Od statusa mlade zvijezde, Dinamovog Michaela Owena, do jednog od najtrofejnijih hrvatskih nogometaša u povijesti. Mihael Mikić igrao je do prošle godine, do svoje 39., a sve je završilo s emotivnim oproštajem kojeg su mu priredili navijači kluba za koji je igrao 8 godina.
"Kad ti u stranoj zemlji, na drugom kontinentu pripreme jedan takav oproštaj za koji ja nisam znao da ga oni pripremaju, znači ipak znači da si ipak nešto postigao u tom klubu i kad gledam sad to s odmakom, još dan danas mi srce zatitra kako se ono veli", rekao je Mikić u razgovoru za Dnevnik Nove TV.
U Zemlji izlazećeg sunca, Mikić je uživao u odnosu s navijačima, koji nogomet doživljavaju ipak ponešto drugačije od nas.
"Ljudi jednostavno tamo uživaju u tom spektaklu. Oni to doživljavaju kao odlazak na izlet cjelokupne obitelji s djecom. Oni navijaju najstrastvenije što mogu, ali na jedan civiliziran i ljudski način. Nije najbitnije se napitu prije il poslije utakmice. To im nije najbitnije."
Čudni ljudi?
"U našim glavama čudni ljudi da, hahaha."
O Japancima: "Shvatili su da je talent nešto s čim se rađaš"
A ono što je začudilo Japance, bio je podvig Vatrenih u Rusiji.
"Moram vam reći da su bili prilično iznenađeni kad su vidjeli da je Hrvatska u finalu i zapravo su tek onda shvatili da ipak talent je nešto s čime se rađaš, a da je rad velika nadopuna toga. Ali bez talenta i odricanja, nema ničega."
A fantastična personifikaciju upravo toga - talenta i odricanja - predstavlja Mikićev suigrač iz Dinama, Luka Modrić.
"On nije izgledao kao mladić već tada na travnjaku."
O Modrićevoj Zlatnoj lopti: "To je da uzmeš kopačke i zakucaš ih u zid"
Jeste li tad mogli primjetiti da bi mogao dosegnuti ovakve nogometne razine?
"Pa to se vidjelo. Normalno da nitko ne može naslutiti da će biti Zlatna lopta, da će biti najbolji igrač svijeta jer kad dobiješ Zlatnu loptu, od Zlatne lopte - nema dalje. Znači, to je doslovno da uzmeš kopačke, da ih zakucaš u zid i kažeš 'ljudi, ja sam u nogometnom svijetu napravio i ja dalje ne moram'."
No, ono što Modrić mora jest odvesti reprezentaciju do mirnog plasmana na Europsko prvenstvo. A kvalifikacije su krenule sve samo ne sigurno...
"Kako i naši reprezentativci vole reći, mi uvijek volimo ić težim i kompliciranijim putem da bi izborili neko natjecanje, a možda to i nije loše pa se ljudi na kraju više vesele. Pa onda kad se dođe do nekog cilja, da je onda veća i euforija, veća je sreća, tako da... Sigurno da nije lako. Moraju se svi trznuti. Ne da su to sad neke prodike ili nešto, nego jednostavno, što je bilo jučer, više ne vrijedi. Takav je život. Moraš ići prema naprijed i tražiti nove motive da bi mogao konstantno imati uspjehe."
O kumu Bišćanu: "Može naslijediti Kloppa u Liverpoolu"
A veće ili manje uspjehe kao još mladi trener ostvaruje Mikićev kum i najbolji prijatelj Igor Bišćan. Njegova Rijeka borit će se u finalu Kupa s Dinamo.
"Teško mi je to reći jer ja sam prije svega veliki dinamovac, ali iz nekih privatnih i prijateljskih razloga, ovu ću utakmicu navijati za Rijeku. Kako on to sad radi, ja ne vidim gdje su mu limiti. Ja bih bio najsretniji kad bi on jednog dana naslijedio Kloppa u Liverpoolu. Ja iskreno mislim da su to njegovi dometi i dosezi."
A koji su dosezi i planovi Mihaela Mikića i hoće li krenuti u trenerske vode, ni on još sam nije odlučio. Zasad uživa u zasluženoj igračkoj mirovini.
