U Hrvatskoj je još buktio Domovinski rat kad su se u zimu 1992. godine odvijale Olimpijske igre u francuskom Albertvilleu. No, naši sportaši uspjeli su se organizirati praktički u mjesec dana, nakon čega smo dobili danas podosta podcijenjen, a zapravo jedan od najvećih događaja u povijesti hrvatskog sporta.
Tri vijesti o kojima se priča
Mala hrvatska delegacija došla je u Francusku. Jedanaest osoba, od čega četiri sportaša. Delegaciju je predvodila legendarna Sanda Dubravčić, koja je više puta izjavila kako joj je trenutak kad je izašla na stadion nakon prozivanja "Croatia" zapravo veći od trenutka kad je osam godina ranije zapalila olimpijski plamen u Sarajevu.
Četiri sportaša u delegaciji od 11 osoba
Tu su bili predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak, nekoliko trenera te ukupno četvero sportaša. Skijao je Vedran Pavlek, u skijaškom trčanju predstavljao nas je Siniša Vukonić, dok su natjecanje u umjetničkom klizanju izborili brat i sestra, Tomislav i Željka Čižmešija.
Upravo je danas 57-godišnji Čižmešija postao prvi Hrvat koji je ponio hrvatsku zastavu na ceremoniji otvorenja nekih Olimpijskih igara, a kasnije i nastupio na natjecanju. Rezultat na tim igrama bio je u drugom planu, najvažnije je bilo ispisati povijest.
Ostao je to najveći događaj u karijeri Čižmešije, koji je osvojio 29. mjesto u slobodnom programu, a najveći rezultat karijere mu je 16. mjesto u Europi, koje je osvojio pet godina kasnije.
Već desetljećima je obiteljski liječnik u Zagrebu
Nedugo nakon što se nije kvalificirao na Olimpijske igre u Lillehammeru, Čižmešija se prestao ozbiljno baviti klizanjem i posvetio se karijeru.
Paralelno je uz klizanje studirao medicinu, a zbog privrženosti ljudima odlučio je specijalizirati obiteljsku te već dugo vremena ima ordinaciju u širem centru Zagreba.
Vjerojatno postoji velik broj njegovih pacijenata koji zapravo ni ne znaju da ih liječi čovjek koji je bitan dio hrvatske sportske povijesti, a lijepo ga se prisjetiti barem ovako.
Možda se netko baš iznenadi pa kaže: "Ovo je moj doktor". I neka se ponosi time.
