Da je samo prije godinu ili dvije netko rekao da će Lionel Messi i Cristiano Ronaldo uskoro izgubiti primat u osvajanju najvećih individualnih nagrada, malo tko bi mu povjerovao, a da je taj netko kojim slučajem rekao da će ih srušiti jedan hrvatski nogometaš, svi koji bi mu povjerovali mogli bi se nabrojati na prste jedne ruke. Zatvorili bi ih u „žutu kuću“, da se malo našalimo.
Tri vijesti o kojima se priča
Eto, to je možda najbolji opis toga što je Luka Modrić napravio, koliki je to podvig i što znači u smislu njegove nogometne ostavštine, osobnog ugleda i imidža. Puno to znači i u kontekstu svjetske promocije hrvatskog nogometa i Hrvatske kao države. Laže tko kaže da ne znači. Ne kažemo da će zbog toga turisti nagrnuti u Hrvatsku, neće, ali da će Hrvatska postati još poznatija u svjetskim okvirima, to je neupitna činjenica. Osim toga, ako za neku zemlju niste ni čuli, teško da ćete ju ikad posjetiti.
U krajnjem slučaju Modrić je napravio i lijepu promociju hrvatskog jezika, u svjetskim okvirima malog, ali žilavog. Ako malo premotamo film, ne sjećamo se da se hrvatski čuo na višoj instanci i pred većim brojem gledatelja. Jasno je da se moralo puno toga poklopiti da Modrića izaberu za najboljeg.
Veliki podvig hrvatskog kapetana
Real Madrid trebao je osvojiti Ligu prvaka treći put zaredom, što nikada nikome nije uspjelo, a hrvatska reprezentacija morala je na Svjetskom prvenstvu ostvariti povijesni rezultat, ući „makar“ u finale, što je malo tko mogao predvidjeti. Uspjeh s reprezentacijom Modriću je donio najviše bodova.
Lako je post festum pričati, biti general nakon bitke i s vremenskim odmakom, ali treba premotati film prije početka Mundijala. Hrvatska se na kladionicama vrtjela između devetog i jedanaestog mjesta favorita prvenstva. Kada je posljednji put u finalu SP-a igrala reprezentacija zemlje sa statusom i veličinom Hrvatske? Ne možete se sjetiti!? Ne možete jer se to nikada nije ni dogodilo. Urugvaj, Mađarska, Švedska i Čehoslovačka u svoje vrijeme bili su glavni ili među glavnim favoritima.
Dakle, svakakva čudesa trebala su se dogoditi da Modrića izaberu za najboljeg i dogodila su se. Čudo ostvareno s Vatrenima, dakako, najviše je pomoglo. Nema sumnje da je pripomoglo i to što je Cristiano Ronaldo napustio Real, jer da je kojim slučajem ostao, lako je naslutiti za koga bi radio moćni Realov PR stroj. Mislite li da bi vodeći ljudi Reala isticali Modrića u prvi plan?
Modrić srušio monopol Messija i Ronalda
Kako ta priča ide, lako se može vidjeti prema kronologiji izjava trenera Reala. Prije dolaska na klupu Reala Julen Lopetegui govorio je da mu je Messi najbolji, kada je došao u Real, iznenada je promijenio mišljenje pa je rekao kako je očito da je najbolji Ronaldo, a tek kada je Ronaldo otišao iz Reala, usudio se glasno istaknuti Modrića.
Kada se sve rečeno sagleda, doista je pravo čudo da je hrvatski kapetan uspio srušiti monopol dviju najvećih zvijezda svjetskog nogometa posljednje dekade, iza kojih se valja golemi financijsko-marketinški stroj kojem je u interesu da stalno pobjeđuju, i kada su zaslužili i kada nisu zaslužili.
Sjetimo se samo izbora 2010. i 2013., kada su izvisili Wesley Sneijder i(li) Andres Iniesta i Franck Ribery. Samo kada vidimo kakvi sve asovi nisu osvojili počast najboljeg nogometaša svijeta u eri Messija i Ronalda te iz kojih zemalja dolaze, uglavnom puno većih, bogatijih, nemjerljivo značajnijih u svjetskim razmjerima od „male i neutjecajne“ Hrvatske, Modrićev velebni uspjeh postaje još veći.
Messi i Ronaldo jesu općenito gledajući najbolji nogometaši svijeta u posljednjih desetak godina, tu nema spora, ali ocjenjuje se samo posljednja godina, a ne ukupna karijera. Da je Modrić zaslužio nagradu, govori i podatak da je prvi nogometaš koji je u istoj godini proglašen najboljim igračem Svjetskog prvenstva, najboljim igračem Europe u UEFA-inu izboru i najboljim igračem svijeta u izboru FIFA-e.
Veliki igrači i loši gubitnici
Pa zašto onda Ronaldo i Messi nisu došli u London čestitati Modriću na velikoj sceni? Jesu veliki nogometaši, najveći u svojoj eri, ali svojim nerijetko egoističnim ponašanjem pokazuju da nisu baš uzoriti sportaši. Treba ostati velik i kada se izgubi, a oni očito nemaju previše respekta prema drugima. Loši su gubitnici, lako je to uočiti. Sajam taština kod obojice je uzeo maha, i to odavno. Ronaldo prednjači, on to ne može sakriti, ali ni Messi u tome ne zaostaje previše, samo se zna bolje kontrolirati. Kada su pobjeđivali, uredno su dolazili i nisu su se pitali jesu li možda neki drugi više zaslužili.
Spomenuli smo 2010. i 2013. godinu. Kako su se osjećali Sneijder, Iniesta i Ribery, nije ih bilo previše briga. Ako ni zbog čega drugog, zbog ovakvih proglašenja dobro je da je Ronaldo napustio Real. Ta sinergija bila je premoćna. Možda bi bilo dobro i da Messi napusti Barcelonu, drugi najmoćniji klub svijeta. Bez Reala i Barce iza leđa vjerojatno bi ostali najbolji, ali teško da bi dominirali tolike godine.
Svakako bi bilo više prostora i šansi za druge da se tu i tamo oslade. Katalonski mediji s djetinjastim naslovnicama upotpunjuju dojam o lošim gubitnicima. "Messi je najbolji – i točka", zajedljivo piše Sport i širi val gorčine Katalonijom. Zavist i ljubomora vide se s Mjeseca. Mogli su dodati i da je Barcelona prvak Europe. Jest, samo iz koje godine.
Kako god, Modrićeve individualne i momčadske nagrade koje je osvojio lansirale su ga u neslućene visine, bez sumnje je postao najveći hrvatski nogometaš u povijesti, a i ovog dijela Europe, najmanje južno od Drave i Karpata pa do Bospora.
