Je li Dion Drena Beljo zaslužio poziv hrvatskog izbornika Zlatka Dalića? Možemo i preformulirati pitanje: Treba li Dalić pozvati Belju u reprezentaciju i voditi ga na Svjetsko prvenstvo?
Tri vijesti o kojima se priča
Pitanja se dalje nižu sama od sebe: ako treba, koga da izbaci od napadača jer netko mora ispasti? Čine se da je ovo potonje najveći problem u cijeloj priči. Ako bi Beljo upao, nameće se zaključak da bi morao otpasti Igor Matanović ili Petar Musa. Ante Budimir ne dolazi u razmatranje, on je siguran putnik, a voditi četiri klasična centarfora na Mundijal, i to sličnih profila, bilo bi previše, pogotovo jer u vrhu napada može igrati i Andrej Kramarić.
Ako se pak izbornik nekim čudom odluči voditi četiri centarfora, mora ispasti netko od krilnih napadača, veznjaka ili braniča, a i tu je velika gužva. Treba imati na pameti da se u momčad vraćaju Mateo Kovačić i Joško Gvardiol, pa su iz kadra koji je putovao na nedavnu američku turneju ionako dvojica prekobrojna i netko će morati ispasti. Prije odlaska u Orlando bilo je nekoliko upitnih ili, ako hoćete, klimavih mjesta. Međutim, nakon prijateljskih utakmica s Kolumbijom i Brazilom, opći je dojam bio da su Vatreni pružili vrlo dobre partije i da daljnjih promjena neće biti. To su jasno sugerirale izbornikove izjave.
Treba li Dalić pozvati Belju?
"Mora se dogoditi čudo da promijenim popis igrača jer su na vrhunskom nivou. Ne mogu ništa negativno reći ni o kome. Nadam se da nitko neće napraviti nikakav gaf da sam sebe izbaci", kazao je Dalić u završnoj analizi turneje u SAD-u.
Kako rekosmo, opet su dvojica prekobrojna jer se vraćaju Kovačić i Gvardiol, a činilo se da su najizgledniji kandidati za ispadanje Ivan Smolčić i Luka Sučić, dok je prevladavao dojam da su Matanović, Musa, Lovro Majer i Marco Pašalić učvrstili svoje pozicije i da su blizu završnog popisa. E, sad, vidimo da se Luka Sučić diže u Real Sociedadu, a da Majer tone zajedno sa svojim Wolfsburgom, pa je moguće da tu dođe do promjene. Naravno, sve pod uvjetom da ne bude daljnjih ozljeda ili nepredviđenih okolnosti. Još ima vremena do konačnog popisa, odnosno odlaska na Svjetsko prvenstvo, može se svašta dogoditi, lako je moguće da netko uskoči s pretpoziva, no Dalić je jasno naznačio koji su igrači u bubnju i na koga najviše računa.
Shema je poznata: 3 vratara, 8 braniča, 9 veznjaka i 6 napadača. Nije sveto pismo, ali nije ni daleko od toga. U tom okviru treba tražiti kandidate. I sad se vraćamo na pitanje s početka teksta: Je li Beljo bolji od Muse i Matanovića ili, ako hoćete, jesu li njih dvojica bolji od Belje? Svatko ima svoje argumente i može se na njih pozvati. Beljini zagovornici reći će da statistika sve govori, broj golova nitko ne može poreći, a kritičari će uzvratiti da ih postiže u hrvatskoj ligi i da to ne može biti neko posebno mjerilo u odnosu na puno jače inozemne lige.
Dalićevi kriteriji pod lupom
Daliću neki zamjeraju da ima nedosljedan i nejasan kriterij pozivanja igrača u reprezentaciju. Posebice se to pitanje poteglo nakon izbornikova nedavnog gostovanja u emisiji Stadion na HRT-u, kada mu je stiglo pitanje o uporabi HNL-ovih igrača u reprezentativnom rosteru, a tu se najviše mislilo na Belju.
"Često mi se spočitava da ja ne cijenim SHNL, a upravo je suprotno. Ja cijenim našu ligu i igrače, ali tu je nekoliko problema. Čim netko zabljesne i bude dobar, odlazi van. Nitko nema kontinuitet da igra nekoliko godina u HNL-u i uđe u reprezentaciju. Problem je što idu u bolje klubove i uzimamo ih otamo", kazao je Dalić i nastavio:
"Kad pogledate tko su ti igrači, većina njih potekla je upravo iz HNL-a. Razlika je u kvaliteti između HNL-a i Liga petica, svaki tjedan igraš velike utakmice pred 50.000 ljudi, a toga u Hrvatskoj nema. Ne podcjenjujem HNL, ali pričam o razlikama. Ako ćemo gledati da nam za reprezentaciju bude kriterij HNL, onda svi zajedno moramo promijeniti ciljeve. Onda će biti važne druge stvari, a ne osvajanje medalja."
Neki su Daliću najviše zamjerili posljednje rečenice. U nogometnim kuloarima moglo se čuti da mu nije previše smetalo što su Bruno Petković i Mislav Oršić stigli iz HNL-a kada su rušili Brazil u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Katru. Drugi će pak reći da se Dalić neoprezno zapetljao u formulacijama i zaboravio istaknuti najvažniju stvar, a ta je da je Dinamo s Petkovićem i Oršićem ili Martinom Baturinom i Petrom Sučićem imao prilično impresivne rezultate u Europi, da je tadašnji Dinamo, primjerice, pobjeđivao Atalantu, Tottenham, Chelsea, Benficu, Betis i Milan, a da današnji lakoćom gubi od Celte, Betisa, Lillea ili druge postave Midtjyllanda.
Argumenti i mjerila
Činjenica je da su Dinamovi rezultati i još više igra bili vrlo loši ove sezone protiv nešto jačih klubova u Europskoj ligi, a koji ne dolaze iz samog vrha najjačih europskih liga. Čini se da su upravo spomenuti nastupi ostavili najviše sumnji kod izbornika te da se zbog toga i ranije nije odlučio pozvati neke od Dinamovih igrača. Primjerice, Morisa Valinčića. To je vjerojatno ključan razlog zbog čega Dalić dvoji oko poziva Belji, koji je već bio u krugu u reprezentacije i upisao je dva nastupa.
Kada sve ogolimo do kraja, dojam je da Dalić jednostavno nije siguran da je Beljo bolji od Muse ili Matanovića, odnosno da se isplati izbaciti jednog od njih dvojice kako bi se otvorio prostor za Dinamova napadača. Dalić je imao Belju u reprezentaciji i možda on tada nije na njega ostavio neki preimpresivan dojam, možda je izbornika pokolebalo i to što Beljo uspio u Bundesligi, ali mladi igrači napreduju, razvijaju se i poboljšavaju svoju igru. To što Beljo nije uspio u Augsburgu ne mora previše značiti. Imate primjera koliko hoćete da igrač ne dobije šansu ili se ne snađe u jednom klubu, a da zabljesne u drugom i napravi veliku karijeru.
Beljo je u Dinamu bjelodano napredovao, najviše u realizatorskom smislu. Odgovara mu Dinamova igra i koncepcija da se igra na njega, da bude glavna zvijezda. Naravno, trebalo mu je malo vremena da se adaptira, da uvjeri trenera da je zaslužio maksimalno povjerenje i punu minutažu. Kada je sve to dobio, odgovorio je furiozno. Hrvatska liga nije neko posebno mjerilo, to je jasno, ali Beljina statistika izlazi iz svih okvira. Možemo pričati o intenzitetu igre u ligi otkako je u prvenstvu postalo sve više-manje jasno, otkako nema prave borbe za naslov prvaka, pa ni posebnog pritiska, ali to ne umanjuje bitno Beljin učinak. I drugi su imali priliku zabijati kao na traci svih ovih godina, nije baš prvi put da Dinamo dominira i rano rješava prvenstvo, pa im to nije polazilo za rukom.
Slatke brige
Beljo i njegovi zagovornici imaju argumente u rukama i to im se ne može poreći. Ali svoje argumente imaju i Matanović i Musa. Vidimo da Matanović igra sve bitniju ulogu u Freiburgu, bundesligaškom klubu koji je u prvoj utakmici četvrtfinala Europske lige pobijedio Celtu 3:0, onu istu španjolsku momčad koja je isprašila Dinamo u Maksimiru, da je zabio gol protiv Kolumbije i potvrdio formu. Isto tako vidimo da je Musa na vrhu liste strijelaca MLS-a, te da je pokupio lovorike za partiju koju je pružio protiv Kolumbije, dakle na najvišoj razini, a očito je pitanje razine natjecanja najutjecajnija nit vodilja kod Dalićeva izbora kandidata.
Dakako da tumačenja mogu biti relativna, u nogometu to nije rijedak slučaj, svatko ima svoje mišljenje i razmišljanje, pro et contra na svakom koraku, ali zato je tu izbornik da odluči i izabere. To mu je posao, a dosad je pokazivao da zna dobro procijeniti situaciju. Daliću neće biti lako izabrati, ne samo kad je riječ o spomenutim napadačima, ima tu još otvorenih pitanja, spomenuli smo Luku Sučića i Majera, no to su ipak slatke glavobolje. Još je uvijek sve moguće, konačna odluka još nije pala, a dotad možemo analizirati i spekulirati. Nije zabranjeno.
