Laportina Barcelona polako se izvlači iz gliba u koji je zapala pod vodstvom prethodnog predsjednika, kontroverznog Josepa Marije Bartomeua, koji je doveo katalonski klub na rub propasti.
Rakitić izazvao dramu, trener u nevjerici: Hrvatska legenda dobila nemoralnu ponudu
Financijska situacija na Camp Nou i dalje nije bajna, no potezi koje povlači Laporta ipak donose ploda, i na rezultatskom i na ekonomskom polju.
Zbog suludo visokih plaća u prethodnom razdoblju dovele su do brojnih financijskih problema. Barca je bila stisnuta sa svih strana i nije mogla konkurirati na tržištu nogu najvećim rivalima onako kako su to Katalonci navikli desetljećima.
Ogroman hendikep
Upečatljiva disproporcija u prihodima i rashodima bila je ogroman hendikep u formiranju konkurentne momčadi. Financijski fair-play neumoljivo je diktirao Barcine limite.
Međutim, plaće igrača nisu jedina stavka koja je zakočila Katalonce. Marca piše da je vidljivo kako postoje i drugi faktori koji sprječavaju katalonski klub da dovede igrače koje bi htio. U posljednje dvije godine masa plaća značajno je smanjena.
Za snižavanje ovih parametara zadužen je sportski direktor Mateu Alemany. Nije bilo lako, ali uspio je uz pomoć Jordija Cruyffa i Xavija na sportskom, te Eduarda Romeua i Laporte na financijskom planu.
VIDEO Ovako izgleda sektor za gostujuće navijače na novom stadionu Osijeka
Prema posljednjim podacima, Barca je za plaće izdvaja 386 milijuna eura. Ovom iznosu valjalo bi dodati i iznose koje plaća za igrače na posudbama, a koji se penje do 54 milijuna. Govorima o plaćama za Umtitija, Lengleta, Desta, Nica, Collada i Gustava Maiu.
Činjenica jest da je Umtiti upravo raskinuo ugovor i da će Barca time proći nešto jeftinije, ali taj podatak nije poznat. Kada zbrojimo plaće igrača u prvoj momčadi i onih na posudbama, dolazi se do cifre od 440 milijuna eura.
Trošak na sportske sekcije
Nije to tako pretjeran iznos ako se usporedi s najvećim europskim rivalima. Barcelona ima mogućnost da još značajnije popravi tu sliku. Katalonci troše 91 milijuna eura na plaće igrače u ostalim sportskim sekcijama, koje se uglavnom financiraju od prihoda iz nogometa.
Budući da je Barcelona sportsko društvo, fair-play pravilnik sve njezine sportaše stavlja u isti koš i taj se iznos shvaća kao da ga troše nogometaši. Dakle, nema odvajanja i odvojenih računica.
To nije mali iznos, riječ je o 20 posto povećanja rashoda na plaće, koji ide na brk Barcinim nogometnim trudbenicima. Kada bi Barca ukinula ostale sportske sekcije, imala bi značajno povoljniju situaciju, tvrdi Marca. Aluzija je jasna: jedino nogomet ozbiljno zarađuje, svi ostali troše i ne pridnose previše.
Marca upozorava da takvo opterećenje nema većina europskih konkurenta. Malo je nogometnih velikana koji su ujedno i sportska društva, pogotovo ih nema u Engleskoj. Najveći Barcin rival Real Madrid također je sportsko društvo, ali ipak s manjim nenogometnim izdacima.
"Imali bi novca za Messija"
U toj rubrici najviše pojede košarka; i Realova i Barcina košarkaška sekcija imala je proračun u sezoni 2021./2022. oko 44 milijuna eura, a na plaće košarkaša otišlo je oko 35-36 milijuna. U prošloj sezoni rashodi su povećani, pa je ta cifra još veća.
Marca konstatira:
„Da se tih 91 milijuna eura ne računa u FPF, Barca bi sigurno mogla, primjerice, potpisati Zubimendija ili čak vratiti Messija.“
Je li to Marcin prijedlog Barceloni da ukine sportske sekcije koje su za nogomet prikvačene kao pijavice za konjske noge, prosudite sami, ali doima se da je to tako.
Drugi faktor Barcinih problema je omjer prihoda i plaća. Plaće u sezoni 2023./2024. čine 68 posto očekivanih prihoda. Nije to neki nerazuman udio, pogotovo ako se uzme u obzir da je prije dvije godine bio nevjerojatnih 123 posto, a još više da su prije nekoliko godina prihodi probili plafon od milijardu eura, a sada su na 776 milijuna. Da su prihodi ostali isti, omjer bi bio ugodnih 52 posto, uključujući sve sportske sekcije.
Madriđani nude rješenje Kataloncima
„Uprava je radila na priljevu novca, Mateu na smanjenju plaća (Piqué, Griezmann, Alba i drugi), a Jordi i Xavi da potpišu jeftina pojačanja“, zaključuje madridska Marca, koja, eto, između redova nudi rješenje problema Kataloncima.
Kako bi Barcini košarkaši ili rukometaši opstali na tržištu bez pomoći nogometne sekcije, teško je reći. Ako bi i opstali bez velike „majčine sise“, teško da bi imali plaće kakve imaju danas.
Sjetimo se kako je prošao rukometni klub Atletico Madrid, nekoć najuspješniji u Španjolskoj, kada ga je pokojni Jesus Gil 1992. otkačio od nogometa i prestao financirati. Trajao je još dvije godine i nestao sa scene. Uskrsnuo je 2011. i opet propao nakon dvije godine.
