Kada nekom kažete "kriket u Zagrebu" mnogi će vas najprije pitati što je to kriket, a oni koji znaju za ovaj sport će vas zatim upitati – zar se on igra u hrvatskoj metropoli? Odgovor je da, treniraju na igralištu iza Kineziološkog fakulteta i zovu se Zagreb Assassins kriket klub.
Tri vijesti o kojima se priča
"Mnogima je poznato kako se kriket na otoku Visu igra već par stoljeća, ali da skratimo tu priču. Prave korijene je pustio krajem 90-ih godina kad se skupina povratnika iz Australije, zaljubljenika u kriket, vratila u Hrvatsku i otvorila prvi kriket klub“, započeo je kapetan hrvatske reprezentacije u kriketu i predsjednik kriket kluba Zagreb Assassins Vedran Žanko za gol.hr ponosno stojeći na terenu za kriket koji su nedavno izgradili na zagrebačkom Jarunu.
Ranije ovisili o entuzijastima, sad igraju useljenici
Prije desetak i više godina ovisili su isključivo o domaćim entuzijastima, ali kako je Hrvatska sve zanimljivija useljenicima iz Azije, sad roster popunjavaju nešto lakše.
"Ranije su to bili samo povratnici iz Australije, Engleske, Novog Zelanda i ostalo, a s priljevom nove radne snage u Lijepu našu, osobito s prostora na kojima je kriket jako popularan, imamo sve više igrača i potrebu za osnivanjem sve više klubova.“
U zemljama poput Indije i Pakistana kriket je nacionalni sport, a igrači kriketa tamo su superzvijezde, ali u Hrvatskoj je, jasno je, taj sport još u povojima. Redove njihove momčadi pune isključivo amateri, odnosno igrači koji uz bavljenje kriketom imaju i „dnevne“ poslove.
"Dio naše momčadi radi u jednoj zagrebačkoj tvrtki, ima nas iz svih polja, od odvjetnika, inžinjera do prodavača, doista svega ima. Kako smo se pronašli? Uglavnom je to preko društvenih medija, ljudi koji vole kriket prate ga gdje god dođu, tako su i naši useljenici pronašli našu stranicu na Facebooku i Instagramu pa im prva reakcija uglavnom bude 'opa, nismo pojma imali da se u Hrvatskoj uopće igra kriket', neki su slučajno nabasali na nas, voze se motorom ili automobilom, prođu pokraj našeg terena, zaustave se i zaigraju s nama.“
U Aziji skupiš igrače začas za utakmicu, ovdje...
Jedan ili dvojica nažalost nisu dovoljna, za uopće zaigrati potrebno je 11 igrača sa svake strane, kao u nogometu, a kako biste imali klub, morate imati barem 15-oricu, a idealno bi bilo 20. U Aziji ih nije problem skupiti, ali u Hrvatskoj…
"Imamo trenutačno samo stotinjak aktivnih igrača, ali računam da će se kroz godinu, dvije dana taj broj udvostručiti.“
No za početak igranja nije dovoljna samo livada, potrebno je specijalizirano igralište, koje su Assassinsi sami izgradili…
"Mi smo se konačno vratili na ovaj teren na Jarunu poslije devet godina izbivanja. Dosta dobro smo ga sredili, dobili smo ovaj novi 'pitch', odnosno središnji dio igrališta na kojem se odvija veći dio akcije. To je minimum, a za igru je potrebno i nešto opreme. Sam teren osim ovog središnjeg dijela ima i pripadajući dio oko njega, koji je ponekad 70-ak metara udaljen od središta terena.“
Ovaj zagrebački teren ima zadovoljene samo infrastrukturne potrebe, ali to je sasvim dovoljno za organizaciju lokalnih i internacionalnih turnira. Za ovdašnje potrebe sasvim dovoljno, za svjetske standarde – goli minimum.
U Hrvatskoj se igra "skraćena verzija" utakmice
U zemljama poput Indije i Australije igra se na velikim stadionima koje zovu "ovali" zbog specifičnog oblika koje zahtjeva kriket. Mečevi u standardnoj verziji traju i po nekoliko dana, a gledatelji utakmice prate kao da idu na piknik. Ponekad imaju čak i pauze za čaj.
U Hrvatskoj se igra ova internacionalna „skraćena“ verzija pravila kojoj je cilj sport učiniti televizičnijim i atraktivnijim za one koje slučajno nalete na kriket dok vrte programe na TV-u.
"Postoji dakle više formata na međunarodnoj razini. Test mečevi se igraju po nekoliko dana i postoje takozvani T10 i T20 međunarodni formati ili skraćeni formati“, započeo je Žanko pa nastavio o pravilima.
"Cilj igre je dakle prikupiti više poena od suparničke momčadi, a oni se skupljaju na nekoliko načina. Na krajevima 'pitcha' su takozvani 'wicketi', tri okomito položena štapa i prvi način dobivanja je pretrčavanje između dva wicketa poslije udarca. Za svako pretrčavanje dobije se jedan bod. Drugi način je udariti lopticu izvan granica terena, ako ona barem jedanput padne unutar igrališta, dobiva se četiri boda, a ako ju udarite direktno izvan terena, slično kao onaj 'homerun' u baseballu, dobijete šest bodova.“
Utakmice traju, spomenuli smo, ovisno od formata, a ovaj T10 format igra se na 10 izmjena. Jedan over se sastoji od 6 dobrih bacanja (sudac određuje koji su tom, a loši se ponavljaju). Meč može završiti i ranije, ako ispadne svih 10 igrača jedne momčadi. Pravila su dosta slična baseballu, oni koji ih poznaju, puno će lakše shvatiti kriket, tvrde naši sugovornici.
Bazična oprema košta nekoliko stotina eura
Uz shvaćanje pravila potrebno je nabaviti i prikladnu opremu za bavljenje ovim sportom.
"Svaka momčad koja udara treba naravno palicu. Ona je dosta specifična, jedna strana je zaobljena, a druga je ravna. Za razliko od ostalih sportova u kojima se koriste palice, nama je cilj da se loptica što više kotrlja po podu, ne da putuje zrakom jer ju u tom slučaju suparnik lakše može uhvatiti i izbaciti vas iz igre.“
"Zatim koristimo i štitnike. Oni su jako važni jer je loptica u kriketu jako tvrda. Od nje leži najveća opasnost od ozljeda pa zato pokrivamo koljena štitnicima. Šake štitimo rukavicama, a na glavi nosimo kacigu. To je osnovna oprema za igru, a imate li nju i te spomenute wickete, imate dovoljno. Bazična oprema za kriket košta nekoliko stotina eura.“
To ne bi trebalo biti prestrašno i neće vjerujemo otjerati entuzijaste koje je ovaj sport oduvijek zanimalo. Njih je s hrvatskom putovnicom još uvijek jako malo, a u kriket stižu uglavnom iz ostalih udaračkih sportova…
"Čudna priča zapravo. Moj i Vedranov zajednički prijatelj je imao problema s kilograma. Vedran ga je nagovorio da dođe probati kriket kako bi skinuo višak mase, a on je zatim nagovorio mene. Kako sam se i ranije bavio sportovima s palicom poput baseballa ili softbola, zaključili smo kako bih mogao biti dobar u kriketu i došao sam na prvi trening. Svidjelo mi se i ostao sam“, priča nam bowler Alen Magdalenić.
Što si znao o kriketu uoči dolaska na prvi trening?
"Znao sam da postoji u Zagrebu“, smije se Alen pa nastavlja: „Dok sam trenirao baseball sam znao ovuda proći, ali nisam nikad skupio hrabrost. Dugo sam razmišljao kako bih ga želio probati i kad se ukazala ova prilika, došao sam.“
Iako je u Hrvatskoj kriket još praktički u začecima, Alen ima internacionalne instruktore s životnim iskustvom igranja ovog sporta u svojoj zemlji.
"Imamo čak i igrače koji su igrali kriket na visokoj razini u Indiji i oni su sjajni mentori, od njih doista jako puno možeš naučiti. Neki ga nikad nisu organizirano igrali, ali su također od velike pomoći.“
Oženio Hrvaticu i preselio u Lijepu našu
U ovaj prvi spomenuti rang spada kapetan rivalskog kluba Sokola Aman Manshwari, koji iako igra za drugi klub, zna doći na trening Assassinsa.
"Igram već pet godina u Zagrebu i fantastično se provodim“ nasmijao se Indijac Aman Manshwari, koji ima zanimljivu ljubavnu priču.
"U Hrvatskoj sam već pet godina, upoznao sam suprugu Hrvaticu u Londonu. Kad mi je rekla odakle je, nisam pojma imao gdje je to, ali tad je baš bilo Svjetsko prvenstvo 2018. godine u Rusiji na kojem je Hrvatska osvojila srebro. Tad su svi čuli za vašu zemlju pa tako i ja.“
I uskoro je preselio u hrvatsku metropolu, a tu se bavi obiteljskim poslom.
"Ja sam druga generacija u poslu moje obitelji. Bavimo se obrazovanjem i uz Alenovu pomoć, odnosno pomoć još nekih drugih kolega pokušavamo približiti kriket svima i tako povećati popularnost ovog sporta u Hrvatskoj. I naše lokalne momčadi također.“
Njegov sunarodnjak Nigel Vincent u Zagrebu je na drugoj strani i u derbiju protiv Sokola brani boje Zagreb Assassinsa.
"U Hrvatskoj sam trenutačno sam, ali se nadam kako ću uskoro ovdje preseliti i obitelj. Radim u jednoj zagrebačkoj tvrtki i u Assassinsima igram s još nekoliko kolega“, započeo je Vicent.
"Kako sam se snašao u Hrvatskoj? Nije loše zasad. Hrana? Domaća hrana mi je zasad još malo preblaga. U Indiji je hrana jako začinjena pa zasad još jedem hranu na koju sam navikao. Još nisam probao nijedan hrvatski specijalitet, ali sam zato usavršio kuhanje indijskih jer puno više kuham otkad sam u vašoj zemlji“, podvukao je.
