Hrvatska je silovito otvorila Europsko rukometno prvenstvo, a sinoćnjih +10 protiv Srbije generalno bi i bili za čistu desetku da nije bile ozljede Domagoja Duvnjaka u samom finišu dvoboja.
Tri vijesti o kojima se priča
Utakmica je već bila zagazila u 57. minutu kada je Duvnjak u jednoj akciji samo legao na parket Spaladium Arene. Nikakvog kontakta sa srpskim obrambenim igračem nije bilo, Duvnjaku se nešto dogodilo s listom noge. Šok i nevjerica su u tom trenutku zavladali dvoranom, Stipe Mandalinić je, kad je prišao i vidio kakva je situacija, ljutito zamahnuo nogom i odmah je bilo jasno da nije dobro.
Pitanje koje se odmah nametnulo samo po sebi je što je Duvnjak uopće radio na terenu u toj 57. minuti s obzirom da je pitanje pobjednika već bilo riješeno, a Hrvatska dominirala.
Ne želimo ispadati generali poslije bitke, ali ne možemo se ne zapitati neke stvari. Kako je moguće da rekonvalescent, povratnik na teren nakon teške ozljede, bude na parketu pri kraju utakmice, u trenutku kad je bilo vidljivo da se i suparnik već predao? Zašto, zbog čega ga toliko umarati kad to jednostavno nije potrebno jer sve već riješeno, a na klupi kao zapete puške čekaju Mandalinić i Mamić? Zar nije mogao na klupi u miru ispratiti kraj utakmice i onda se priključiti slavlju sa suigračima?
Naravno, s tim pitanjima susreo se i izbornik Červar na press konferenciji. A opravdanje koje je ponudio je, u najmanju ruku smiješno. Červar je izjavio kako je htio mijenjati Duvnjaka, ali nije mogao od - buke koju su stvorili navijači?!
Ako ga već sam Duvnjak nije čuo, morao je reći bilo kojem drugom igraču da Domagoju kaže kako je vrijeme za odmor. Ma, i sam Červar utrčati na teren i poslati ga na klupu. Karikiramo malo, ali jasno vam je što želimo reći.
Nema nikakve sumnje da je Duvnjak bio jedan od najnabrijanijih naših igrača, demonstrirao je to uostalom u nekoliko navrata u prvih 15-ak minuta utakmice obraćanjem publici (zbog čega su ga i njemački suci upozorili), bio je glavni motivator na parketu. Isto tako, nema nikakve sumnje da se s Duvnjakovom željom za igranjem za reprezentaciju može mjeriti malo tko. Ali i tu treba reći da je jedno igranje u trenucima kad se rezultat lomi, a sasvim drugo riskiranje ozljede onda kad je jedino što je pitanje hoće li utakmica završiti s 8, 6 ili 10 razlike.
Od ostalih stvari iz Spaladiuma izdvajamo zbilja izvrsnu atmosferu. Napaljenu, žestoku, čisto da protivnik zna gdje je došao, ali bez vrijeđanja. Pamtimo scenu kad je Mijajlo Arsenić došao do Igora Karačića, svog suigrača iz Vardara, i nakon što ga je udario ispričao se i pitao: "Buraz, jesi dobro?" Mala crtica kao simboličan prikaz niza prijateljstava naših i srpskih rukometaša.
Kapitalnu prednost Kauboji su stekli krajem prvog poluvremena ostavivši Srbe bez postignutog pogotka i serijom 4:0 stigavši do 14:9 na odmoru. Nakon toga je u nastavku bilo kudikamo lakše igrati.
Notirajmo kako je glavna stvar ipak obavljena, osvojena su dva boda i upisana prva pobjeda na domaćoj euro-smotri. Červar je najavljivao da će naglasak biti na obrani što je i ostvareno kroz samo 22 primljena gola. Dao je priliku baš svim igračima, a zadnji je na red stigao Stipe Mandalinić na lijevom vanjskom. Da je barem nešto ranije u igru...
