzv. 'free-agent' igrače koji igraju u Španjolskoj.
Za život jednog skauta, Španjolska je prava destinacija. Euroliga i ACB liga na jednom mjestu. Sa mnom je u Madrid preselio i moj još uvijek maloljetni sin Filip koji će igrati za juniore i mlađe seniore Estudiantesa, kluba u kojem sam jedno vrijeme igrao i zbog kojeg sam zavolio Španjolsku. Pomake koje je Filip napravio u motorici i brzini raspiruju maštu i nadu jednog roditelja i skauta.
Nadam se da će nam se u Španjolskoj uskoro pridružiti i Marga bez koje bi boravak u Madridu izgubio draž.
Toliko za prvo javljanje.
