Novak Đoković biranim je riječima govorio o svojem trenutačnom treneru.

„Goran je prije svega prijatelj, netko koga poznajem od svoje 12. godine. Spominjao sam ranije da sam njega, uz Samprasa, gledao kao uzora, zbog toga što je on dolazio s naših prostora i naravno nekako sam uvijek osjećao tu prisnost i bliskost sa njim. On je mene tretirao uvijek lijepo, prijateljski je bio nastrojen prema meni od moje 12. godine. Uvijek je bio takav kada smo se sretali i imali priliku da igramo, da se vidimo, tako da je stvarno čast imati ga kao trenera. On je zaslužio da uđe u Kuću slavnih. Mislim da će to službeno biti poslije Wimbledona. Ne znam hoću li moći osobno biti tamo, ali volio bih. U svakom slučaju, sve ono što je postigao u svojoj karijeri, to je najmanje što sport može njemu da uzvrati“, kazao je Đoković.

Osim Novaka Đokovića i brojne hrvatske teniske legende, ali i Goranovi treneri i sugrađani osvrnuli su se na njegov ulazak u tenisku besmrtnost.

Goran Ivanišević bio je dostojni nasljednik Johna McEnroea. Nije bio ozbiljan, nego senzacionalan. Na terenu i izvan njega. Znaju to svi koji su zbog njega pratili i krenuli u bijeli sport.

„U svakom slučaju zaslužuje zbog mnogih stvari biti u kući slavnih, jedan od posebnih karaktera svjetskog tenisa. Jako je voljen diljem svijeta. I sigurno zaslužuje kuću slavnih. Kada je osvojio Wimbledon ovo prije kao da je palo u vodu, onda je njegova popularnost postala deset puta veća“, kaže Marin Čilić.

Najveći broj turnira osvojio je pod trenerskom palicom Vedrana Martića.

„Pratio sam cijelu njegovu karijeru juniorsku i seniorsku. Kad je Bob Brett prestao raditi s njim, pozvao me da radimo skupa. Četiri godine smo radili zajedno to su bile fantastične godine uz jednog takvog sportaša i čovjeka. U tom periodu je imao dosta uspjeha, osvojio je 10 turnira i igrao još 20 finala.“

I najveći hrvatski teniski trener Nikola Pilić radio je s njim na počecima karijere.

„Ja sam znao da će biti internacionalni igrač, nisam znao hoće li biti peti, 15. ili 20., ali s obzirom na njegov izuzetni servis. Karizma mu je pomogla, njegova igra mu je pomogla, međutim temperament nije. Jer da je imao bolji temperament, mogao bi osvojiti 8 grand slamova, a ne jedan.“

Birane riječi za Gorana podijelio je i Ivan Ljubičić.

„Ponosan sam i sretan što ga mogu zvati suigračem, prijateljem prije svega. Inspirirao je generacije. Inspirira i danas brojne diljem svijeta da igraju tenis i pokazuju emocije. Njegova titula u Wimbledonu je u samom vrhu onoga čega sam doživio u tenisu, to je apsolutno nezaboravljivo.“

Kao i osvajačica Roland Garrosa - Iva Majoli.

„Goran Ivanišević je legenda hrvatskog sporta, legenda tenisa i zasluženo je ušao u Kuću slavnih. Htjela bih mu od sveg srca čestitati na tom velikom uspjehu.“

Slika splitskog dočeka Gorana Ivaniševića nakon osvajanja Wimbledona obišla je svijet. Riječi pohvale u Splitu pronalaze se za rijetko koga. I to je sigurno, ono na što je Goran posebno ponosan.