Tužno je svake godine gledati Kolonu sjećanja na vukovarskim ulicama, ali najtužnije su priče koje svake godine čujemo od žrtava ili potomaka stradalih u na samom početku Domovinskog rata.
Tri vijesti o kojima se priča
Nažalost, velik je broj i onih koji još traže posmrtne ostatke svojih voljenih. Jedan od njih je i David Šain, osvajač srebrne olimpijske medalje u Londonu, član legedanrog veslačkog četverca (braća Sinković, Šain, Martin).
''Svake godine sam u Vukovaru i dolazit ću u Vukovaru dok sam živ, dok mogu hodati i dok sam zdrav. Došao sam odati počast svim poginulim hrvatskim bojovnicima i civilima, ali sam i ovdje zato što su dva dana nakon pada Vukovara, kad se slomila naša obrana, pala mnoga sela prema Osijeku i Vinkovcima, a jedno od njih je i moje selo Ernestinovo'', započeo je potresnu ispovijest naš veslač.
Unakaženo tijelo korsitili za propagandu
''U tom padu sela je poginuo moj djed kao civil za što postoji dokaz i on je proglašen mrtvim. No nema njegovog tijela. I 29 godina nakon rata ne možemo pronaći njegove posmrtne ostatke. Mi znamo da je ubijen, snimljeno je kakvom smrću. Snimila ga je novosadska televizija netom nakon, možda i taj dan, nisam siguran, nakon pada sela 20.11. 1991.''
''Snimila ga je ta televizija prerezanog vrata, zaklanog kako leži na verandi na hodniku izvađenih očiju, odrezanih ušiju. I postavljena je pored njega fotografija njega i pokojne bake. Preko njegovog tijela razbacane su neke novčanice, kovanice… I oni su u tom javljanju rekli da je to počinila ustaška vojska, svim civilima pa tako i njemu koji nisu htjeli ići u ustašku vojsku. Međutim, zna se da je okupator napravio te zločine u Ernestinovu'', ispričao je ekipi Dnevnika Nove TV Šain koji tvrdi kako želi samo jedno.
Obitelj samo želi napokon pronaći djeda
''Ja ne tražim zločince niti onoga tko je odgovoran za to. To je prošlo, djed se vratiti ne može. Mama još nije izgubila nadu, a ja se u zadnje vrijeme dosta time bavim i surađujem za odjelom za zatočene i nestale. Pokušavam sve da ga pronađem i neću nikad odustati od toga.''
A 29 godina nakon strašnih zločina na ovom području Šain ima poruku za sve.
''Pomirba i suživot su potrebni, jer ne možemo mlade i svoju djecu, i ja imam kćer od dvije i pol godine koju ću uvijek učiti što je bilo, ali suživot mora biti. Ne možemo mladima ostavljati preveliki teret onoga što je bilo prije 29 ili 70 ili 100 godina. Da ne bi toga opet bilo moramo riješiti ovakve stvari vezane za nestale i ubijene. Da se svi sahrane i da im možemo zapaliti svijeću i otići na grob.''
''Ne zanima me sud, tko je i što je, zanima me samo gdje je tijelo. Ja sam tada imao tri i pol godine i ne sjećam se puno. Mojoj majci je jako teško govoriti o tome, pokojnoj baki još teže. Bili su na prepoznavanju u Zagrebu, ali DNK analiza nikad nije mogla potvrditi da je to on. Tako je na kraju i bilo. Koliko znam, iz Ernestinova se traže još dvoje civila'', rekao je David Šain koji još uvijek traga za svojim djedom, Ignacom Papešom kojeg su mještani znali pod nadimkom Naca.
