Dugo Hrvatska nije imala predstavnika u košarkaškoj Euroligi koji bi mogao parirati najboljim i najbogatijim momčadima Europe. No, od ove sezone to se promijenilo ponajviše zahvaljujući vrsnim i hrabrim potezima Veljka Mršića, kao i bravurama Jacoba Pullena. Ovaj potonji pojačanje je kakvo je Cedeviti nedostajalo svih ovih godina.
Amerikanac s gruzijskom putovnicom je prije dva mjeseca bio u Zagrebu na Eurobasketu. I nije se posebno proslavio. Ne kao netko tko bi trebao raditi razliku. Slično je prošla i Gruzija, koja je najbolju utakmicu odigrala u zadnjem kolu protiv Hrvatske, dok je Pullen najzapaženiji bio u poraz protiv Litve sa skromnih 12 poena.
Mršićev ključan potez
Ostavilo je to upitnik nad glavom kako će uskoro izgledati njegov doprinos Cedeviti. Ipak je doveden kao pojačanje oko kojeg bi trebalo slagati igru. Pa makar kretao s klupe, kako je od početka sezone zamislio Mršić. Istu stvar radio je Kokoškov s Gruzijom, ali nije mu se vratilo kako je vjerojatno očekivao. Pullen ni u Cedeviti nije krenuo impresivno. Bilo je nekoliko solidnih dionica, ali još uvijek je nedostajala iskra koja će nešto pokrenuti.
Sve do početka Eurolige i domaćeg poraza sa Zadrom. Problem je bio u tome što je Cedevita svejedno gubila i nije uspijevala uhvatiti pravi ritam. Nešto je nedostajalo, a onda je u prvi plan iskočio Mršićev odlučan i očito ključan potez za nastavak sezone. Nakon nepromišljene gluposti koju je napravio u završnici utakmice s Limogesom, iz kluba je potjeran krilni centar Tomislav Zubčić.
Kasnije se pokazalo kako je to bio potez koji je okrenuo momentum na Cedevitinu stranu. Među igračima se dogodio klik koji je očito nedostajao i na opće iznenađenje svih koji prate Euroligu, hrvatski prvak nanizao je tri stvarno senzacionalne pobjede protiv renomiranijih protivnika. Sve redom momčadskom igrom, ali i jasnom hijerarhijom u napadu. Pullen je postao vođa i igrač za velike završnice. Izuzev Milana, sve ostale utakmice odigrao je španerski. Onako sa stilom.
Bilanu i Žganecu dati doživotni ugovor
Međutim, to sve ne bi bilo moguće da ni ostali nisu doprinijeli ovom povijesnom rezultatu. Pogotovo možda i jedan od najpodcjenjenijih hrvatskih košarkaša Miro Bilan. Čovjek je zabio dvoznamenkast broj koševa u deset uzastopnih utakmica Eurolige, a nerijetko je znao biti i na 'double-double' učinku. Jednako je kvalitetan i u ABA ligi. Njemu i Karlu Žganecu Cedevita bi trebala dati doživotni ugovor, jer radi se o igračima čije je zalaganje i energija od iznimne važnosti za momčad. I za razliku od Zubčića, malo više koriste glavu u igri, iako su po potencijalu iza njega.
Kad smo već kod potencijala, definitivno palac gore zaslužuje instaliranje Marka Arapovića u prvu petorku. Tako će najbolje moći razvijati svoj talent i naučiti nositi se s odgovornošću. Time na dobitku podjednako mogu biti i Cedevita i Hrvatska. Zato Mršiću svaka čast. Nije se odlučio isključivo na provjerene opcije, nego je pokazao kako razmišlja o budućnosti i ne libi se preuzeti rizik. I igračima je dao slobodu.
Šanse za Top 16 drastično porasle
Da je netko prije mjesec dana rekao da Cedevita ima šanse ući u Top 16, većina bi vjerojatno samo odmahnula rukom. Ili se grohotno nasmijala. No, sad ni oni najveći skeptici ne mogu reći kako je to plod neke slučajnosti ili spleta okolnosti. Ovdje se radi o fenomenalnom uspjehu koji je ostvaren pametnom i odličnom igrom. Pogotovo u obrani, gdje posebno važne role imaju Luka Babić i James White na vanjskim pozicijama. A od pomoći će biti i novopridošli Henry Walker.
Jesmo li spomenuli da Cedevita nije u najjačem sastavu? Luke Žorića nema već neko vrijeme, dok za utakmicu s Perasovićevom mega momčadi nije bilo ni Frana Pilepića. I to daje nadu da je ovogodišnja Cedevita spremna na dosad najveći iskorak – Top 16 u Euroligi. Uz podršku kakvu je imala u zadnoj utakmici, ne sumnjamo da momci mogu to ostvariti. Samo neka ostanu s dvije noge na zemlji i drže se svoje igre, pritom razmišljajući da igraju jedan za drugoga.
