Svjetski prvak i olimpijski pobjednik Vedran Zrnić za gol.hr je analizirao utakmice Svjetskog prvenstva u rukometu.
Iako sam znao da je teško da dođemo do pobjede, ipak je prisutno malo razočaranje. Postoji žal za onim što smo mogli malo bolje napraviti, a to je nekakva agresivnost. Znalo se da moramo te Dance istući, ali očito su toliko bolji, toliko su neuhvatljivi bili za naše igrače da nismo imali ideju kako to napraviti.
Ne mogu reći da je Hrvatska bila bez goriva, mi smo sigurno imali dobar plan igre. Kad smo prolazili kroz tunel gdje su bile svlačionice, Danci bi se šminkali, radili neke frizure, mi smo to gledali i u Portugalu 2003. godine. Nekako nam je u mozak ušlo da su oni šminkeri i da ih moramo razvaliti.
Danci su mašinerija
Međutim, Danska je danas nevjerojatna mašinerija i da se njih može pobijediti jedino da ih izudaraš i ''ubiješ ih od batina''.
Možda nije Mamić trebao biti igrač koji će dobiti crveni karton, ali morali smo na više rizika tu igrati. Nismo ih uspjeli uhvatiti u taj koštac u našoj obrani, da napravimo neku frku, a drukčije ih ne možeš pobijediti.
Taj crveni karton je točno onakav kakav smo trebali. Ako ne ide nikako, trebali smo se još bolje potući, a mi to nismo napravili. Možda bi to bilo i nekorektno prema našem sportu, tim više što je bila riječ o Duvnjakovoj oproštajnoj utakmici. Ne bi bilo u redu, slabiji smo od Danske, ali završili smo bolje plasirani od svih ostalih.
Sad kad pogledamo, njihov je golman bio ispod nekakve svoje razine, a opet je bila velika razlika između njega i Kuzmanovića koji danas nije bio na svojem nivou. Nismo bili ni u našoj dvorani koja nas je nosila i to je neka velika razlika.
Što se tiče sudačkog kriterija, ne možemo imati primjedbe. Nisu oni odlučili pobjednika u ovoj utakmici, a ni radili nekakve kardinalne pogreške koje su utjecale na rezultat u ovoj utakmici.
Pokazali smo da smo druga reprezentacija na svijetu i taj rezultat je naša vodilja za budućnost.
Dancima će doći kraj, mi moramo nastaviti ovako
Ne znam gdje je kraj ovoj zastrašujućoj danskoj generaciji. Oni imaju dvije ili tri postave koje bi se mogle boriti za medalje. Njih se može pobijediti na obrane golmana, da naš golman ima lud dan, a njihov baš i ne.
Skandinavce možeš pobijediti tako da im uđeš u psihu, onda su oni tu malo labilniji, ali evo godinama nitko to ne uspijeva napraviti Dancima. Doći će njihov kraj, nisu ni oni izvanzemaljci, bitno je to što smo mi osjetili da smo tu, da možemo, da je hrvatski rukomet opet na sceni i da s pravom može na budućim turnirima tražiti vrhunske rezultate.
Ovu bih medalju svrstao na jedno veliko mjesto kad pričamo o hrvatskim medaljama na velikim natjecanjima. Ipak je ovo medalja koja je umnogome oporavila naš rukomet, poslije puno neuspjeha proteklih godina. Imamo veliki plan da budemo dobri, moramo zadržati tu kvalitetu i na natjecanjima izvan naše države.
Rukomet je u hrvatskoj drugi sport i trajat će i dalje, a za buduće je naraštaje bitna infrastruktura koja nije u najidealnijem stanju. Moramo to poboljšati da bismo i u budućnosti upriličili ovakva veselja ljudima. Sigurno će puno klinaca nakon ovoga Svjetskog prvenstva doći trenirati rukomet.
Duvnjak i Karačić ovo su zaslužili
Domagoj Duvnjak je jedna fenomenalna priča, čovjek je dao cijelog sebe u cijelom turniru, u cijeloj svojoj karijeri. On je Luka Modrić u rukometnom ruhu. Dule je prije svega jedan prekrasan čovjek, iz prekrasne familije, iz jednoga lijepog grada gdje ga svi cijene.
On je u Kielu ikona, ima status kralja i Boga i to je jedna odlika prava, a tako je i u našoj reprezentaciji. Kad pogledamo, on se svaku reprezentativnu akciju podredio samo svojoj Hrvatskoj.
Nije osvojio zlato, ali je vukao tu reprezentaciju koja je nekako uz njega rasla, imao je želju osvojiti to zlato. Poznajem njegove roditelje, njegov tata mi je bio trener i mogu reći sve najbolje i za njega i za sinov odgoj.
Što se tiče Igora Karačića, nagradio ga je Bog za sve ono što je davao reprezentaciji svih proteklih godina. On se definitivno može pogledati u ogledalo, on je jedno oličenje poštenja i bez obzira što nije bio u prvim planovima, davao je sve od sebe. Došao je na ove pripreme, to je jedno oličenje odnosa prema reprezentaciji i drago mi je što se i on na ovaj način oprostio od reprezentacije.
Rukomet je puno dobio
Nakon ovog prvenstva ostaje nam sigurno jedan novi moment, euforija oko rukometa u Hrvatskoj koje neće biti uvijek. Ta euforija je značila 20-30 posto većeg angažmana i kapaciteta koji Hrvatska može dati.
Da se igralo finale u Zagrebu, a ne u Oslu, Hrvatska bi bila za 30 posto jača. To je ono što možemo popraviti, svugdje moramo igrati istim angažmanom.
Puno dobrih igrača nam ostaje, to je mali Šimić, Jelinić, Mandić, Glavaš, Šoštarić, Maraš, Martinović, Klarica… Svi će oni još jako dugo biti tu. Tu je i Pavlović mali, vidjet ćemo što će biti s Cindrićem i tim srednjim vanjskim.
Imamo dobru reprezentaciju, ali moramo na svim turnirima igrati dobro, a ne samo u Hrvatskoj. Imamo taj nacionalni naboj koji nas nosi i to je super, ali kvaliteta jedne prave ekipe je da svugdje igra dobro.
Neukusne riječi danskog novinara: Pričao o mržnji, krvi i pokušaju ubojstva
Ovo niste vidjeli u prijenosu: Duvnjak se popeo na tribine, svi su se pitali kamo će
Matej Mandić bio je na tribinama, a reakcija suigrača kad su ga ugledali dovodi do suza
Sigurdsson otkrio ostaje li na klupi te poslao zanimljivu poruku Dancima
Poznati Danac tvrdi: "Uz dužno poštovanje, ali Hrvat nema mjesta u idealnoj momčadi"
Jedan od najboljih u povijesti navijao za Hrvatsku: Ima za to dobar razlog!
