Sedam lijepih ili sedam prekrasnih, tako možemo slobodno prevesti nadimak talijanske vaterpolo reprezentacije. Naših današnjih protivnika u finalu Svjetskog prvenstva. Settebello ili Settebello Pallanuoto.

Nadimak je to koji nose još od Olimpijskih igara 1948. godine u Londonu, gdje su osvojili svoje prvo veliko zlato.

Prijevod je sedam lijepih, ali ne odnosi se nužno na ljepotu

Mnogi bi pretpostavili kako je to zbog toga što vaterpolisti vrlo često među ženama glase za najzgodnije sportaše. Kad se uzme u obzir da je riječ o Italiji, državi gdje je ljepota već jako dugo jedna od zapravo najvećih industrija, to dodatno drži vodu, no zapravo se ne radi o tome.

Riječ je o nadimku koji je reprezentacija spomenute 1948. godine naslijedila od momčadi Rari Nantes iz Napulja, a za njegovo uvođenje zaslužan je radijski komentator Nicolo Carosio, koji ih je tako u svom radijskom prijenosu nazvao.

Igrači Radija nisu, kao što je gore navedeno, bili poznato po svojoj ljepoti nego nadimak dolazi preko karteške igre kojom su ubijali vrijeme putujući na gostujuće utakmice.

Za sve je zaslužna kartaška igra

Riječ je o igri Skopa, koja se igra i u Hrvatskoj, većinom u okolici Dubrovnika. Čak se i na plaži Danče odigravaju poznati međunarodni turniri.

Igra se trščanskim kartama, najčešće u parovima, a igru karakteriziraju i glavni uzvici igrača tijekom određenih odigranih poteza.

Settebello je zapravo jedan od načina osvajanja bodova u toj igri, odnosno slučaj u kojem igrač ili par skupi karte vrijednost od 1 do 7 u boji dinara.

Tako su igrači jednom iz šale rekli da su oni Settebello ljudi, pa je tako nastao i nadimak.

Tko zna, možda su mislili i na vlastitu ljepotu, ali u povijesti reprezentacije to nikad nije tako objašnjeno. A Skopa se i danas igra među raznim talijanskim sportašima pa tako i vaterpolo reprezentativcima.