Kako zbog odsutnosti iz Hrvatske ja Eduardo Da Silva nisam u mogućnosti održati konferenciju za medije, a postoji interes javnosti da sazna ključne činjenice, to dajem priopćenje koje glasi:
Pokušaj dvostruke naplate istog duga
U lipnju i listopadu 2011. Mario Mamić je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pokrenuo protiv mene Eduarda Da Silve dva sudska ovršna postupka za naplatu jedne te iste tražbine. Mamić zahtijeva isplatu glavnice u iznosu 5.513.086,48 kuna. Dakle, kroz dva postupka zahtijeva naplatu iste tražbine tj. hoće jednu tražbinu naplatiti dvostruko što je samo po sebi nemoralno i govori o nezajažljivosti.
Tužba protiv Mamića za utvrđenje ništavosti svih ugovora
Već nakon pokretanja prvog ovršnog postupka podnio sam u lipnju 2011. istom sudu tužbu i protiv Maria Mamića i protiv njegovog oca Zdravka Mamića, koji je svom sinu ustupio svoja „prava“ za koja smatra da ih ima prema Da Silvi. Tužbom se zahtijeva utvrđenje ništavosti svih sklopljenih ugovora. Ništavost znači da ti ugovori nisu već kod sklapanja odnosno nikad nisu bili pravno valjani i nemaju nikakvog pravnog učinka, pa se na temelju takvih ugovora ne može osnovano zahtijevati ovrha. Na potpunu pravnu nevaljanost tj. ništavost ugovora koji su poslužili kao formalna ovršna isprava, ukazao sam i u žalbama protiv oba sudska rješenja o ovrsi na mojoj imovini. Zahtijevao sam odgodu ovrhe dok se pravomoćno ne odluči o mojoj tužbi protiv Mamića. O tome sud nije odlučio iako je prva žalba izjavljena još u lipnju 2011.
Protivnost FIFA-inim pravilima
Ugovori na kojima Mario Mamić temelji svoje zahtjeve su protivni izričitim, strogim propisima Pravilnika o posrednicima za igrače od 29. listopada 2007. FIFA-e (dalje: FIFA Pravilnik). Taj Pravilnik obvezan je za sve na području HNS-a i dostupan je javnosti na internetskoj stranici HNS-a.
Prikrivanje pravog sadržaja ugovora – „pokroviteljstvo“
Riječ je o ugovorima u kojima su Zdravko Mamić i Mario Mamić imali pravni status posrednika (agenta) za igrače, a ja Eduardo Da Silva sam imao status igrača (nogometaša). Obojica navedenih posrednika pokušala prikriti to svoje svojstvo. O razlozima takvog njihova neprihvatljiva postupanja još će biti riječi u nastavku ovog dokumenta. Nije, naime, pravno odlučno to što Zdravko Mamić, sam sebe u tim ugovorima naziva „pokrovitelj“ igrača, već je pravno bitan sadržaj tih ugovora iz kojeg je jasno vidljivo da Zdravko Mamić stvarno ima status posrednika za igrače prema preambuli i čl. 19. i slijedećim FIFA Pravilnika, te je tako i nastupao u razgovorima sa mnom kao igračem, kao i da je u tom svojstvu ustupio (ugovorom od 16. travnja 2007.) svoja „prava“ drugom posredniku za igrače, svom sinu, Mariu Mamiću.
Pri sklapanju tih ugovora, od prvog sklopljenog 25. veljače 2001. pa nadalje, i Zdravko Mamić i kasnije 2007. Mario Mamić predstavljali su mi se kao igraču upravo kao posrednici za igrače, u što ja nisam imao razloga sumnjati.
Stil „pokroviteljstva“ - umri ili se ozlijedi, ostalo je naše
Stil „pokroviteljstva“ prema igraču, primjerice, pokazuje čl. 6. tzv. ugovora o ulaganju od 25. veljače 2001. prema kojem nogometaš ustupa sva svoja prava iz police osiguranja, u slučaju nezgode ili smrti, svojem „pokrovitelju“ Zdravku Mamiću. Dakle, igrač strada, a „pokrovitelj“ Mamić odštetu uzima sebi. Gdje je tu igrač? Gdje je tu njegova obitelj? Tako je to nastavljeno i u ugovoru o ustupanju iz 2007. na osnovi kojeg posrednik Mario Mamić sada od igrača zahtijeva naplatu naknade (provizije). Jednako tako morao sam se odreći svih novaca dobivenih od mojeg transfera u NK Arsenal. To je također primjer „brige“ koju je o meni vodio Mario Mamić iako je u svemu tome , iz pozadine, sudjelovao i Zdravko Mamić.
Sažetak razloga zašto je ponašanje posrednika neprihvatljivo u odnosu na FIFA Pravilnike
U svim ugovorima postoje slijedeći razlozi neprihvatljivog ponašanja licenciranih posrednika za igrače u odnosu na FIFA Pravilnik, a koji u konačnici dovode do ništavosti tih ugovora prema Zakonu o obveznim odnosima
Republike Hrvatske. To su : za igrače
Nedopušteno trajanje ugovora
Svi ugovori se sklapaju na rok do kraja profesionalne karijere igrača Eduarda Da Silve. To je izričito suprotno članku 19. stavku 3. FIFA Pravilnika koji kao strogi propis dopušta trajanje ugovora s jednim posrednikom za igrače na najdulje četiri godine (dvije + dvije). Takvo ugovaranje je i nemoralno, jer mi se kao igraču ograničava poslovna sloboda i mogućnost slobodnog izbora nakon što istekne rok trajanja ugovora s jednim posrednikom za igrače na najdulje četiri godine. U pojedinim medijima se ti ugovori zbog toga nazivaju i robovlasničkim. No, riječ je o tome da FIFA na taj način štiti igrače od tzv. trajnih „pokrovitelja“ i „dobročinitelja.“ Takvo je ograničenje poslovne i osobne slobode nemoralno i sa stajališta hrvatskog Zakona o obveznim odnosima pa su i zbog toga su ugovori ništavi.
Nedopušteno zadiranje u sva igračeva primanja
Naknada (postotak) posredniku za igrače Zdravku Mamiću i Mariu Mamiću ugovorena je, suprotno čl. 20. st. 1. FIFA Pravilniku u odnosu na sva igračeva primanja, iako je naknadu (postotak) dopušteno ugovoriti samo do iznosa osnovne igračeve plaće, tj. nije je dopušteno ugovoriti u odnosu na ostala igračeva primanja.
Zelenaška (lihvarska) naknada
Naknada koja je ugovorena u korist posrednika Zdravka Mamića i Maria Mamića je zelenaška (lihvarska). Naknada je ugovorena u iznosu od najprije 50% svih igračevih primanja, zatim 25%, a prema posljednjem ugovoru, na kojeg se u sudskim ovršnim postupcima poziva licencirani posrednik Mario Mamić ona je 20%. Iznos naknade smio bi biti najviše šest posto, što zaključujem iz čl. 20. st. 4. FIFA-inog Pravilnika. Ugovorena naknada je zelenaška (lihvarska) te je ona nedopuštena i prema čl. 329. Zakona o obveznim odnosima Republike Hrvatske, a ugovor je ništav.
Ovisnost igrača o „pokrovitelju“
Cjelokupnoj je javnosti vrlo dobro poznat utjecaj Zdravka Mamića na nogometna zbivanja u Hrvatskoj. U takvoj situaciji ja sam još 2001. morao pristati, ako sam išta htio postići u nogometnoj karijeri, na sve zahtjeve svog „pokrovitelja.“ Ta ovisnost je dodatno pojačana nakon što je „pokrovitelj“ Zdravko Mamić postao i dužnosnik NK Dinamo. Kao igrač tog nogometnog kluba, u pogledu mogućnosti nastupa za taj klub i razvitka karijere bio sam u potpunoj ovisnosti od tog klupskog dužnosnika. Zdravko Mamić bio je, dakle, i u sukobu interesa, jer je istovremeno bio i visoki izvršni klupski dužnosnik a meni se kao igraču predstavljao i kao posrednik za igrače iz istog nogometnog kluba.
Da bi taj sukob interesa prikrio, Zdravko Mamić je ugovore, koji su prema pravilima FIFE prestali, zbog proteka četiri godine, vrijediti još 2005., ustupio 2007. svom sinu Mariu Mamiću.
Pokušaj izbjegavanja FIFA-e
Zdravko Mamić i Mario Mamić tvrde u javnosti da je riječ o „običnom“ građanskopravnom ugovoru koji ne potpada pod FIFA-ina pravila. Takav navod tuženih Mamića nije točan. Naime, time što je sebe Zdravko Mamić titulirao „pokroviteljem“ i što nisu korišteni preporučeni standardni FIFA-ini obrasci za takve ugovore (vidjeti čl. 21. st. 1. FIFA Pravilnika) i što su ugovori ponegdje i drukčije nazvani, ne znači da se na njih ne primjenjuju FIFA Pravilnik za posrednike za igrače. Pravno je uvijek bitan sadržaj ugovora. Primjerice, u čl. 2. ugovora o ulaganju sklopljenom 25. veljače 2001. navodi da su stranke sklopile isti dan i ugovor o posredovanju i zastupanju, koji je sastavni dio ugovora o ulaganju. Prema tom ugovoru o posredovanju i zastupanju „pokrovitelj“ Zdravko Mamić ovlašten je zastupati nogometaša, kao i u njegovo ime posredovati u njegovim transferima i drugim poslovima, odnosno ostvariti uvjete za sklapanje i drugih ugovora vezanih uz profesionalnu nogometnu karijeru nogometaša, a radi stjecanja dobiti po sklapanju naprijed navedenih ugovora. U članku 2. ugovora o posredovanju i zastupanju od 25. veljače 2001., ugovorne strane, pak, utvrđuju da „pokrovitelj“ Zdravko Mamić kao posrednik i zastupnik nogometaša ima pravo zastupanja nogometaša pred svim nogometnim klubovima u tuzemstvu ili inozemstvu radi pronalaženja najboljeg ponuđača za profesionalni nogometni angažman nogometaša.
Slijedom toga, u istom članku navedenog ugovora, navodi se da „pokrovitelj“ Zdravko Mamić ima pravo samostalno u ime i za račun nogometaša voditi pregovore i predlagati sklapanje ugovora. Posebno da ima pravo utvrđivati sve relevantne elemente takvih ugovora (primjerice, visina transferne svote, plaćanje premija i nagrada, utvrđivanje prihoda od reklama i slično), kao i samostalno poduzimati sve druge radnje i potpisivati sve akte koji su potrebni za ostvarenje svrhe ovog ugovora.
Naprotiv, nogometašu Da Silvi se zabranjuje pregovarati ili potpisati ugovor s bilo kojim nogometnim klubom u zemlji ili inozemstvu bez „pokrovitelja“ Zdravka Mamića. Ugovorne strane slobodne su, istina, u skladu s čl. 21. st. 2. tog FIFA
Pravilnika sklopiti dodatne ugovore i njima dopuniti standardni ugovor, ali samo pod uvjetom da se pri tome u potpunosti poštuju važeći zakoni kojima se uređuje zapošljavanje na teritoriju zemlje odnosno nogometnog saveza. To se u konkretnom slučaju nije dogodilo, jer su ugovori ništavi zbog odredaba o kojima je prethodno bila riječ, a koje su u suprotnosti izričitim i jasnim propisima FIFA Pravilnika kao i zbog nemoralnosti tih ugovora.
Razlozi ništavosti po hrvatskom pravu
No, i kad bi se primijenio samo Zakon o obveznim odnosima Republike Hrvatske, a ne FIFA Pravilnik, kako to tvrde Mamići, i po tom bi Zakonu svi ugovori bili ništavi, jer su nemoralni budući da ograničavaju igračevu osobnu i poslovnu slobodu, jer on mora ostati trajno vezan uz te posrednike do kraja svoje karijere; jer su ti ugovori zelenaški (lihvarski) i sklopljeni su u uvjetima
moje ovisnosti od utjecaja Zdravka Mamića na moju profesionalnu karijeru.
Pravno mišljenje engleskih odvjetnika
Tek nakon što sam se oslobodio ovisnosti od utjecaja Zdravka Mamića na moju sportsku karijeru, tj. nakon što sam prestao igrati za Dinamo, došao sam u priliku stvarno slobodno odlučivati o svojim pravima. Zato sam zahtijevao pravnu ekspertizu ovdje spornih ugovora. Tu je ekspertizu učinilo odvjetničko društvo Slaughter and May iz Londona. To Odvjetničko društvo u moje ime još 11. travnja 2008. poslalo pismo Mariu Mamiću i Zdravku Mamiću u kojem je navedeno da su ugovori od 17. svibnja 2004. i 16. travnja 2007., a koji su predmet spora, jasno protivni propisima o posrednicima (agentima) FIFA-e i pravilima Hrvatskog nogometnog saveza te su ti odvjetnici ocijenili da je ugovor uključujući i način njegovog navodnog izvršenja, također protivan hrvatskom pravu, te da je zbog toga nevaljan i neovršiv. S obzirom na i ja sam obavijestio i M. Mamića i Z. Mamića da te ugovore raskidam, što Z. i M. Mamić od 2008. do 2011,. kad je Mario Mamić pokrenuo postupak ovrhe pred sudom u RH, nisu doveli u pitanje.
Odluku neka donese FIFA
Smatram da bi odluku u ovom slučaju trebala donijeti isključivo FIFA, kojoj se posrednik za igrače Mario Mamić morao obratiti. To on nije učinio iako ga na to obvezuje i čl. 7. Kodeksa profesionalnog ponašanja koji je sastavni dio FIFA Pravilnika o posrednicima za igrače, a koji propis glasi:
„Posredniku za igrače zabranjeno je podnositi sporove redovnim sudovima, kao što je propisano Statutom FIFA-e i od njega se traži da svaki zahtjev dostavi na rješavanje savezu ili FIFA-i“. Prema tom postoji izričita obveza usmjerena upravo i samo na posrednike za igrače koja im zabranjuje podnositi sporove redovnim sudovima. I time je Mario Mamić kao licencirani posrednik teško povrijedio FIFA-ina pravila. Očito svjestan pravne nevaljanosti ugovora na kojima temelji svoj zahtjev prema igraču, tj. da pred FIFA-om ne bi uspio, licencirani posrednik Mario Mamić pokušava svoje prava ostvariti izvan redovnog pravnog puta tj. nije zahtijevao odluku FIFA-e, već svoje pravo nezakonito pokušava ostvariti primjenom sudskog postupka, iako mu to FIFA Pravilnik izričito zabranjuje. I to govori o tome kako posrednik za igrače krši obvezujuće propise FIFA-e.
Očito je da za Zdravka Mamića i Maria Mamića ne važe nikakva pravila. Budući da je riječ o višestrukom neprihvatljivom ponašanju u odnosu na pravilnike FIFA-e, kao igrač pripremam materijale koje ću dostaviti nadležnim tijelima FIFA-e radi ocjene neprihvatljivog ponašanja Zdravka i Maria Mamića. S obzirom na neprihvatljiva ponašanja Zdravka Mamića i Maria Mamića, FIFA ima mogućnost izreći im i kazne koje mogu biti, uz ostalo, opoziv licence ili zabrana sudjelovanja u bilo kojoj aktivnosti povezanoj s nogometom. Uz to je dopušteno kumulirati i novčanu kaznu od najmanje 5.000,00 CHF.“
S poštovanjem
Eduardo Da Silva
(Agencija VLM)
