Je li Dinamov debakl protiv Milana pomutio ili, ako želite, razbistrio sliku izborniku hrvatske reprezentacije Zlatku Daliću? Mislimo na udarni sastav Vatrenih za Svjetsko prvenstvo ako kod Dalića ima kakvih dilema, a moglo bi ih biti.
Ako je visok poraz išta dobro donio Modrima, to je dobra škola Dinamovim aktualnim i potencijalnim reprezentativcima uoči Svjetskog prvenstva u Katru.
Odgojna pljuska
Bila je to odgojna pljuska koja može jako dobro doći u daljnjem razvoju Dinamovih igrača, koji su možda u jednom trenutku pomislili da su vrh vrhova i počeli se ponašati malo odveć nonšalantno.
Možda su dosadašnji Dinamovi rezultati pod Čačićevim vodstvom bolji od prikazane igre. Međutim, forma je očito u padu, a i sreća je napustila Modre i Čačića. Dosad ih je bolje pratila.
Talijanski novinar divio se Maksimiru: Nije mogao vjerovati što Dinamo ima
Kako god, Dinamova obrana odigrala je katastrofalnu utakmicu. Kako je odigrala, najbolje govore ocjene u talijanskim medijima. Dinamo je visoko poražen, a vratar Dominik Livaković ocijenjen je daleko najboljom ocjenom.
To sve govori. Olivier Giroud pohvalio je Livakovića rekavši da bi Milan postigao sedam-osam golova da Dinamov vratar nije bio u formi. Međutim, napadač Milana time je također izraketirao Dinamovu igru u obrani, a da to nije morao izravno ni spomenuti.
Šutalo i Ljubičić najlošiji među lošima
Teško je reći tko je bio najlošiji među lošima u defanzivnim zadaćama, ali talijanski mediji uglavnom ističu dva imena, prije svih Josipa Šutala i Roberta Ljubičića.
Možda zato što su obojica u fokusu; Šutalo je najvrjedniji Dinamov eksponat, puca na mjesto standardnog stopera Vatrenih, štoviše, prvotimca na Svjetskom prvenstvu, dok Ljubičić koketira s više reprezentacija i nameće se kao moguća Dalićeva opcija u bliskoj budućnosti.
Šutalo je nesumnjivo velik potencijal, mogao bi se razviti u klasnog stopera, možda i svjetsku klasu. Teško je u ovom trenutku reći koji su mu limiti, ali jasno je da je vrlo talentiran. Odigrao je nekoliko zapaženih partija u dresu Dinama i reprezentacije, no u posljednje vrijeme sakupio se i popriličan broj pogrešaka, pa i kardinalnih.
Ponekad djeluje presigurno, a to na kraju ispadne odveć nonšalantno. Lijepo je da ne paničari, da uvijek razmišlja kako da iznese loptu ili odigra dobar pas i tako otvori napadačku akciju, no za stopera je najvažnije da pomete što treba pomesti i da što manje griješi.
Na Svjetskom prvenstvu ili Euru svaka se pogreška kobno plaća
Pogotovo je to bitno na turniru kao što je Svjetsko prvenstvo, gdje se svaka pogreška skupo plaća jer ni u skupini nema previše prostora za popravne ispite, a kamoli u nokaut-fazi.
Logično je da mladi igrači osciliraju, ali ovdje se radi o prvoj postavi hrvatske reprezentacije na Mundijalu, a tu nema mjesta za improvizacije i skupljanje iskustva. Naravno, ako želite napraviti vrhunski rezultat.
Reprezentacija ne bi trebala biti poligon za razvoj i formiranje mladih igrača. U reprezentaciji trebaju igrati najbolji i najspremniji, bez obzira na mladost ili starost. Svaki veliki turnir šansa je koja se treba iskoristiti jer tko zna kada će stići druga i hoće li je biti.
Joško Gvardiol skupljao je iskustvo na Europskom prvenstvu u Engleskoj, no Hrvatska je na tom turniru to dosta skupo platila. Nije uopće sporno da se radilo i radi o igraču golemog potencijala, koji izrasta u europsku zvijezdu, no pitanje je je li u tom trenutku bio spreman za udarni sastav Vatrenih na tako važnom natjecanju?
Spuštanje na zemlju
Poanta je priče da treba procijeniti je li neki igrač spreman za najveća iskušenja, može li adekvatno odgovoriti trenutku bez obzira na to koliko ima godina. Naknadno traženje opravdanja u njegovoj mladosti, ako se dogode kiksevi, nikome ne koriste. Baba s kolačima već je prošla.
U kontekstu nadolazećeg Mundijala za Šutala je možda blagotvorno da su mu se dogodile ovakve utakmice kao protiv Milana. Prevelike pohvale možda su negativno utjecale na njega.
Blago spuštanje na zemlju nameće mu promišljanje kako reagirati u nekim narednim sličnim situacijama. Ne mora se uvijek težiti atraktivnim rješenjima, ponekad treba reagirati baš onako starinski, "stoperski ili bekovski", ne komplicirati previše i igrati na sigurniju kartu.
Prije svega sigurna obrana, a onda i obrambeno učinkovita igra cijele momčadi bila je kamen temeljac hrvatskog uspjeha u Rusiji. Stoperima i bekovima najvažnije je da obave na pravi način zadaću u obrani, a u napadu ako što naprave, to je samo plus. Zna se čija je primarna zadaća da probijaju, dijele pasove i zabijaju golove. Na Svjetskom prvenstvu ili Euru obrana mora biti beton, sigurna i postojana kao lav u savani.
