Hrvatsku su rukometnu reprezentaciju zadnjih godina konstantno na velikim natjecanjima mučile ozljede i umor igrača, naročito u ovoj posljednjoj fazi natjecanja. No sada se sve čini gotovo savršenim: igramo u Hrvatskoj pred prepunim arenama, nema ozljeda, a na umor nitko nema ni pravo pomisliti.
Tri vijesti o kojima se priča
Do stepenice prije finala došlo se brutalno uvjerljivo, sa osam pobjeda uključujući i onu nad 'vječnim' rivalima ove generacije - Francuzima. Euforija je među navijačima jasno prisutna, no ona je više nego opravdana. Svi osjećaju kako Kauboji to mogu. No večeras je pred nama teška bitka za finale. S druge strane su također euforični Poljaci koji su do zagrebačke Arene stigli sretno, ali i spretno. Tri pobjede iz drugog kruga (Danska, Srbija i Norveška) moraju se poštovati, drukčije shvaćanje ove reprezntacije bilo bi pogubno.
>> Poljska opasnost: U velikom naletu nakon tri SP pobjede
>> Lacković: Poljaci su u euforiji
>> Červar: Ne bojimo se nikoga
Poljaci igraju napadački, a njihova praktički jedina obrana 6-0 ne odgovara našim igračima. Veliki hendikep u toj obrani je na poziciji dva, koju zauzima Marcin Lijewski, a to bi upravo mogla biti šansa za razigravanje Lackovića, Valčića, čak i Duvnjaka. Često mijenjaju dva ili tri igrača, no zbog spretnosti u tim promjenama, ne stvara se prevelika šansa protivniku za brzu realizaciju napada.
Iako im obrana nije glavni adut, često dolaze u priliku kontri i polukontri nakon dobrih obrana Szmala i njegova odličnog dodavanja. U kontrama i polukontrama sudjeluju sva šestorica igrača i opasnost prijeti čak i od obrambenih specijalista, poput Siodmiaka, koji je odličan u tranzicijskim napadima. Ipak, valja istaknuti da su u tim napadima najopasniji Tluczynski (najbolji postotak šuta - 82 posto) i Jurasik.
U samoj igri Poljske najvažnija je karika raspoloženje Szmala, koji je najopasniji kada ulazi kao drugi vratar (u klubu s legendom njemačkoga rukometa H. Fritzom), koji se u nekoliko obrana razmaše i ulazi u ludu seriju koju je teško zaustaviti.
Poljska su krila lagana konjica koja - ako joj se zapriječi put - nalazi potporu u teškom topništvu vanjskih igrača na čelu s braćom Lijewski, Jureckiem (Michal) i Bieleckiem, koji je našao pucačku formu. Bielecki je igrač koji može šutirati s udaljenosti koju obrambeni igrači ne mogu pokriti ili često jednostavno ne očekuju.
Je li infarktna završnica protiv Norveške emocionalno iscrpila naše buduće protivnike? Mogu li odigrati još jednu veliku utakmicu? Vjerojatno mogu, jer takve stvari u sportu dodatno nadahnu sportaše. Ipak, dojam je da smo jači skoro na svim pozicijama. Tek možda Tluczynski na lijevom krilu ima prednost nad Hrvatinom.
Poljacima bi mogla biti problem i hrvatska obrana. Naime, naši su primili najmanje golova od svih ekipa na prvenstvu pa bi poljski napadači mogli naići na zid kojeg neće biti u stanju probiti. Na strani Hrvatske je i duga klupa, a 16 tisuća fanatičnih navijača da i ne spominjemo. Kad se sve zbroji i oduzme, Poljaci će zbilja morati odigrati najbolju utakmicu turnira ako žele ponoviti uspjeh s prošlog SP-a. No pitanje je hoće li im i to biti dovoljno.
Naši vratari Alilović i Losert zadnjim su utakmicama pokazali veliku formu, a kada su oni u formi tu su i naše ubojite kontre. Naši vanjski igrači danas će morati dati još više kako bi nadskočili visoku poljsku obranu, no ne sumnjamo u njih. Vorija je poljski izbornik Wenta označio kako naš najveći adut, a s njim se slažu mnogi. No tu su još Duvnjak i Balić, Lacković i Valčić, kapetan Metličić koji najavljuje kako nije odigrao svoju najbolju utakmicu. Čupić i Hrvatin čekat će svoju priliku s krila, no kada protivnik igra 6-0 obranu lopte će stizati na kapaljku.
Ako želimo u finalu 'tući' olimpijske prvake Francuze ili europske prvake Dance – Poljaci će nam večeras morati biti lakši zalogaj, tek predjelo za ono što nam slijedi. Tektstualni prijenos uživo pratite na našem portalu od 20.30…
