Željko Kopić rijetko se pojavljuje u hrvatskim medijima. Radije ostaje samozatajan, a itekako ima što reći.

Iako još uvijek spada u red relativno mladih stručnjaka, tek je u 46. godini, jedan je od rijetkih trenera koji se može pohvaliti da je vodio oba najveća hrvatska kluba - Dinamo i Hajduk, i to u razmaku od samo četiri-pet godina. To je već bogata karijera, a ima još dosta toga. Iskustvo je stjecao i u inozemstvu, radio je na Cipru, a prije nekoliko mjeseci odradio je uspješnu dionicu u Bugarskoj.

Kopić je otvorio dušu u velikom intervjuu za gol.hr. U vrlo opuštenom razgovoru pretresli smo najpikantnije detaljima njegova trenerskog razdoblja na Poljudu i Maksimiru, razriješili neke nedoumice i demistificirali glasine o kojima se vrlo žustro raspravljalo u sportskoj javnosti i napose nogometnim kuloarima.

"Gdje je Dinamo bio kada sam ga preuzeo, a gdje sam ga ostavio?"

Nakon poraza od Hajduka na Poljudu smijenjeni ste i zamijenio vas je Ante Čačić, koji je poslije više-manje otvoreno tvrdio da Dinamo ne bi bio prvak, unatoč bodovnoj prednosti, da on nije preuzeo momčad. Je li to baš tako? Je li to bilo tako kritično i biste li osvojili naslov da ste ostali trener?

"Svaki trener procjenjuje situaciju, stanje u momčadi sa svih aspekata. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Nogomet je igra različitih mišljenja i pogleda, ja s time nemam problem. Volim baratati činjenicama, gdje smo bili kada sam preuzeo momčad, a gdje sam je ostavio. Kada ste trener Dinama, to je nešto ogromno. Tada su se i Boysi angažirali. Nema sretnijeg čovjeka da to izgura do kraja i osvojimo prvenstvo. No procjena Uprave bila je takva. Sad, što ja mislim, nije važno."

Jeste li bili u emotivnom smislu povrijeđeni? Možda kao nakon što ste dobili otkaz u Hajduku?

"Ne mogu reći da sam bio povrijeđen zato što sam od svog dolaska u klub do odlaska iz njega imao korektan odnos sa svima. Imao sam i nekih obiteljskih problema u kojima je klub pokazao veličinu. Kada imaš toliko pozitivnih stvari… Naravno da ti je žao, ali to sam prihvatio na drukčiji način nego kada sam bio u Hajduku. I stariji sam, s više iskustva. Posložio sam se u glavi, znam da sam dao sve što sam mogao. To je odluka kluba koju treba poštovati. I to je to."

"Naravno da postoji razočaranje kada se izgubi derbi, ali nije bilo svađe u svlačionici"

Nakon otkaza osvanula je priča da se niste došli pozdraviti s igračima i ljudima u klubu, što je sugeriralo da su loši odnosi u svlačionici.

"Vratili smo se iz Splita dosta kasno. Kao i obično, došao sam prvi u klub. Gledao sam utakmice, analizirao, a onda su me pozvali da dođem gore na razgovor. Rekli su mi kakva je odluka donesena. Ostao sam s njima u klubu skroz do popodne. Najnormalnije smo o svemu razgovarali. U 17 sati zakazan je trening jer je sljedeća utakmica bila u nedjelju protiv Gorice. Zaključili smo da je najpametnije da ostavimo momčad u miru jer novi trener dolazi, obavio je već razgovore sa stožerom, treba se predstaviti igračima i krenuti u pripremu sljedeće utakmice. Dogovorili smo se da je najbolje da se složi poruka, da se to pusti i svi to pročitaju, nego da to ide na taj drugi način. Znači, apsolutno nije bilo ničeg što bi bilo u negativnom kontekstu."

Nije bilo svađe?

"Ma, ne. Naravno da postoji razočaranje kada izgubiš derbi, ali ja sam bio cijeli dan u klubu, to je jedina istina."

Jeste li porazgovarali s Čačićem, možda mu nešto sugerirali?

"Ne, nisam. Nije to bio neki prelazni period, išlo je brzo, oni su to na taj način dogovorili. Ja sam se postavio: OK, to je možda za klub najbolja situacija. Iako, da smo i drukčije postupili, ne bi to ništa drastično promijenilo. Ispalo je tako, a ja sam apsolutno htio da Dinamo sve utakmice do kraja pobijedi i osvoji naslov prvaka. Naravno da osjećam da sam i jednim dijelom pridonio uspjehu."

Dakle, nije bilo napete situacije u svlačionici?

"Ne, nije."