Bilo je to neobično finale Hrvatske i Francuske u kojem je postignut prvi autogol u povijesti dosadašnjih finala, te prvi put u finalima korištena VAR tehnologija, nažalost kod oba slučaja su u ''glavnim'' ulogama bili hrvatski igrači.
Mario Mandžukić je u 18. minuti zatresao vlastitu mrežu, a u 38. minuti je Ivan Perišić igrao rukom u kaznenom prostoru Hrvatske.
Bilo je to i najefikasnije finale nakon 1958. godine kada je Brazil u Stockholmu pobijedio Švedsku 5:2.
Ludo je bilo i vrijeme i skoro cijelu utakmicu je nad Moskvom grmilo i sijevalo uz povremenu kišu.
Finale je pratilo 78.000 gledatelja, pri čemu barem 20.000 hrvatskih navijača, dok je Francuza bilo pet puta manje.
Stoga niti ne čudi što je atmosfera u trenucima bila kao da se igra na nekom od hrvatskih trgova gdje su ljudi pratili dramu finala.
Hrvatski navijači priredili su sjajnu atmosferu na stadionu Lužnjiki, no slavlje Vatrenih pokvarili su francuski nogometaši koji su razbili hrvatske snove o svjetskom naslovu.
U 52. minuti susret je nakratko prekinut nakon što je troje navijača odjevenih u uniforme utrčalo na teren. No, zaštitari su ih brzo iznijeli s travnjaka.
Hrvatski navijači se nisu predavali, baš kao niti nogometaši, niti u trenutku kada su Francuzi poveli 4-1. Mario Mandžukić je u 69. minuti smanjio na 2:4 i vratio nadu što je bio novi signal za buđenje tribina.
Nažalost, do kraja utakmice Vatreni nisu uspjeli zaprijetiti vratima Huga Llorisa i Francuska je nakon 1998. po drugi put u povijesti postala svjetski prvak. I tada je pobijedila Hrvatsku, ali u polufinalu.
