Odigrana su tek četiri kola HNL-a i liga je već u opsadnom stanju. Optužbe, ljutnja, razočaranje na sve strane. Treba li govoriti da je u prvom planu suđenje?
Tri vijesti o kojima se priča
Derbiji prošlog kola u Gradskom vrtu i Maksimiru te prije toga gostovanje Hajduka u Vinkovcima razbuktali su „vječnu vatru“. Ako se ovako nastavi, pitanje je što će biti do Božića, a kamoli do kraja sezone. Nepovjerenje u sudačku organizaciju odavno je dotaklo dno, otišlo je i ispod dna. Malo tko im vjeruje i to se neće tako brzo promijeniti. Pa nije valjda slučajno što hrvatskih sudaca nema desetljećima na velikim turnirima i što u Europi imaju (ne)ugled kakav imaju.
Sucima se napose ne vjeruje u Splitu i Rijeci, odnosno u Dalmaciji i na Kvarneru. To doista nije teško zaključiti. Tamo uglavnom vlada uvjerenje da sudačka organizacija radi za centar moći u Zagrebu, točnije za Dinamo, i svaka sudačka odluka promatra se iz tog kuta.
Jović nije izmislio penal, ali...
Zato su suđenje i sporne sudačke odluke u Gradskom vrtu podigle toliku prašinu, iako najvažnija situacija – jedanaesterac za Osijek – nije izmišljen, kontakt je postojao i ne može se reći da Fran Jović nema argumente za takvu odluku. U takvim situacijama uvijek ostaje pitanje je li bilo dovoljno intenziteta u duelu, odnosno guranja sleđa igrača koji ide na loptu. Jović je prosudio da jest.
Navijači Rijeke ili Hajduka reći će da sudac takav jedanaesterac na drugoj strani nikada ne bi dosudio, podsjetit će na „nedovoljan intenzitet“ u sličnoj situaciji na derbiju Rijeke i Dinama kada je Lešković gurao sleđa Andrijaševića.
No, i Dinamu je u Gradskom vrtu u pretprošlom kolu poništen pogodak Hodžića u vrlo sličnoj situaciji. Bio bi to gol za pobjedu i tri boda Modrih. Dakle, odluka je bila važna i ne može se reći da Modri iz „bunkera“ ne mogu izvući sudačke odluke na svoju štetu. Međutim, kod navijača Hajduka i Rijeke ostaje dojam da je pogrešnih odluka puno više na štetu njihovih klubova i nabrajaju brojne sporne situacije koje su dosuđene u korist Modrih tijekom posljednjih godina.
Sudačka organizacija odavno dotakla dno
Recimo, u prošlom je kolu osim dviju spornih situacija kod dvaju Dinamovih golova bila vrlo intrigantna i sudačka interpretacija žutih kartona. Fernandes za namjerno igranje rukom protiv Hajduka nije dobio žuti karton, a Vešović protiv Osijeka jest. To mu je bio drugi žuti karton i morao je napustiti travnjak, neće ga biti ni u derbiju s Dinamom, u koji Rijeka ulazi značajno oslabljena zog raznih razloga.
Također je vrlo intrigantno da se aktivni, pa čak i bivši nogometni suci u Hrvatskoj, ne usuđuju javno prokomentirati sporne situacije ili barem to ne žele raditi besplatno, pogotovo ako imaju drugačije mišljenje. Tako ostajemo osuđeni isključivo na interpretacije sudačke komisije, čije su analize vrlo često pristrane, od situacije do situacije, popraćene dvostrukim mjerilima, odnosno kako im odgovara u određenom trenutku.
Takve i slične interpretacije bude sumnju u objektivnost sudačke organizacije. Pogreške su moguće, ali analize bi trebale biti maksimalno korektne, no njih neće biti dok ne bude potpuno neovisnih eksperata ili tijela koja će analizirati suđenje. Vidimo da se situacija u HNS-u ne mijenja, da je vrhuška čvršća nego ikada, da ima čvrstu političku podršku i pozadinu. A i kada je nisu imali, uspijevali su ostati netaknuti, tako da se na neke pozitivne promjene „iznutra“ ne može računati, barem ne tako skoro, ako se ikada i dogode.
Ako su Rijeka i Hajduk tako pošteni, evo im prijedlog
Budući da neovisni mediji, organizacije ili udruge nemaju financijskih mogućnosti osnovati ekspertno tijelo jer se nitko neće hvatati u koštac s HNS-om besplatno, klubovi koji se konstantno žale na suđenje mogli bi angažirati neovisne stručnjake pa neka analiziraju sve utakmice i donose zaključke. Tek tada bismo mogli usporediti mišljenja i analize. Vjerujemo da je to jedini način da dobijemo maksimalno objektivno mišljenje. Ako ništa drugo, to bi bila referentna točka za javnu raspravu i ozbiljan korektiv sucima i sudačkoj komisiji.
Kredibilitet kod javnosti bi im dale maksimalno objektivne analize spornih situacija klubova koji bi ih angažirali. Ako bi bilo drugačije, ne bi imalo smisla i stvar bi brzo propala. Ako primjerice Hajduk, Rijeka i ostali klubovi misle da su oštećeni, zašto to ne učine i dokažu da su u pravu? Ne samo zbog sebe, nego zbog svojih navijača i kompletne hrvatske javnosti. Što ih priječi da to učine? Imaju li kakvih strahova? Ako imaju, čega se boje? Možda maksimalne objektivnosti?
HNL-u prijeti "eksplozija"
Dok se to ne napravi, iz kola u kolo imat ćemo svađe i rasprave, incidentne situacije, kotao sumnje će se podgrijavati dok ne eksplodira, a kada se to dogodi, posljedice će biti nesagledive. Ovako nema ispušnog ventila da kanalizira ogorčenje tako da liga i nogomet polako, ali sigurno gube smisao. Umjesto da nogomet služi za zabavu navijača i građana, postaje predmet smutnje i sukoba koji bi se lako mogli otrgnuti kontroli.
Jer, što će primjerice Hajduk i Rijeka naposljetku napraviti ako su mišljenja da ih se konstantno potkrada i da se sudi u korist jednog te istog kluba? Može li ovakva situacija ići do beskonačnosti. Logičan je zaključak da ne može, da mora "eksplodirati" prije ili kasnije. Kada im dogori do noktiju, sve će opcije biti otvorene, pa čak i najdrastičnija rješenja, a onda je pitanje što će biti s HNL-om.
