Osvojeno je 18 medalja, od toga sedam zlata. Doprinos hrvatskih sportaša bio je doista golem. Boksač Antun Josipović osvojio je zlato u poluteškoj kategoriji na prilično kontroverzan način. Josipović je postao prvi boksač koji je došao do zlata bez finalne borbe. Najveći favorit turnira Amerikanac Evander Holyfield, kasniji višestruki profesionalni svjetski prvak u teškoj kategoriji, diskvalificiran je u polufinalu protiv Novozelanđanina Kevina Berryja.
>> Uspjesi na OI: Vrijeme kad su Hrvati krenuli po zlatne medalje
>> Hrvati osvajali medalje, Srbima se piše: Znate li tko je bio prvi?
Sudačka odluka popraćena je burnim reakcijama u SAD-u. Naime, Holyfielda je u trenutku totalne premoći diskvalificirao jugoslavenski sudac Gligorije Novičić zbog udarca nakon sučeva znaka za prekid borbe, a kako Berry nije mogao nastupiti u finalu jer je bio nokautiran, Josipović nije trebao boksati za zlato. Ljutiti Holyfield kasnije je nudio Josipoviću meč na neutralnom terenu, ali do tog meča nikada nije došlo.
Matija Ljubek osvojio je zlato u kajaku jednokleku na 500 metara i srebro u kajaku dvokleku na 1000 metara. Petrinjac Vlado Lisjak bio je zlatni u hrvanju grčko-rimskim stilom. Obje rukometne reprezentacije popele su se na najviše postolje. Hrvatski sportaši participirali su sa šest imena, po tri u ženskoj (Jasna Ptujec, Mirjana Ognjenović, Biserka Višnjić) i tri u muškoj ekipi (Zdravko Zovko, Pavao Jurina, Mirko Bašić).
U zlatnoj vaterpolskoj reprezentaciji Hrvati su vodili glavnu riječ (Deni Lušić, Božo Vuletić, Veselin Đuho, Zoran Roje, Milivoj Bebić, Perica Bukić, Goran Sukno, Tomislav Paškvalin).
Nakon duge pauze, nogometaši su ponovno došli do medalje. Hrvatski nogometaši imali su značajan obol u osvajanju bronce. U momčadi su bili Ivan Pudar, Nenad Gračan, Boro Cvetković, Tomislav Ivković, Stjepan Deverić i Branko Miljuš. Jugoslavija je u polufinalu izgubila od Francuske (4:2), kasnijeg pobjednika, a u borbi za treće mjesto svladala je Italiju sa 2:1. Boro Cvetković i Stjepan Deverić s pet postignutih golova podijelili su prvo mjesto na ljestvici strijelaca s Francuzom Danielom Xuerebom.
Košarkaška reprezentacija također je osvojila broncu. Braća Dražen i Aleksandar Petrović, Ivan Sunara, Andro Knego i Mihovil Nakić bili su hrvatske uzdanice. Turnir je ostao upamćen po tome što su na velikoj sceni debitirali Dražen Petrović i Michael Jordan, prema mnogima najveći europski i svjetski košarkaš svih vremena. Petroviću i Jordanu bio je to prvi nastup na olimpijskim igrama. Srest će se i osam godina kasnije u Barceloni.
Jugoslavija je u polufinalu izgubila od Španjolske (74:61), a utakmici za treće mjesto svladala je Kanadu (88:82). Amerikanci su u finalu očekivali Jugoslaviju, ali dobili su Španjolce koje su razbili sa 96:65. U skupini je bilo 33 razlike. Najveći otpor Amerikancima pružili su Nijemci u četvrtfinalu. Izgubili su sa „samo“ 11 razlike. Kanada je u polufinalu ostala na - 19, a ostali nitko ispod - 30. Uz mlađahnog Jordana u fantastičnoj američkoj momčadi, koju je vodio legendarni Bob Knight, nastupile su kasnije NBA zvijezde poput Patricka Ewinga, Chrisa Mullina, Sama Perkinsa, Alvina Robertsona… Osam godine kasnije Jordan i Ewing bili su članovi originalnog „Dream Teama“ na Igrama u Barceloni, gdje su u finalu porazili hrvatski „Dream Team“ s nikad prežaljenim Petrovićem.
Zanimljivo je da su Jordan i ostatak sveučilišnog društva u tradicionalnoj predolimpijskoj pripremnoj utakmici porazili NBA All-Stars momčad na čelu s Magicom Johnsonom, Walterom Davisom, Alexom Englishom, Larryjem Nanceom, Isiahom Thomasom… Bilo je 84:72, Jordan je zabio 27 poena.
Da u ulozi NBA zvijezde nije lako igrati protiv „nabrijanih“ studenata, Jordan je otkrio četiri godine kasnije, pred OI u Seoulu. David Robinson, Danny Manning, Hersey Hawkins, Dan Majerle, Stacey Augmon, Willie Anderson isprašili su Jordana, Charlesa Barkleyja, Marka Jacksona, Englisha i ostatak društva. Momčad Johna Thompsona stigla je na Igre s velikim samopouzdanjem, no u Seoulu je konačno došlo da definitivnog saznanja kako Amerikanci više ne mogu sa sigurnošću računati na zlato sa sveučilišnim igračima.
Jugoslavija je uz Sovjetski Savez i SAD figurirala kao najveći favorit turnira. Nakon pobjede nad Sovjetima u skupini (92:79) i osvajanja prvog mjesta u skupini A, Jugoslaviji je bio otvoren put do finala. Sovjetski Savez u polufinalu je morao na SAD. Bio je to prvi olimpijski košarkaški susret Sovjeta i Amerikanaca od kontroverznog finala 1972., kada su Sovjeti u dramatičnoj završnici nanijeli prvi poraz Amerikancima u povijesti. Budući da su Amerikanci mljeli sve pred sobom, u četvrtfinalu su, primjerice, pobijedili Portoriko sa 37 razlike, a isti taj Portoriko pobijedio je Jugoslaviju u skupini, bili su favoriti kontra Sabonisa, Marčiulionisa, Kurtinaitisa, Volkova, Tihonenka i drugova.
No, mladi Amerikanci odbili su se od sovjetskog zida (82:76), uništio ih je Kurtinaitis sa 28 poena, a taj poraz, tek drugi u američkoj olimpijskoj povijesti, do tada su imali skor 85-1, na dramatičan je način promijenio buduće košarkaške olimpijske turnire. Amerikanci su četiri godine kasnije u Barcelonu poslali kaznenu ekspediciju na čelu s Jordanom, Magicom, Birdom…
U finalu se očekivala izjednačena utakmica, ali SSSR se iznenađujuće lako obračunao s Jugoslavijom pobijedivši sa 76:63. Dražen Petrović bio je prvi strijelac utakmice sa 24 poena, no u jugoslavenskoj momčadi svi ostali su podbacili, dok su Sovjeti imali ujednačenu statistiku, pa su na kraju lako slavili. Od hrvatskih košarkaša na Igrama su nastupili Franjo Arapović, Zoran Čutura, Danko Cvjetićanin, Toni Kukoč, Dražen Petrović, Dino Rađa, Stojko Vranković i Zdravko Radulović.
Košarkašice su osvojile srebro (Kornelija Kvesić, Žana Lelas, Danira Nakić), rukometaši broncu (Mirko Bašić, Boris Jarak, Alvaro Načinović, Goran Perkovac, Iztok Puc, Zlatan Saračević, Irfan Smajlagić), boksač Damir Škaro također broncu, a stolnotenisač Zoran Primorac srebro u paru s Ilijom Lupuleskuom. Vaterpolisti su obranili zlato iz Los Angelesa, a Hrvatsku su predstavljali Mislav Bezmalinović, Perica Bukić, Veselin Đuho, Deni Lušić, Tomislav Paškvalin, Renco Posinković i Dubravko Šimenc.
Na sljedećim ljetnim Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. Hrvatska je nastupila kao neovisna zemlja, a o tim uspjesima čitajte sutra...
