Srećko Bogdan, donedavni trener Međimurja smijenjen je na konferenciji za medije, a njegov šef Darko Turopoljac odmah je prikladno objavio ime novog trenera -Tomislava Ivkovića. Posljednji u nizu otkaz je dobio Borimir Perković na klupi zaprešićkog Intera, a zamijenio ga je Ilija Lončarević. I tako se to godinama vrti u krug. Rijetki su pak nogometni stručnjaci o ovoj temi pristali govoriti pred kamerom, jer svatko opet želi jednog dana ponovno na klupu.
Tri vijesti o kojima se priča
Većina klubova su u rukama ljudi koji su na brzi način došli do novca
'Svi klubovi imaju previsoke ambicije u odnosu na svoje mogućnosti, pogotovo kod nas kada mjesecima treneri i igrači ne primaju plaću. Onda se kroz promjenu trenera traži alibi za eventualne neuspjehe i neostvarene ambicije predsjednika klubova', rekao je Nikola Jurčević.
Drugim riječima u hrvatskim nogometnim klubovima glavnu riječ vode predsjednici koji daju novac i to ne nužno vlastiti, a politika: trener je dobar dok me sluša njihova je mantra. Tako je recimo Zvonko Zubak u drugoj prvoligaškoj sezoni na klupi Croatije Sesvete smijenio čak 6 trenera.
'Većina klubova su u rukama ljudi koji su na brzi način došli do novca. Ne znaju ni zapravo što je nogomet, koliko je to težak posao. No, misle da su treneri samo jedna tipka koju će stisnuti i onda će doći novi trener, a s njim rezultati i bodovi', objasnio je Otto Barić.
No, ni sami treneri baš se ne cijene. Koliko se samo puta na Poljud vraćao Zoran Vulić? Sjećamo se još odlaska uvrijeđenog Branka Ivankovića iz Dinama nakon što ga je šef Zdravko Mamić izvrijeđao pred igračima. No, ljutnja je trajala tek četiri mjeseca nakon čega se Ivanković ponovo vratio u zagrljaj starom predsjedniku. Nažalost, sumnjamo da će se trend ovakve trenerske potrošnje smanjiti. Možda podaci budu bolji kad se naša liga svede u realne okvire, što god to značilo...
