Galerija
Prekjučer Cuneyt Cakir sa svojim pomoćnicima, sinoć Damir Skomina. Eklatantan primjer katastrofalnog suđenja. Talijani su izvan sebe, njihovi mediji rigaju vatru i nitko ne može reći da nemaju pravo. Cijeli je svijet zgrožen.
KOMENTAR IVICE MEDE Ovo već postaje ogavno: Kad vide, a ipak ne sviraju. Jedan klub iznad svih
Kao što smo već pisali, optužbe su vrlo izravne, nema viša kočnica kao nekoć, skidaju se rukavice i rešeta se iz sveg oružja. Sjećamo se što su govorili čelnici i neki bivši igrači Juventusa nakon utakmice s Realom. Ni Bayernovi nisu bili puno blaži, a sada i cijela Italija grmi.
Kako objasniti Amerikancu?
"Neviđena sramota. Što je ovo, neka šala ili što već?" sarkastično se upitao James Pallotta, predsjednik i vlasnik Rome. Čovjek je Amerikanac i logično je da ne može razumjeti. Nije da su suci u američkim sportovima bezgrešni, ima i tamo sporova, ali ovo što se događa u nogometu na najvišoj razini doista je teško provariti.
Kako objasniti Amerikancu da suci mogu toliko griješiti u natjecanju koje samo sebe naziva najelitnijim na svijetu? Kada je Skomina brže bolje odsvirao kraj nakon što je Roma povela 4:2, očaj na licu Edina Džeke sve je govorio. U tom pogledu prema sucu sve se moglo iščitati.
Jesu li optužbe Rimljana pretjerane? Teško. Jer jedno je kad griješite, a drugo je kada se "griješi" na ovaj način. Kada vodite utakmicu tako što idete iz kompenzaciju u kompenzaciju, kako je to radio slovenski sudac, mogu se izvesti svakakvi zaključci. Napisali smo i ponavljamo – sve skupa postaje gadljivo. Nakon suđenja u polufinalima teško se može oponirati onima koji tvrde da su suci rak-rana europskog i svjetskog nogometa.
HNL ili Liga prvaka. Razlika je samo u veličini klubova
Naravno da i suci mogu pogriješiti, nitko nije bezgrešan, ali nismo od jučer, toliko pogrešaka u nizovima teško je progutati. Tko god poznaje nogomet, lako prepozna intenciju. Ispada da i nema većih razlika između hrvatskih i inozemnih sudaca, različite su samo razine, odnosno veličine klubova kojima se sudi. Suci na pravu kušnju dolaze tek kada sude najvećim, nije važno o kojoj se ligi ili natjecanju radi. Tu se sve vidi.
Može li itko racionalno objasniti zašto u Ligi prvaka još nema VAR-a? I zašto se to sve skupa toliko odlaže i oteže. Zašto Talijani mogu imati VAR, a Liga prvaka ne može? Pa valjda je logičnije da bude obratno. Službena su objašnjenja toliko nemušta da je malo reći kako su smiješna. I onda se neki pitaju zašto ljudi sumnjaju. Srećom, nogomet ide prema onom što se trebalo već odavno napraviti.
Što možemo očekivati u finalu Lige prvaka?
Pogreške se nikada neće posve eliminirati, kao ni manipulacije, ali značajno će se smanjiti, jednako kao i utjecaj sudaca na igru i krajnji rezultat. Nečasnima će ipak ostati neki alati u rukama, kao što je sjeckanje igre, kartoniranje, prekršaji u zoni izravnog udarca na vrata i slično, ali barem će biti riješene ono najvažnije – golovi iz zaleđa i jedanaesterci.
Kakvo suđenje možemo očekivati u finalu Lige prvaka? Kako stoje svari, to nitko ne može predvidjeti. Nakon utakmice Reala i Juventusa digla se velika galama, stoga se očekivalo da će dalje sve biti u granicama normale, no vidjeli smo da to baš i nije tako. I zato nećemo ništa prognozirati jer očito je sve moguće. Možemo se samo nadati da ćemo nakon utakmice pisati isključivo o nogometu, a da suce nitko neće ni primijetiti.
