Da je situacija u Dinamu alarmantna ili barem ozbiljna uoči velikog derbija s Hajdukom, najbolje ilustrira intrigantna scena koju smo uočili sinoć na odlasku s Maksimira.
Već su otkucavali sitni sati, prošla je ponoć, a trener Nenad Bjelica i sportski direktor Marko Marić vodili su mali noćni razgovor na travnjaku maksimirskog stadiona.
Samo njih dvojica, obasjani malčice prigušenim svjetlima reflektora. Ne znam kada je točno počeo razgovor, ali dogodio se dugo nakon završetka Bjeličine presice poslije utakmice s Borussijom Dortmund, što sugerira da su poprilično razgovarali.
Stajali smo pristojne dvije-tri minute na izlasku iz press-dvorane i popratili razgovor. Nismo mogli čuti o čemu se točno razgovara, ali lako se moglo uočiti da je sportski direktor izgledao nervoznije od trenera. Odavao je to govor tijela.
Dok je Bjelica možda i prividno mirno stajao i držao ruke u džepovima kaputa, Marić je uglavnom pričao i žustro gestikulirao rukama. Mahao je i širio ruke. U jednom je trenutku izgledalo kao da nešto nabraja.
Bjelica poludio na veliko pojačanje
Može se pretpostaviti da je jedna od tema, ako ne već glavna, bio Sammy Mmaee.
Uoči utakmice s Borussijom pronio se glas među novinarima u Maksimiru da je Bjelica izbacio Marokanca iz kadra. Kako ga nije bilo u zapisniku, postalo je evidentno da se nešto nepredviđeno dogodilo. Najvjerojatnije neko incidentno ponašanje koje je toliko naljutilo Dinamova trenera da ga izbaci iz zapisnika.
Naravno da je to bila najintrigantnija tema presice i da su Bjeličini poprilično otvoreni odgovori završili na naslovnicama hrvatskih medija. Bjelica nije precizno naveo što je Mmaee napravio, ali spominjao je ego i povukao simptomatičnu rečenicu: "Nitko nije već od kluba."
Na izravno pitanje je li Mmaee odigrao svoje u Maksimiru, Bjelica je nagovijestio da bi se to moglo dogoditi.
"Vidjet ćemo. Kada interno porazgovaramo i odlučimo, onda ćemo vas obavijestiti", poručio je Bjelica, prema čijem se tonu vidjelo da je vrlo ljutit na Marokanca.
Mmaee među najplaćenijim igračima Dinama
U kontekstu navedenih malih noćnih razgovora važna je Bjeličina poruka s presice da su ljudi u klubu o svemu obaviješteni. Na čiju bi adresu to moglo više ići nego na onu sportskog direktora, po logici funkcije, čovjeka koji je najzaslužniji za Mmaeeov angažman.
Ne radi se o bilo kakvom poslu, već o transferu koji je najbombastičnije opisivan u Maksimiru proteklog ljeta. Sjetite se samo napisa i poruka s Maksimira. Sve u stilu: najveće pojačanje, dugo takav strani obrambeni igrač nije došao u Maksimir i slično.
Da se od Mmaeea najviše očekivalo u Plavim salonima, govori i podatak da je trenutačno inozemni igrač s najvećom plaćom u Dinamu. Spekulira se da se cifra vrti oko 840 tisuća eura godišnje, čime je ukupno četvrti ili peti najplaćeniji igrač Dinama, a možda i najplaćeniji ako se pridoda bonus koji je navodno dobio samo za potpis. U maksimirskim kuloarima cifra se rasteže od 400 do 800 tisuća eura.
U svakom slučaju, radi se o igraču u kojeg je puno uloženo za hrvatske prilike i od kojeg se očekivalo da postane jedan od stupova nove Dinamove šampionske momčadi. Samo nekoliko mjeseci kasnije Mmaee je prvo ispao iz udarnog sastava, a sada, evo, iz zapisnika. Dakle, ne da nije bio na klupi, nego možda ni na tribini. Priče o njegovu teškom karakteru i nehajnom ponašanju već su procurile iz maksimirskih zidina.
Kada se svemu pridodaju Bjeličine sve češće poruke o tome da on nije sastavljao ovu momčad i da nije imao vremena za uigravanje, koje, slučajno ili ne, koincidiraju s lošijim rezultatima, eto puno lijepih tema za razgovor trenera i sportskog direktora.
Brine loša igra protiv Rijeke i Borussije
I sve se to događa uoči velikog derbija s Hajdukom i u trenutku kada Dinamo bilježi tri uzastopne utakmice bez pobjede, s tek dva mršava remija s Goricom i Rijekom te uvjerljivim porazom protiv Borussije. Još više brine uočljivo loša igra protiv Rijeke i Borussije. U obje utakmice samo po jedan udara u okvir vrata.
Modri su odigrali maksimalno defenzivno protiv Borussije, može se reći teški bunker. Činjenica je da je Dinamo bio bez četvorice-petorice nominalnih prvotimaca, ali takva Bjeličina postavka sugerira da nije baš sasvim iskren ili je barem proturječan kada nastavlja gurati priču o dobrom kadru.
Doduše, sve tiše i neuvjerljivije. Sjećamo se da je na početku mandata slao izraze oduševljenja, i prema kadru, a i prema radu bivšeg trenera. S lošijim rezultatima sve je to znatno splasnulo, Bjelica sve češće povlači rečenice koje mirišu na alibije, a i kontradikcije su sve frekventnije.
Primjerice, na pitanje zašto je protiv Rijeke stavio stopera Bernauera na poziciju zadnjeg veznog ako vjeruje u kadar, odgovorio je da među preostalim veznjacima nema klasičnu šesticu, a da je Pavić suviše mlad i da nije htio da izgori.
Nekoliko dana poslije Pavić je osvanuo u prvoj postavi protiv mnogo jačeg suparnika, protiv kojeg je po logici stvari puno lakše mogao izgorjeti, otprilike kao onomad Benković protiv Bayerna.
Cinici bi rekli da je posve očekivano da imate jedan udarac u okvir vrata suparnika kada na poziciju zadnjeg veznog radije stavite stopera, a ne nekog ofenzivnog veznjaka, i to u utakmici u kojoj ste favorit i očekuje se da ćete igrati napadački, kao što je to bilo protiv Rijeke. Protiv Borussije to je ionako gotovo pa svejedno jer je razlika u klasi prevelika.
Kad se podvuče crta, ipak ništa novo u Maksimiru. U svakom većem klubu ciklički se smjenjuju razdoblja mira i nemira. Te su mijene u Dinamu izraženije nego u većini klubova s ovih prostora. Uvijek je tijekom povijesti imao posebnu sportsku, pa i društveno-političku težinu.
Utakmice istine protiv Hajduka i Celtica
Veličina i važnost kluba nose svoje, a sve diktira rezultat. Bonaca kada se pobjeđuje, valovi i bura kada stignu lošiji rezultati, a oluja ako se na sve nadoveže poraz od najvećeg rivala. Sergej Jakirović posljednji je u maksimirskoj piramidi koji je to platio otkazom. Da je pobijedio Hajduk, mogao je od Bayerna izgubiti dvocifreno i još bi bio trener Dinama.
Stoga je opravdano upitati se može li se to hipotetski dogoditi i Bjelici, pogotovo ako poklekne i u sudaru s Celticom? Iz ove pozicije gledajući, teško da bi u Maksimiru povukli takav potez, ali o postavljenoj hipotezi nezgodno je decidirano govoriti i zaključivati dok se još čeka rasplet ključnih utakmica jeseni.
Uvijek je atmosferski tlak drukčiji i nosi puno viši pritisak post festum. Iskustvo nas uči da se u Maksimiru nikad ne zna što će se dogoditi dok ne krene val kritika, a ako Dinamo izgubi protiv Hajduka, lako se sve pretvori u cunami. Mnogi su navijači već sad jako kritički raspoloženi prema Bjeličinoj koncepciji, to se jasno vidi po komentarima na društvenim mrežama.
Netko u takvim situacijama obično plati ceh, a ne mora nužno značiti da bi to bio trener. Ako ne Bjelica, tko onda? Nameće se ime sportskog direktora, jednog od junaka s početka priče. Stoga ne čudi što su upravo Bjelica i Marić imali mali noćni razgovor, i to vrlo simbolično na maksimirskom travnjaku, tik uz trenersku klupu domaće momčadi.
Derbi na Poljudu nosi veliku važnost
Iz svega rečenog jasno je koliku važnost nosi veliki derbi s Hajdukom. Jedna od utakmica sezone, svakako najkritičnija za Bjelicu. Sa štitom ili na njemu. Tako bi se mogao okarakterizirati Bjeličin i Marićev put u Split. Hoće li se vratiti s neverom ili fićom, to nitko ne može znati. Situacija je takva da se ishod ne bi usudio prognozirati niti Nostradamus.
Realno, Bjeličin Dinamo nije u bajnoj situaciji, ali nije u puno boljoj ni Gattusov Hajduk. I njemu će se opasno zatresti na Poljudu ako izgubi. I ne samo njemu. Jedan je to od onih derbija koji po mnogočemu možemo nazvati sudbinskim.
Bitno će determinirati daljnji tijek sezone, to je logično očekivati, a koliko snažno i hoće li završiti s potresom na Dinamovoj ili Hajdukovoj strani, to ćemo tek vidjeti. Nikad se to ne može precizno definirati prije utakmice.
Uglavnom, napetost dostiže vrhunac, Poljud će jamačno gorjeti. Sve skupa jako dobro za podizanje zanimljivosti prvenstva i povećano punjenje tribina. Slatki bomboni za navijače i medije. Ima se o čemu pričati i pisati.