Hrvatska će izvanredno, umjesto Izraela, i drugi put u nizu biti domaćin Europskog prvenstva u vaterpolu. Turnir kreće ovog četvrtka utakmicom Hrvatska – Španjolska na kultnom dubrovačkom bazenu u Gružu, a finale je na rasporedu 16. siječnja u Zagrebu, na bazenu Mladosti kraj Save.
Svakodnevne vijesti s vaterpolskog EP-a pratit ćemo detaljno na gol.hr-u uz ponosnog sponzora hrvatskog vaterpola – TELEMACH HRVATSKA. Utakmice možete gledati na platformi EON koja je dostupna svim gledateljima.
Na društvenim mrežama gol.hr-a EP će komentirati naš legendarni vaterpolist, jedan od najboljih koje smo imali, Dubravko Šimenc koji je za naš portal najavio prvenstvo, ali se i prisjetio nekih poznatih i nepoznatih scena iz bogate karijere.
Dubravko Šimenc legenda je hrvatskog i svjetskog vaterpola. Svjetski prvak i osvajač olimpijskog zlata s bivšom državom te osvajač olimpijskog srebra s Hrvatskom kao i ukupno četiri europska srebra te kasnije i nositelj hrvatskog olimpijskog stijega 2004. u Ateni.
Što najviše pamtite iz vaših nastupa za reprezentaciju?
"Ono što se najviše pamti i ono što nam je svima najviše ostalo u sjećanju su prve Olimpijske igre na kojima je Hrvatska nastupila u vaterpolu kao nezavisna država. To je Atlanta 1996. godine i osvajanje srebrne medalje. Turnir koji je bio odličan, koji smo odlično odigrali, sve do finala. Osvojili smo srebrnu medalju, a svaka medalja je veliki uspjeh. Mislim da smo tu počeli jednu lijepu priču tih godina za hrvatski vaterpolo.
U finalu nas jednostavno nije htio gol, ali tu je bio i veliki Jesus Rollan na golu Španjolske.
"Točno, Jesus Rollan, moj veliki prijatelj, kapetan Manuel Estiarte i cijela ekipa. Odlična momčad Španjolske, odlični igrači i odlični dečki. Mi smo nažalost bili bez Brune Silića na klupi i to je jedan od razloga poraza. Dan-danas se vrlo rado sjetim našeg izbornika Brune, nažalost pokojnog. Što vrijeme prolazi on mi je sve draži. Nedostaje njegov duh, njegov pristup kakav je imao prema sportu, ali i prema nama igračima."
Bili ste sjajna generacija, posebno jer su vas i Pericu Bukića mnogi smatrali dvojicom najboljih na svijetu. Mislite li da ste mogli ili trebali napraviti više?
"Uvijek se može i mora više što se sporta tiče. Ali, igraš i protiv protivnika. To je najveća vrijednost sporta, da te uči pobjedi i porazu. Sve nas boli taj poraz u Atlanti protiv Španjolske, kao što i nogometaše boli poraz protiv Francuske u finalu na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Svi smo imali takvih trenutaka, pogledajte samo rukometaše. Svi imaju neku svoju priču. Sjetimo se njihovog finala u Zagrebu protiv Francuza. Ali, to su sve povijesni rezultati, povijesne činjenice. Ono što me uvijek čini jako ponosnim je to da smo bili jedna odlična momčad, prijatelji nekad i danas, dali smo sto posto od sebe. Tada mi, a danas svi drugi sportaši igrajući za Hrvatsku."
Najviše pamtite tu Atlantu. Možete li se prisjetiti nekog zanimljivog događaja s tog natjecanja?
"Na tim Olimpijskim igrama, u Atlanti smo imali Hrvatsku kuću. Bilo je to mjesto okupljanja svih sportaša i ljudi koji su tada bili u Americi. Čak je tamo bila ispostava našeg veleposlanstva, došli su ljudi iz Washingtona. Kada smo mi u četvrtfinalu pobijedili reprezentaciju tadašnje Jugoslavije, Pero Bukić, ja i još neki igrači otišli smo u Hrvatsku kuću proslaviti. Kad smo došli tamo, kad su nas vidjeli predsjednik Tonči Vrdoljak i naš predsjednik saveza, ne da su nas zagrlili nego su nam rekli da bježimo nazad u olimpijsko selo.
Da nije gotovo, da je tek četvrtfinale i da nam je slijedilo polufinale i finale. Mi smo se onako nasmijali, našalili svi zajedno, međutim to su bile takve riječi tih naših čelnika da smo doslovno nakon pet minuta svi otišli nazad. Dakle, naše veselje s našim ljudima trajalo je doslovno pet minuta."
Europsko prvenstvo igrat će se na Gružu i na Savi, bazeni su to na kojima ste odigrali puno velikih utakmica. Kakve su danas emocije kad uđete na njih?
"Generacija sam koja je otvorila bazen Mladosti, u Zagrebu na Savi. Najljepši trenuci karijere, odnosno jedni od, ono je osvajanje naslova prvaka Europe protiv Spandau Berlina na tom našem bazenu. Ta sjećanja su još uvijek u svima nama. Prošle su gotovo 34 godine od te utakmice, ali sjećanja su još uvijek tu.
Naravno da pamtimo i tu tvrđavu, tako ću nazvati bazen Juga na Gružu. To je neosvojiva tvrđava bila za jako puno klubova i reprezentacija. Jedna tradicija našeg sporta u tom prekrasnom gradu je nevjerojatna. Sto godina postoji VK Jug. I ti svi uspjesi su utkani u jako puno igrača. Tako da sam s obzirom na godine jako ljubomoran na ovu generaciju, da će uspjeti doživjeti utakmice u Gružu i na preuređenom bazenu Mladosti.
Jer igrati pred domaćom publikom, pred svojim ljudima, prijateljima, obiteljima i susjedima, to je privilegija koju nema bilo tko. Malo je takvih događanja u sportu kao što je ovo Europsko prvenstvo. Olimpijske igre nećemo nikad imati, svjetsko prvenstvo možda, ali evo Europsko prvenstvo se već treći put održava u Hrvatskoj i to je velika čast te obaveza za sve igrače, stožer i savez. I za sve nas koji smo godinama u vaterpolu te za sve ljude koji će doći na bazen. Moramo doći podržati naše dečke, da naprave što bolji rezultat, to je ono što svi očekujemo i želimo. Plasman na postolje, jer su u pitanju kvalifikacije za svjetsko prvenstvo, a poglavito za Olimpijske igre u Parizu."
Sad kad spominjete obavezu, svakako je na igračima veći pritisak nego prošlo Europsko prvenstvo. 2022. smo godine bili samo domaćini, nije bilo očekivanja da moramo biti prvaci. Sad kad to napravili i kad smo branitelji naslova, kako će to utjecati na igrače. Imaju li neki pritisak obraniti titulu?
"Mislim da je trema u sportu uvijek pozitivna. Zašto pozitivna? Zato jer to znači da je svima stalo. Oni moraju samo osjetiti da smo svi mi uz njih, to je najvažnije. Ja to ne bih nazvao pritiskom nego pozitivnom tremom. Prekrasno je igrati u Gružu, posebno Gružu kad je pun i to se treba dogoditi. Naravno, protivnik na početku je ta naša vječna crna mačka, reprezentacija Španjolske.
Znamo koliko smo u povijesti imali puno utakmica protiv njih i kakav omjer imamo. Svi želimo što bolji rezultat u prvoj fazi i da Hrvatska vidi završnicu u Zagrebu. Pritiska nema, ima samo podrške svih nas i dečki to znaju. To je najvažnije, siguran sam da će izbornik Tucak i njegov stožer učiniti sve da rezultat bude što bolji, kao i naravno igra."
Koliko smatrate da se promijenila reprezentacija u ovih godinu dana?
"Ono što je u reprezentaciji važno je to da su naši stožerni igrači iz godine u godinu, što stariji, što iskusniji te na kraju kvalitetniji. Imali smo u povijesti jedan period kad smo trebali čekati da stasa nova generacija. Govorim o generaciji Obradovića, Jokovića, Sukna, Bijača, uglavnom Dubrovčana, koji su polako korak po korak došli i veličanstveno osvojili zlatnu olimpijsku medalju u Londonu.
Tako i ova generacija. Franko Lazić, Matias Biljaka, Jerko Marinić-Kragić koji nije mlad, ali je kratko u reprezentaciji, i drugi dečki, su sve stariji i iskusniji. To je ono što u sportu treba pričekati. Vrijeme često radi za vas. Ja se nadam da će ovo biti recimo jedno natjecanje gdje će oni nakon lošijeg rezultata ljetos, neočekivano lošeg, gdje moramo napomenuti da nije bilo stožernih igrača Fatovića i Lončara koji su se sad vratili, jer se igra u Dubrovniku i Zagrebu, tom motivacijom pridonijeti da budemo što bolji."
Kapetana Krapića neće biti u bazenu, ali će biti na klupi, sigurno će značiti puno reprezentaciji?
"Najteži dio u karijeri svakog trenera, odnosno izbornika je odrediti momčad. Nažalost, brojevi su vrlo jasni, 13 se može skinuti za utakmicu, 15 je prijavljeno. Ovo natjecanje smo bez kapetana Krapića, ali on je tu. On je lijepo u medijima izjavio koliko mu je važno biti tu, taj pristup koji ima iako nije u momčadi, ali je zapravo s njima, puno znači svima. Na tim njegovim riječima i tom stavu, ja mu mogu reći svaka ti čast kapetane, hvala ti na tome."
Vi ste bili poznati kao igrač gromovitog udarca kakvih danas ne viđamo puno. Mislite li da se vaterpolo kao sport promijenio pa golovi s desetak metara više nisu toliko česti ili jednostavno više nema takvih igrača, igrača takvog tipa?
"Jednim velikim dijelom ste odgovorili kroz pitanje. Takvi igrači svakako postoje i danas, dečki koji stvarno jako šutiraju i imaju dobar udarac. Što se promijenilo? Promijenila se prije svega lopta. Nešto je drugačija nego što je bila prije. Svaka generacija ima fantastične golmane i fantastične pucače. U moje vrijeme su također bili vrhunski golman, ali to je sve jedan sport koji je vrlo zahtjevan, fizička priprema je sve bolja, jako se promijenila, pratim to vrlo često na treninzima.
Kondicijske pripreme u odnose na moje doba su različite. Jednostavno mislim da imamo dobre igrače, jake pucače. A ovo pitanje je možda bolje postaviti golmanima koji su bili u moje doba. Ja mogu samo reći da smo se prisjetili tih vremena i mojih šuteva, kojih je bilo jako puno i naravno golova da ne nabrajam."
Vjerojatno biste ih dali manje da je Siniša Školneković češće branio protiv vas, dosta ste ga često imali kod sebe?
"Ja sam najviše problema imao protiv Frana Vićana, to je bio jedan jako studiozan golman. Sve moje šuteve, sve pozicije imao je zabilježene u jednu bilježnicu. A Sine je jedan od najzaslužnijih što smo ostvarili ono u Atlanti."
S nestrpljenjem iščekujemo Dudine komentare koje ćete moći pratiti na društvenim mrežama gol.hr-a tijekom EP-a.
Vijesti s Europskog prvenstva u vaterpolu 2024. pratite na GOL.hr-u uz ponosnog sponzora hrvatskog vaterpola – TELEMACH HRVATSKA
