Za večerašnju utakmicu Adana Demirspor - Osijek, na popisu igrača turskog kluba koji na Transfermarktu vrijedi gotovo dvostruko više nego sastav Bijelo-plavih, nalazi se više zanimljivih imena, od kojih su neka zapravo nova ovosezonska pojačanja.
No, jedno ime koje upada u oči nalazi se tamo već dvije godine i s ponosom, ali i zaslugama nosi dres s brojem 10. Svakom boljem poznavatelju nogometa, posebno izvan najjačih pet liga, ime Younesa Belhande sigurno će puno značiti.
Igrač je to vrlo zanimljive karijere, za koju se 2011. godine činilo da će biti veća nego što je na kraju ispalo. Ipak, njegovu nogometnu vještinu, potez i vic, mnogi će reći genijalnost, teško je bilo zanemariti.
Jedna od posljednjih pravih desetki
Mnogi će reći da se radi o jednoj od posljednjih pravih desetki modernog elitnog nogometa. Igraču čija je vještina u prvom planu te na račun koje uspijeva nadoknaditi neke fizičke nedostatke, odnosno karakteristike kakve u današnjem nogometu često dolaze u prvi plan.
Iako je u pitanju Marokanac rođen u francuskom Avignonu, Belhanda je od samih početaka karijere nekako podsjećao na argentinske desetke, posebno one posljednje, koje su završavale karijeru negdje otprilike kad ju je on započinjao.
Juan Roman Riquelme, Pablo Aimar ili nešto ranije Ariel Ibagaza. Genijalci, ljudi čiji potezi dižu tribine na noge, oni koji igraju "za raju", a ipak su došli nešto dalje od nižerazrednog Vratnika.
Još na početku karijere oduševio je u onom čudesnom Montpellieru, uz Leicester vjerojatno najvećem iznenađujućem prvaku ovog stoljeća unutar najjačih pet liga. Bio je tamo, uz Oliviera Girouda, glavni igrač.
I onda, umjesto da izgradi karijeru u najvećim klubovima, 2013. je odabrao transfer u Dinamo Kiev. Nije to bio loš izbor, ako gledamo na to da je četiri godine bio ponajbolji igrač kluba i lige, ali izuzev UEFA natjecanja nekako se sakrio od najšire nogometne publike.
Njoj se pokušao vratiti preko posudbi u Schalkeu i Nici, ali to nisu bile dobre odluke. Ni blizu kao transfer u Galatasaray 2017. godine.
Četiri, uz fazu u Montpellieru, najbolje godine karijere odigrao je tamo, da bi 2021. došao novi izazov. Adana je postala nova velika priča turskog nogometa, a mozak ekipe postao je marokanski genijalac.
Brzinu više nema, ipak su 33 godine tu, ali i dalje posjeduje potez koji rješava utakmice. Bilo da je dribling, pas koji izbacuje cijelu obranu ili neobranjiv udarac izvan kaznenog prostora. Prošlosezonski učinak od 12 pogodaka i sedam asistencija u 30 utakmica čak ukazuje na novu mladost.
Bijelo-plavi moraju biti pažljivi jer čovjek s brojem 10 uglavnom je nešto posebno. Adana je prava potvrda toga.
