Dugo nije bilo ovako lijepog dekora u finalu Kupa, pa ni navijanja. Riječani su u zanosu već danima i tjednima, ali kao da su se probudili iz zimskog sna i Dinamovi navijači. Na trenutke je to čak izgledalo kao nekoć - strasno, žestoko i glasno.

BBB-i su se iskazali navijanjem, šteta što nije moglo proći bez bakljade, ali Modri su dosita imali bučnu podršku, no nije im to pomoglo, jer kada nema dovoljno kvalitete, malo što može pomoći. Dinamo je opet odigrao loše, dok je Rijeka još jednom pokazala da je ove sezone jednostavno bolja.

Matjaž Kek dobro je znao odakle prijeti najveća opasnost i stoga je povukao potez koji nije bio preveliko iznenađenje. Zutu je ostavio na klupi, a Vešovića je prebacio na lijevu stranu, računajući da će se on bolje nositi sa Soudanijem.

Rijeka je bolje otvorila utakmicu, krenula je čvrsto i napadački, igrala je prvih dvadesetak minuta presing na zadnju liniju Dinama i stvorila dvije-tri dobre šanse. Zagorac je u dvjema situacijama odlično reagirao. Dinamo se povukao na svoju polovicu, odnosno Rijeka ga je prisila na povlačenje.

Činilo se da će biti kao Rujevici...

Početak prvog poluvremena podsjetio nas je proljetnu utakmicu s Rujevice, kada je Rijeka stvarala šanse u nizovima, ali nije ih znala realizirati, što zbog odličnih obrana Livakovića, a što zbog šeprtljavosti Rijekinih napadača.

No, ovaj put Rijeka je zabila, doduše tek nakon treće dobre šanse, ali je ipak poentirala. U tom se trenutku činilo da utakmica definitivno ide na mlin Rijeke, jer Dinamo do tada nije napravio baš ništa, no Elez je neoprezno sleđa srušio Soudanija na desnoj strani, dok je bio okrenut leđima od gola Rijeka i nije mogao puno toga učiniti. Elez je dobio žuti karton, a nakon prekida i velike gužve u šesnaestercu, Olmo je iskoristio povratnu loptu i zakucao loptu u mrežu Prskala.

Opet se odvrtio film s Rujevice, Dinamo je zabio praktički iz ničega i kaznio Riječane. Bilo je za očekivati da će to psihološki pogodovati Dinamu, da će podići Modre i spustiti Riječane. Čini se da jest, jer su do kraja poluvremena spustili tempo i činili su se nekako uzdrmanim.

I kada se očekivalo da će Modri možda taj moment iskoristiti u nastavku utakmice, dogodio se novi obrat. Modri su na samom početku drugog dijela primili jeftin pogodak i praktički trasirali put Rijeci do pobjede i dvostruke krune.

Dinamova sezona bez trofeja

U nogometu je to česta pojava, kada primiš bezvezan gol, karta se u potpunosti okrene. Dinamo je zaigrao bolje, ali nije mogao zabiti ni sa dva metra, lopta jednostavno nije htjela u gol, dok su Riječani zabili prvu sljedeću polušansu.

Dinamo je nakon dugog vremena završio sezonu bez trofeja. Za Dinamo je to ravno fijasku, a potpisnik neuspješne sezone je bugarski trener Ivajlo Petev. Bugarin nije napravio baš ništa; ni rezultat, ni igru, ni selekciju... Nula bodova.

Dakako da nije jedini pa ni glavni krivac. Oni koji su ga doveli i koji su prodavali i dovodili igrače ipak su najveći krivci, a to je uprava. Ovako loš Dinamo kao ove sezone nismo dugo gledali. Tko će platiti ceh i nije tako teško predvidjeti. Otišao Petev ili ne, Dinamu se s ovakvom momčadi ne smiješi neka previše blistava budućnost.

Dinamo izgleda loše, jasno je da nema bogzna kakvu kvalitetu, ali mora se reći i da ga je Rijeka učinila lošim. Ova Kekova Rijeka od početka do kraja sezone igrala je uglavnom standardno dobro, s tek manjim oscilacijama, tako da je posve zasluženo osvojila dvostruku krunu i ispisala povijest. Rijeka je ove sezone bila najbolja i to je jedina istina.