Real Madrid je ostao bez dugo sanjane „Decime“, desete titule prvaka Europe, a to je bio primarni zadatak Josea Mourinha. Drugo, nije uspio u svom mandatu izdominirati Barcelonu, ni ako gledamo trogodišnje razdoblje u cjelini, ni ako gledamo samo zadnju godinu koja je trebala biti vrhunac rada, a ispala je najlošija. Zašto je to bilo tako?
Tri vijesti o kojima se priča
>> Perez potvrdio da Mourinho odlazi: 'Nije dobio otkaz nego...'
>> Navijači Reala poručili: Mourinho mora otići odmah, ne dajte mu više na klupu
U Realu nije uspio stvoriti 'svete ratnike'
Naravno, za potpun odgovor trebalo bi se pretvoriti u muhu koja živi u Realovom trening kampu Valdebebas i može čuti razgovore iz svlačionice i hodnika. No, poznavajući Mourinhove principe rada iz drugih klubova, čini mi se da je u Realu pao na onom što je drugdje radio najbolje: stvaranje kompaktne grupe koja ga slijepo slijedi.
Gdje god je radio, „Special One“ bio je gromobran koji je štitio svoju svlačionicu. Čovjek kojeg su navijači dotičnog kluba obožavali, a protivnički mrzili. Mourinho nije bježao od incidenta. Svoje igrače uvjeravao je kako su svi protiv njih, da im nitko ništa neće pokloniti nego će im čak pokušati oteti. Sve što izbore i osvoje, moraju učiniti sami. Sami unatoč svemu i sami protiv svih. Ta iznimno uspješna psihološka priprema, u kombinaciji s neosporno kvalitetnim nogometnim postavkama, donosila je rezultate.
U takvoj atmosferi, Samuel Eto'o, Interov astronomski plaćeni napadač, igra beka jer je Jose rekao da treba igrati beka. Svi grizu travu jer je trener rekao tako, i ne traže dodatna objašnjenja.
Krv, znoj i suze, a ne 'aristokratski' nogomet
Prve sezone u Realu, Mourinho je zatekao momčad koja je bila previše zaigrana i lepršava da bi se na taj način suprotstavila najzaigranijoj i najlepršavijoj momčadi na planetu. Realova momčad bila je premalo razaračka, naviknuta pobjeđivati nekom verzijom aristokratskog nogometa. To prolazi protiv većine u Primeri, ali Barcelona im daje pet komada. Tako ne ide kod Mourinha. Uveo je krv, znoj i suze.
Do kraja sezone uspio je „presaditi“ nove navike u dovoljnoj količini da se osvoji kup. U drugoj sezoni je, to znamo sada, Mourinhov Real dosegao vrhunac. Borbeni stroj sa superinteligentnim navođenjem. Igrali su tehnički savršen nogomet u ogromnoj brzini, a bili su spremni potući za svaku loptu. Rezultat je osvojeno prvenstvo s rekordnih 100 bodova i ispadanje u polufinalu Lige prvaka „za dlaku“, na penale protiv Bayerna.
Igrači odbili mrziti kolege iz reprezentacije
I onda dolazi treća sezona u kojoj se sve raspada. Realovim senatorima bilo je već dosta žrtvovanja, drila i, figurativno rečeno, života u rovu i gledanja s Barceloninim igračima preko nišana. A Mourinho, uz sve svoje iskustvo, nije osjetio trenutak kada toj i takvoj momčadi ipak treba malo „popustiti uzde“. Ne može samo batina, mora biti i mrkve, pogotovo za legende poput Casillasa.
Osim toga, ustrajna priča „Oni (Barcelona) su naši neprijatelji“, više nije padala na plodno tlo. Jer između španjolskih reprezentativaca koji su zajedno osvojili dva Eura i jedno SP, razvilo se prijateljstvo i poštovanje. Što reprezentacija spoji, to Mourinho ne razdruži. Teško bi bilo zamisliti da Srna naganja Modrića i gađa ga u koljeno u klupskoj utakmici, ili da Ćorluka mlati Mandžukića kao vola u kupusu i još mu se smije u lice. Isto tako je i sa španjolskim relacijama.
To je doktrina koja je prolazila u Interu ili Chelseau gdje u startnoj postavi imaš jedanaest stranaca. Za „El clasico“ to ne pije vode jer je svima u Primera okruženju, reprezentacija Španjolske predragocjena da bi se uništila.
Sukob ega: Iker Cassilas neće šutjeti u svom klubu
Sukob se nužno prebacio na polje taština. Mourinhov ego nije mogao podnijeti da Casillas ili Ramos stalno imaju drugačije mišljenje i potrebu da ga javno kažu. Neki taktičniji trener pustio bi ih da se ispušu, s razumijevanjem kimnuo glavom, i onda napravio (većinom) po svome. Ne, Mourinho je htio da šute i slušaju.
Ali, Iker Casillas neće šutjeti u Realu. Njegov je rezon „ja sam legenda kluba, a ti si Mou samo prolaznik, koliko god velik i uspješan bio“. Sudar prevelikih ega, počeli su se stvarati klanovi, a toga kod Mourinha gotovo nikada nije bilo. Dva jarca na brvnu, u vodu su pala oba.
I Real Madrid i Jose Mourinho od lipnja okreću novu stranicu. Bit će zanimljivo vidjeti što su naučili iz zajedničkog trogodišnjeg suživota.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
