Odjeci derbija polako se stišavaju, racionalnije i trezvenija se analizira utakmica i cjelokupna situacija u HNL-u, no i dalje ostaje dojam da je Dinamo značajno pao i da Hajduk ima veliku šansu ove sezone uloviti bijelog kita koji mu izmiče već 18 godina.
Tri vijesti o kojima se priča
Maribor potjerao Damira Krznara: Dobio otkaz nakon loših rezultata
I ne samo Hajduk, tu je i Rijeka, koja se valja i mirno teče u sjeni rata arhirivala te u tišini slaže momčad šampionskog potencijala. Za ovu Rijeku neki će reći da nije ništa lošija od Modrih i Bilih te da možda ima i potentniju momčad, koja bi mogla i trebala samo rasti u narednim tjednima i mjesecima, kada riječki mladci skupe još malo iskustvo i uigraju linije.
No na Rujevici postoje i neki problemi koji napadano upadaju u oči pomnijim promatračima. Rijeka pobjeđuje, što je, dakako, najvažnije, ali u zadnje vrijeme teško i mučno, s igrom bez igre. Tako je bilo protiv Slavena, a sada i protiv Rudeša, koji je zapravo sam sebe pobijedio poklonivši golove gostima.
Rijekina ima šampionski potencijal, ali i problem
Do fatalne pogreške mladog Kralja kod prvog gola, Rijeka praktički nije imala ništa. Tako je više-manje bilo sve dok u igru nije ušao Franjo Ivanović sredinom drugog dijela. Slavljenik je (Ivanović je proslavio u nedjelju 20. rođendan) unio podosta živosti, energije, ali i golgeterske umješnosti.
Mišljenja sam da je upravo Ivanović i njegovo uklapanje u momčadi, odnosno momčadsko približavanje njemu, jedno od ključnih pitanja ove Rijeke. Cinici će reći da će Rijeka pronaći adekvatnu igru kada i ako pojedinci prestanu solirati i pucati baš u svakoj prilici kada dobiju loptu te se malo više pokušaju dodavati i poštovati bolje postavljenog suigrača.
Na tom planu između redova natuknuo je nešto i Rijekin trener Željko Sopić, koji je očito više nego svjestan "dječjih bolesti" svojih mladih i silno talentiranih igrača.
Veliki posao Barcelone: Postavili odštetnu klauzulu za mladu zvijezdu od milijardu eura
„U drugom dijelu samo da bolje ispoštujemo suigrače mogli smo otići na nedostižnu prednost. Onda se dogodi korner, netko zaspi na skoku, znam tko, ali neću reći. I onda je juriš. A takvu utakmicu niti volim gledati niti voditi najiskrenije“, kazao je Sopić poslije utakmice s Rudešom, a prenosi Novi list.
Previše soliranja i samoisticanja, premalo kombinatorike
Osobni mi je dojam da se Rijeci to događa malo više i malo češće. Nije u pitanju samo utakmica s Rudešom. U Rijeci je puno mladih i talentiranih igrača koji se žele što prije dokazati. U toj želji prečesto pretjeruju, pa pokušavaju izvesti što atraktivnije individualne akcije koje će začiniti još atraktivnijim pogotkom. Puca se iz svih pozicija, i kada treba, a još više kada ne treba.
Dojam je da je premalo suradnje i kombinatorike, a previše samoisticanja u Rijekinoj igri. Čini se da je u takvoj igri najteže je biti centralni napadač jer ga lopte zaobilaze ili prelijeću poput meteora. S time se suoči baš svaki Rijekin centarfor. I Obregon, i Ivanović, pa i najnovije Rijekino pojačanje Momo Yansane.
Osobno je otkrio u prvom poluvremenu protiv Rudeša kako se u većini utakmica osjećao Ivanović, koji je otpočetka sezone ostavljao dušu na terenu i svojom energijom nosio momčad.
Mišljenja sam da je Ivanović zapravo bio ključ oko kojeg se vrtjela igra Rijeke. Iako je centarfor i za njega bi trebali, lakonski rečeno, drugi trčati, ipak je vjerojatno istrčao najviše kilometara u momčadi Rijeke od početka sezone. Puno toga u prazno jer lopte i pasa nema pa nema.
Ivanović ključ Rijeke
Kada napadač jako puno trči i radi, kada kao divlji mustang stišće braniče i kada se praktički trga za svaku loptu, kada je u pravilu mora sam oduzeti i sam sebi servirati šansu jer je od suigrača teško može očekivati u frekventnijem obimu, to je za njega vrlo varljiv plus jer malo tko će to zamijetiti ako ne uspije postići pogodak, a to se na kraju balade napadačima najviše pika.
Jedna, dvije, tri utakmice bez gola i već se spominje loša realizacija i onda posljedično stiže klupa. Jer tko te pita koliko si trčao, razigravao suigrače i dobroga napravio za momčad ako nisi zabio. Međutim, teško je toliko pretrčati i potrošiti se i na kraju ostaviti dovoljno koncentracije za realizaciju kada jednom uđe u šansu, a vrlo rijetko se događa da mu je prirede suigrači.
Spomenutom Ivanoviću događala se ogromna potrošnja energije koja mu je često oduzimala dah u ključnom trenutku. Ogromna potrošnja i (ne) mirnoća pred suparničkim vratima, odnosno postotak realizacije, u izravnoj su korelaciji. Tu treba naći balans, a za to treba iskustvo koje će tek doći.
Prilagodi se ili umri
Rijekina igra dosad prečesto se svodila na to da Ivanović istrči silne kilometre, veže braniče na sebe i otvori prostor za suigrače, najviše po krilima, no takvom igrom plaća se i golem energetski danak. Kada Ivanovića stigne umor, vidno je i da Rijekina igra pada. Posljedice su uobičajene.
Mladi napadač sve ranije je zamjenjivan, a na kraju je završio i na klupi, što za njega možda i nije loše jer je dobio mogućnost da se resetira i napuni baterije, a i da šira javnost vidi u čemu je problem Rijekine igre, odnosno zašto se kroz igru ne stvara puno šansi, nego se ponajviše teži individualnim akcijama doći do gola. Kada to rade dvojica ili trojica, onda i ostali nemaju previše izbora. Čast iznimkama. Prije ili kasnije počinju više misliti na sebe nego na momčad. Prilagodi se ili umri, to je deviza koja u nogometu vrijedi od pamtivijeka.
Ivanovićevim ispadanjem iz udarne postave, možda samo privremenim, to ćemo još vidjeti, i ulaskom novog pojačanja, Rijekina igra ne samo da se nije popravila već je još više pala. I drugo poluvrijeme u Koprivnici bilo je još lošije nego prvo, koje je također bilo loše. Ivanović je tada izašao u poluvremenu.
Mladi igrači Rijeke moraju naći balans, a to je trenerov posao
Rijeka teško može očekivati pomake u igri samim tim što će promijeniti centralnog napadača. Problem je dublji, i to podosta. Čak štoviše, osobno sam dojma da će Rijeka u trenutačnom kadru jako teško pronaći bolje rješenje od Ivanovića, od čije je energije i trke živjela cjelokupna momčad, posebice suigrači u napadu kojima je otvarao prostor i u pravilu ih razigravao.
E, sad, pitanje je kakve će pouke izvesti mladi napadač: hoće li se nastaviti nesebično davati za momčad i suigrače, a manje misliti na sebe i svoju golgetersku statistiku, iako će mu to malo tko honorirati ako ne postigne pogodak, dok će u isto vrijeme većina manje-više težiti soliranju i osobnom isticanju, to ćemo vidjeti u bliskoj budućnosti, možda već u derbiju s Hajdukom.
Ako Rijeka što hitnije uspije riješiti te probleme, ako njezini talentirani, ali mladi i još nedovoljno iskusni igrači uspiju pronaći balans između individualne želje za samoisticanjem i momčadskih potreba, što je prije svega trenerov posao da ih usmjeri ili natjera, bit će jako ozbiljan pretendent za naslov prvaka. Štoviše, takva Rijeka bila bi kadra osvojiti naslov prvaka.
