Dok su posljednje ulaznice za Dinamov okršaj s Chelseajem u Ligi prvaka izgarale na maksimirskim blagajnama, nogometnim kuloarima poput munje je prostrujala informacija da Zvonimir Boban planira doći na utakmicu u društvu predsjednika UEFA-e Aleksandera Čeferina. To su prve objavile Sportske novosti.
Tri vijesti o kojima se priča
Bobanov posjet Maksimiru ne bi bio nimalo čudan da ne znamo kako ga nije bilo gotovo dvadeset godina. Barem ne u centralnoj loži maksimirskog stadiona, gdje bi na utakmici s Chelseajem trebao biti specijalni gost Modrih zajedno s Čeferinom.
Boban se vraća u Maksimir
Otkud takav zaokret i zašto baš sada? Možda je još preciznije pitanje: što to sugerira, odnosno što bi se moglo dogoditi u bliskoj ili malo daljoj budućnosti?
Potreban je mali uvod da bi oni koji manje prate situaciju shvatili na što ciljam. Već dugo pišem da se u Maksimiru iza kulisa odvija dramatični obračun struja za plavo žezlo i dijademu.
Vratar se u Engleskoj olakšao pored terena usred utakmice: Sudac mu dao crveni karton
Još tamo koncem prošle godine mnogi nisu vjerovali da Zdravko Mamić više nije apsolutni Dinamov šef te da zagrebačka struja predvođena članom Uprave Krešimirom Anotlićem sve češće odbija poslušnost. I ne samo da odbija poslušnost već i zabija debele kolce u Mamićeve kotače moći.
Da Antolićeva struja polako, ali sigurno preuzima sve veće ovlasti pisao sam još davnih dana, no stvar je postala jako vruća, barem za bolje poznavatelje maksimirskih dvorskih intriga, tek krajem ljeta i početkom prošle jeseni, kada su se počeli puštati prvi otvoreniji signali da „Dinamom više ne upravlja samo jedan čovjek“.
Rat struja
Isprva samo verbalno, i to u određenim krugovima, što godinama prije toga nisu mogli ni u snu izustiti, a onda i djelom. Pisao sam o „slučaju Jakirović i Jozak“, koji su se odbili od Plavih salona shvativši da međugorska obećanja više nisu bespogovorni zakon.
Bilo je tu još znakova po putu, poput bombastične Mamićeve objave kako je doveo Bočkaja, s ciljem da pokaže kako je još uvijek bog i batina u Dinamu, pa da vrlo sugestivnog odgovora Dinamove Uprave putem javnog priopćenja.
VIDEO Australka nokautirala protivnicu, popela se na ogradu i publici pokazala grudi
Čak i bez posebnih insajderskih informacija, tko je znao čitati, lako je mogao shvatiti o čemu se tu zapravo radi. Neću to sada sve ponavljati, možete se vratiti na moje tekstove iz toga doba i utvrditi gradivo. Posljednji slučaj s blokadom transfera Adriana Leona Barišića, samo je posljednja sekvenca u priči koja se polako razvija u dramu.
E, sada, da se vratimo na Bobanov dolazak u Maksimir. Kada se zna u kakvim su odnosima već godinama Boban i Zdravko Mamić, nije teško zaključiti zbog čega je legendarni kapetan Vatrenih zaobilazio Maksimir u širokom luku. Nije mu padalo napamet doći čak i kada Mamića fizički više nije bilo u Maksimiru.
Miševi okreću kapute
Naravno, tada su Mamićevi pobočnici, a danas oponenti (neki od njih) još uvijek servilno klimali glavama, pa bi se hladno moglo reći da je Boban bio i s njima u sukobu. Mnogi su još uvijek u klubu, i to na čelnim funkcijama.
Međutim, u međuvremenu puto toga se promijenilo u odnosima moći. Znamo kakva je politika djelatnost, a Boban u ovom trenutku obavlja više-manje političku funkciju u UEFA-i. Miševi su se okrenuli protiv glavne mačke i preskaču na druge palube, a njihova pomoć uvijek dobro dođe u obračunima raznih profila.
Bobanov dolazak jasno i glasno daje do znanja svima, pa i nevjernim Tomama, da Mamić više nije apsolutni Dinamov vladar, a možda ni najutjecajniji šef. Moglo bi se reći da je sada raspodjela moći 50 – 50, s jasnom tendencijom daljnjeg opadanja Mamićeva utjecaja.
E, to je ono što najviše brine Međugorje. Što Mamićeva ekipa više čeka s konačnim obračunom, sve su joj slabiji izgledi za pobjedu. Mamić je jamačno svjestan da mu sat curi i da mora nešto poduzeti prije nego što bude kasno.
Predugo čekanje Mamiću se ne isplati
Pod kasno mislim da postane tek drugorazredan igrač u maksimirskom carstvu. A kad postane drugorazredni, samo je korak od toga da bude posve izbačen iz igre. To će biti konačni pad. On je tu igru davno naučio i nema šanse da to ne shvaća.
Čekanje povoljnog trenutka obično je dobra taktika, no problem nastaje kada se odveć zakasni i dopusti protivniku da previše ojača te tako si stvori dobre izglede da pobijedi u otvorenom fajtu, koji, čini se, prije ili kasnije mora doći. Iako postoje informacije da je već pokušao (neuspješno) detronizirati Antolića, dojam je da se stalno povlači. Pitanje je dokle?
Bobanov dolazak u Maksimir baš u ovom trenutku, a još više izlazak u javnost te informacije, teško da može biti slučajan. To sugerira da zaraćene strane zauzimaju pozicije i okupljaju saveznike. Što moćniji i utjecajniji, to bolje za njih. Mamićeva lista saveznika sve više kopni. Dugovi se brzo zaboravljaju, znamo da se kod nas kaputi brzo okreću. Što bude više čekao, manje će ih ostati na njegovoj strani. To mu je sto posto jasno.
Konačni obračun se bliži
U takvom kontekstu Boban stiže u Maksimir. Teško da bi se pristao vratiti da misli kako je Mamić još uvijek neprikosnoveni gazda. To čak izgleda nemoguće. Dakle, nije teško zaključiti kojoj će struji podići perje svojim dolaskom, i to u društvu predsjednika UEFA-e. A i nije teško zaključiti tko je pustio informaciju da Boban dolazi. Mamiću baš i nije u interesu, zar ne!?
Bobanov dolazak može se protumačiti kao više-manje otvorena podrška zagrebačkoj struji u obračunu s Mamićem. Teško da Međugorje to neće iščitati na taj način. Ma, provalit će u sekundi namjere suparnika.
Moj je dojam da se u dogledno vrijeme, kada prođe Lige prvaka i ta se gungula slegne, može očekivati veliki obračun. Jer bude li Mamić i dalje čekao, past će šaptom i bez borbe. Sumnjam da će mu ego to dopustiti.
