Kao i mnoštvo drugih boraca u svojoj okolini, susretao se s predrasudama o ovom sportu. Najčešći komentari su..
"Pa ti si luđak, daj se mani toga, možeš biti u kolicima za 5 godina, ma da rekao, pa nije to istina, pa to je sport, sve je to hobi/ sve je to kako se pripremiš, sve je to dobro, a kaj se tiče mog iskustva kad kažu divljaci, luđaci to nije istina, to je sve želja, adrenalin, treba se netko ispucat na neki način."
Život ovog 26-godišnjeg mladića iz Fernandinovca pokraj Đurđevca dokaz je kako sve predrasude o MMA borcima kao modernim gladijatorima padaju u vodu. Naime, Zoran radeći kao vatrogasac, svakodnevno spašava živote i pomaže lokalnoj zajednici.
"Osjećam se sretnim jer taj netko može biti zahvalan što sam mu pomogao i spasio i možda kada mi bude trebala pomoć će reći 'ti si mi pomogao ti si me spasio sad ću ja tebe."
Biti vatrogasac za Zorana znači živjeti svoju strast i nastavljati obiteljsku tradiciju budući da mu se roditelji i brat bave time. Na poslu svi znaju za njegove sportske uspjehe te ga s ponosom podržavaju.
"Svi me podržavaju, ajde odi samo dalje, bila je čast da netko iz našega sela ide dalje, a ne da nitko ne zna za nas."
MMA-om se počeo baviti prije 4 godine iz puke znatiželje. Svakodnevnim treninzima i velikim odricanjima uspio je ostvariti svoj san te je postao europski prvak.
"Bilo je odlično, onaj strast u tebi, sve u tebi puca, nemreš vjerovati, suze ti idu na oči ne možeš vjerovati sam sebi da si to osvojio, trener te diže,šampione, ono ne znam čudo!"
Priznaje kako je svojim uspjesima privukao pozornost žena, no još uvijek se ne može pohvaliti da ima curu.
"A cure, cure teško, sve misle joj ti se tučeš ti bi mogao mene jednog dana jednom tuči, ne smijem ti ništa reći, problem je naći cure, one bi htjele da si stalno s njima, mani se sporta ako hoćeš biti sa mnom, što misliš kako se budeš jednog dana prema meni ponašao."
Planovi ovog neustrašivog životnog borca su osvojiti svijet svojim talentom.
"Želja mi je da odem van, tamo su veći novci, sve je u pitanju, druga atmosfera, drugi ljudi, više emocija, kontaktiranja, a da se od tog sporta dobro živjeti ako se probiješ."
Martić spašava živote
Priča o Hrvoju Martiću priča je o još jednom uspješnom MMA borcu koji ponovno spaja nespojivo-borbe u kavezu i borbe za ljudske živote. Naime, Hrvoje radi u Hitnoj pomoći i svakodnevno pomaže u spašavanju života unesrećenih. Kaže kako je poveznica između ta dva dijela njegova života očita.
"Ja treniram da bi izbacio vjerojatno sav taj stres i frustraciju jer je posao izuzetno težak, izuzetno naporan i psihički i fizički i onda se valjda uslijed toga sam i počeo trenirati."
Kao i Zoran, i on se susreo se sa osudama okoline.
"Bilo je svakakvih reakcija, prvo ćeš nas tući, a onda ćeš nas spašavati."
Hrvoje je relativno kasno otkrio svoju strast prema ultimate fightu. Naime, tek sa 27 godina je prvi puta kročio u dvoranu gdje se na prvi pogled zaljubio u ovaj adrenalinski sport. Kaže kako je strast prema MMA-u snaga koja ga pokreće u životu.
"Meni osobno taj ulazak u ring je nevjerojatan, kad uđem unutra nemam nikakav pritisak, osjećam se ko riba u vodi, toliko uživam u tome, neovisno da li gubim ili dobivam, je li dobivam batine ili dajem, dakle to je osjećaj par excellance."
"Ne razmišljam o ničemu, razmišljam samo o onome što trebam radit, čujem svog trenera, čujem svoj kut, čak i njegov kut i imam taktiku dogovorenu s trenerom varijantu a i varijantu b i nema odstupanja."
Radeći u Hitnoj pomoći, on ostvaruje drugi dio sebe-onaj koji pomaže i bori se za dobrobit svih nas.
"Čovjek kada pomogne bilo kome na bilo kakav način, osjeća se dobro,pogotovo kada se desi da si nekome u mogućnosti da nekome na odgovarajući način pomogneš ili spasiš život, osjećaj je izuzetno dobar."
Kao jedan od najboljih hrvatskih boraca, njegov uspjeh je zapažen i kod njegovih pacijenata te ga prepoznaju čak i (simpatične) starije gospođe.
"Dođem na vizitu obično su to žene od 60 plus i onda mi kažu "joj ti si onaj koji se borio", rekao "nisam to mi je brat blizanac", zna se desit da me prepoznaju tete na šalterima kada dođem na šalter predati pacijente i onda kažu :"gledali smo te jučer bio si katastrofalan", ja kažem "a što ću, takav sam od glave do pete."
Oduševljenje njegovom borbom jedino ne dijeli njegova majka koja bi ga kao i svaka druga radije poštedjela brutalnosti ovog opasnog sporta zbog ozljeda opasnog sporta.
"Mama mi govori svaki dan "sine da li si ti normalan". Njoj nije drago, kojoj mami bi bilo drago. Doma moji kada me vide da se borim, mama ide na balkon pušit cigarete dok to ne završi onda je ovi zovu iz dnevnog boravka "Ajde dođi Ljuba možeš se vratit."
Tako je bilo i za vrijeme zadnje borbe koju je Hrvoje osvojio nokautiravši protivnika u 35 sekundi borbe i tako dokazao veličinu svog talenta.Budući da bavljenje MMA-om doživljava kao neodvojivi dio sebe, planira se nastaviti boriti, no bez posebnih očekivanja.
"Očekivanja su izvor svih naših frustracija, to sam naučio kroz život tako da nemam nikakva očekivanja, želim se samo boriti, nisam nikada imao takvu strast prema ničemu, ovo je stvar koju volim raditi dok god je tako to ću raditi."
Krv, znoj i suze kojima Zoran i Hrvoje ostvaruju svoje snove dokaz su kako MMA borci ravnopravno stoje rame uz rame ostalim vrhunskim sportašima te svojim primjerom negiraju svaku predrasudu (koju ste o njima mogli imati).
