Dok Cibalia tavori u drugom razredu hrvatskog nogometa i ne nazire se kada bi se mogla pokrenuti naprijed, Vinkovci su nedavno dobili novog prvoligaša. Doduše, malonogometnog, ali to je značajan uspjeh za posustali vinkovački sport.
"Aurelia je uz rukometaše Spačve jedini prvoligaški klub u Vinkovcima", ponosno ističe Mladen Crnaić, predsjednik MNK Aurelia Futsal, alfa i omega vinkovačkog kluba, koji je osnovan prije tek 11 godina na potpuno amaterskoj osnovi. (op.a. ime kluba od Colonia Aurelia Cibalae).
"Samo ljubav i čisti entuzijazam. Skupili smo se, sve redom lokalni dečki i osnovali klub. Većina ih je prije igrala veliki nogomet, a neki su bili klasični ulični španeri. Prvu prozivku obavio je nedavno preminuli Ivica Lovrić, među prijateljima poznatiji kao Loki ili Ivek. Postrojio nas je još tamo u rujnu 2013."
"Jedna je od legendi Radićevog bloka i Vinkovaca. Nažalost, sljedeće godine pretrpio je težak moždani udar, no ostao je uz nas i bio nam je velika podrška. Njegove čestitke uvijek su prve stizale, pa i nedavno kada smo ostvarili ulazak u elitni rang. Nedostajat će nam njegovi savjeti i legendarne dosjetke", sa sjetom se prisjeća Crnaić dodajući da je prvi predsjednik kluba bio Danijel Zagorac, poznatiji kao Zaga.
Vinkovačka Aurelia izborila elitni rang hrvatske futsal lige
Aurelia je kvalifikacije za ulazak u Prvu HMNL igrala već u sezoni 2014./2015.
"Čak šest puta bili smo viceprvaci Druge HMNL Istok. Ove sezone napokon smo dosanjali naš san i plasirali se u elitni rang. Izborili smo ga u razigravanju s Vrgorcem, najdugovječnijim hrvatskim prvoligašem. Bila je baš luda atmosfera u Vinkovcima", ponosno priča predsjednik kluba.
Priču o povijesti kluba nastavio je mladi i perspektivni trener Aurelije Kristian Šoštar.
"Klub je relativno brzo rastao, pa su mu se priključivali sve bolji igrači iz Vinkovaca i okolice. Veliki korak naprijed napravili smo kada je za trenera prije pet-šest godina došao današnji izbornik hrvatske malonogometne reprezentacije Marinko Mavrović. To je bila prekretnica. Do njegova dolaska nismo znali ni trenirati kako treba. Od njega sam jako puno naučio. Vrhunski je trener i dobar čovjek, možda i predobar", kaže mlađahni Šoštar, koji će s 27 godina biti najmlađi trener u elitnoj hrvatskoj ligi. Osim što je trener Aurelije, član je i stručnog stožera hrvatske futsal reprezentacije.
Mladi trener u stožeru hrvatske reprezentacije
"Zadužen sam za analitiku. Inače sam završio Fakultet informacijske tehnologije, pa mi to dosta pomaže. Ipak, plan mi je graditi karijeru kao trener futsala. Okušao sam se i kao igrač, no otišao sam na fakultet u Zagreb pa sam rano završio karijeru", kaže Šoštar, koji će putovati zajedno s hrvatskom reprezentacijom na Svjetsko prvenstvo u Uzbekistan.
"Plasirali smo se na SP nakon 24 godine. Bilo je to možda malo i neočekivano jer nije bilo nekog imperativa, gradila se nova priča. Mislim da imamo dobru momčad, trebali bismo proći skupinu, a dalje je sve moguće."
Kada ga pitate tko je najbolji hrvatski futsal igrač u ovom trenutku, kao iz topa će ispaliti…
"Franco Jelovčić! On je nasljednik Darija Marinovića. Njih dvojica su najkompletniji, no Marinović je ipak u zalasku."
Ponajveći omladinski pogon u Hrvatskoj
A ima li u Aureliji potencijala za reprezentaciju?
"Ima, to je Romeo Sušac. Teško da će se naći na popisu za predstojeće Svjetsko prvenstvo, ali u doglednoj budućnosti mogao bi postati reprezentativac."
I predsjednik i trener podcrtavaju da se Aurelia u hrvatskom futsalu izdvaja po omladinskoj školi.
"Mislim da imamo najveći omladinski pogon nakon Uspinjače. Imamo školu sporta, nekih 270 članova, a od toga oko 220 djece trenira futsal. Gradimo baš vinkovačku priču. Imamo ponajbolje mlađe selekcije u Hrvatskoj. Juniori su čak bili prvaci, pioniri su u vrhu", ističe Crnaić, koji je predsjednik i najveći sponzor kluba. Suvlasnik je s bratom autoservisa u vinkovačkom Novom Selu.
"Ne može se reći da sam financijer kluba, ali pomažem koliko mogu. Uglavnom se financiramo od članarina. Prošle sezone proračun kluba iznosio je 170 tisuća eura, a 70-80 posto otpada na Akademiju. Na prvu momčad trošimo ostatak, oko 35 tisuća na plaće i još 10-15 na troškove putovanja. Nekih 15 tisuća daje nam Grad. Jasno da očekujemo veću podršku Grada. Mi smo sada elitni vinkovački klub, zaslužili smo bolji status", upozorava Crnaić.
Skromni i ponizni
Šoštar dodaje da ga smeta što se novac iz gradskog proračuna dijeli po inerciji i "zaslužnim pitomcima".
"Uopće se ne gleda tko ima kakve rezultate, koliko doprinosi gradskom sportu. Kako god da radite, to se uvijek dijeli isto, s time što Cibalia pokupi lavovski dio. Jedno 70 posto."
Unatoč svemu, skromno i ponizno dodaje da su uvjeti ipak dobri, iako je to daleko od dobrog.
"Kada to usporedimo s nekim drugim klubovima, onda je to u hrvatskim relacijama sasvim pristojno. Naravno da može biti puno bolje. Eto, treniramo i igramo utakmice u školskoj dvorani. Imamo tek dva termina, a igračima ne dopuštaju da se tuširaju u školskom prostoru. Onako znojni moraju ići doma. A za razliku od većine hrvatskih klubova, mi imamo jaku omladinsku školu i privlačimo djecu sportu."
Brazilci iz favela uživaju u Vinkovcima
Iako su velika većina domaći igrači, zanimljivo je da za Aureliju igraju i dva Brazilca.
" Caio i Gustavinho. Jako su nas podigli. Pronašli smo ih u Brazilu preko menadžera. Udomaćili su se, polako uče i hrvatski jezik. Njima je ovdje super u usporedbi s brazilskim favelama. Kada su došli u Vinkovce, bojali su se izaći po mraku u grad, ha, ha, ha… Nisu mogli vjerovati da se mogu bez brige šetati. Svako malo stižu im vijesti od doma o pucnjavama i potezanju noževa. Eto, neki dan na nekom njihovom poznaniku igrao se pikado. Njima su ubijeni ljudi na ulici za dobar dan", priča Crnaić s dozom klasičnog vinkovačkog crnog humora.
A koliko ih Aurelia plaća?
"Gledajte, neću vam reći točno cifru, ali mogu vam reći okvirno. Takvi igrači obično zarađuju između 500 i 1500 eura mjesečno. S time što plaću primaju samo za vrijeme sezone, znači nekih sedam mjeseci. Kada je stanka idu u Brazil doma. Baš smo ih jučer odvezli na aerodrom. Avionske karte njima su najveći trošak."
Pravi kapetan
Koliko zarađuju domaći igrači?
"Praktički su svi iz Vinkovaca, samo nam je vratar Tin Ujević iz Požege, a i on je ovdje već dugo pa ga smatramo Vinkovčaninom. To znači da svi imaju svoj smještaj i hranu. Dobivaju između tisuću i dvije-tri tisuće eura po sezoni. Nitko tu nije zbog novca. Evo, naš kapetan Duje Dragun pristao je igrati za koliko god da mu damo. Što reći o tom dečku!? Pravi kapetan i karakter kakvog je teško naći."
Duje je student kineziologije, treća godina na osječkom sveučilištu.
"Kao i mnogi drugi trenirao sam u Cibaliji. Naravno da nam je veliki nogomet bio dobra baza za futsal. Došao sam u Aureliju sa 16 godina i još sam tu", pojašnjava 24-godišnji kapetan vinkovačkog prvoligaša, kojem je također Romeo Sušac najveći klupski talent, dok mu je općenito najbolji igrač hrvatskoj ligi Antonio Sekulić.
"Bila mi je velika želja okušati se u elitnoj futsal ligi. Evo, san će mi se ispuniti. Plan mi je poslije raditi kao trener. Već pomalo treniram mlađe selekcije", kaže Duje, koji uspješno spaja studij i futsal.
Romantična sportska priča treba sponzore
Treba li se Aurelia pojačati za elitni rang hrvatskog futsal nogometa?
"Pokušat ćemo dovesti poneko domaće pojačanje, ali to je jako teško. Tko će otići iz svoga grada da bi igrao za neku mizernu svotu? Morate mu dati malo više da bi mu se isplatilo. Evo, pozivam potencijalne sponzore da se uključe i malo nam pomognu", poručuje Crnaić.
Trener je mišljenja da bi se s ovom momčadi Aurelia mogla boriti za ostanak u elitnoj ligi.
"Ako smo odigrali dvije izjednačene utakmice s Vrgorcem i na kraju smo pobijedili, to znači da vrijedimo. Mogli bi opstati, a s jedno dva pojačanja mislim da bismo mogli i do šestog mjesta. To bi značilo da smo izbjegli borbu za ostanak jer je takav sustav natjecanja. Za nas bi to bio veliki uspjeh", kaže Šoštar.
Ima li predsjednik još što dodati za kraj?
"Ako može da ostavim žiro račun, ha, ha, ha…"
Pa, i nije loša ideja. U Vinkovcima se s malo financijskih sredstava izrodila nadasve romantična, ali i rezultatski uspješna sportska priča. Dragi sponzori, uključite se i podržite Aureliju. Gdje ste još čuli da klub funkcionira na ovaj način i da je izborio elitni rang? To treba pohvaliti i nagraditi. Vinkovčani su to zavrijedili svojim iskrenim sportskim pristupom, nepatvorenim entuzijazmom i velikom srčanošću.
