A sada ekskluzivno za Dnevnik Nove TV govori jedan od najvećih napadača modernog nogometa. Robin Van Persie kao trener U18 vrste s Feyenordom je u Zagrebu osvojio turnir Mladen Ramljak, a onda našem Stipi Antonijeviću otkrio koliko ga je zabolio poraz od Vatrenih u Ligi Nacija, zašto Luku Modrića smatra najboljim nogometašem svijeta, ali i zašto Eduarda da Silvu naziva jednim od najdražih suigrača u karijeri.
- Robine, sretan 40. rođendan prije svega! Kakav poklon od vaših momaka – podigli su pehar Mladena Ramljaka i pobjedili 3:0 Manchester United u finalu. Pretpostavljam, savršen dar?
"Hvala vam puno! 40 godina, morat ću se naviknuti na taj broj. Ali da, bio je ovo savršen dar da su igrači ovdje osvojili naslov. Koraci koje smo ovdje napravili kao momčad u mnogim smjerovima, ne samo na terenu nego i van njega, je velika nagrada sama po sebi."
- Feyenoordov dom – legendarni De Kuip ugostio je Final Four Lige nacija prije manje od dva mjeseca i u spektakularnom polufinalu Hrvatska je pobjedila Nizozemsku 4:2 nakon produžetaka. Je li to slomilo vaše srce, kao i ostatku nizozemskih navijača?
"Ne, nije mi slomilo srce jer je Hrvatska bila puno bolja u tom susretu. Sve se vrtilo oko Modrića, on je još uvijek i u ovim godinama glavni razigravač i igra tako dobro. Ali ako pogledate cijelu momčad Hrvatske – kako igraju zajedno, kako napadaju zajedno, kako grade napad zajedno i kako se brane zajedno, to je zaista užitak za gledati."
- Kako bi opisali uspjehe Hrvatske u nekoliko posljednjih godina? Jer to su sada dvije uzastopne medalje sa svjetskih prvenstva, popraćene finalom Lige nacija. Impresivno, najblaže rečeno?
"Da, sigurno. Ako pogledate kao što sam rekao – kako igraju, kako se brane zajedno, svi su konstantno u pokretu, braniči trče, igraju s dva beka koja idu visoko na terenu pa su praktički ofenzivci, veznjaci se nude pa odvlače igrače, tri napadača koja igraju jako blizu jedan drugome. To je momčad na kojoj se jasno vidi da je navikla igrati zajedno duže vrijeme pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se mlađi igrači uklopiti, jer par igrača je u poznim godinama. I da, jasno se vidi da imaju fantastičnog trenera."
- Naravno, spomenuli ste već Luku. Idućeg će mjeseca napuniti 38 godina, ali još uvijek dominira veznim redovima diljem Europe. Koliko ga cijenite?
"Ma on je najbolji. On je jedan od najboljih, ili najbolji ako hoćete. Kada možete igrati na ovom nivou toliko dugo onda – on je jednostavno jedna od najvećih zvijezda ove igre. Razgovarao sam s nekoliko nizozemskih reprezentativaca nakon te utakmice i shvaćali su oni i prije utakmice da je on jako dobar igrač, ali rekli su mi da tek nakon što igrate protiv njega osjetite koliko je poseban. Ima oči na potiljku, čita igru, diktira igrom i čak i u tim godinama nitko ga ne može uhvatiti. On je jedan od igrača zbog kojih ostajem kući gledati susret da uživam u nogometu. On igra na jedan umjetnički način, da se konstantno pitate – kako je moguće da je vidio ovo dodavanje, kako je moguće da je vidio braniča da ga dolazi zatvoriti i da uvijek ima rješenje? Ma on je umjetnik i zaista sam sretan da još igra."
- Dva druga hrvatska reprezentativca Mateo Kovačić i Joško Gvardiol nedavno su potpisali za Manchester City. Vi ste bivši igrač Arsenala i Manchester Uniteda, bi li rekli da bilo koja od te dvije momčadi može zaustaviti Manchester City u osvajanju četvrtog uzastopnog naslova prvaka Engleske ili je City jednostavno prejak?
„Da, City je momčad koju sada treba pobijediti. Ali Arsenal je dokazao prošle sezone da se može kada su došli jako blizu pa možda uz pomoć pojačanja koje su doveli imaju šanse. Ali City je dokazao posljednjih godina da su na nivou više. Bit će zanimljivo pratiti, ali očigledno City je favorit.“
- I zadnje, ali ništa manje važno – čuo sam da ste se imali priliku sresti jednog od vaših bivših klupskih suigrača Eduarda da Silvu tu u Zagrebu. Jeste li ostali u kontaktu s njim, koliko ste dobri i kao napadač svjetske klase što bi rekli - da nije bilo one grozne ozljede, koliko veliku karijeru je Eduardo da Silva mogao imati?
„Da, bilo ga je sjajno vidjeti prije par dana, Eduardo je jedan od najljubaznijih kolega koje sam imao. Nikada nećemo znati što je sve mogao. Bio je i ovako sjajan igrač i igrao dobro dok je bio u Arsenalu. On je pravi obiteljski čovjek i jedan od najdražih suigrača koje sam imao. Tako da je bilo lijepo vidjeti ga.“
