Dinamo konačno ozbiljno shvaćaju u Europi. Tomu najbolje svjedoči svakodnevni pad koeficijenta u najvećim svjetskim kladionicama na pobjedu Dinama protiv Šahtara i plasman u drugi krug natjecanja.

Dan uoči utakmice, William Hill pobjedu Dinama protiv Šahtara plaća s 2,15, a još donedavno koeficijent je bio oko tri. Drastično se smanjio i koeficijent na prolaz u drugi krug. Na početku natjecanja bio je 11, uoči prove utakmice sa Šahtarom u Harkivu 6,5, a sada je „samo“ 2,5.

U ovom trenutku isplativije je kladiti se na prolaz Dinama u osminu finala, nego na pobjedu protiv Šahtara. Koeficijent je osjetno veći, a čak i ako Dinamo remizira, još uvijek će biti u dobroj igri za prolaz dalje. Jasno, ako pobijedi, bit će nadomak plasmana.

U svakom slučaju, na Dinamo se u ovom trenutku u Europi gleda s nemjerljivo više respekta nego uoči početka natjecanja. Iako je Dinamo prošle sezone vrlo uspješno brodio kroz Europsku ligu, to očito nije previše impresioniralo europsku elitu, odnosno zapadnoeuropske medije, posebice engleske koji su zbijali šale na račun Modrih i uglavnom ih upisivali kao kantu za napucavanje.

Europa konačno ozbiljno shvaća Dinamo

Ni kladionice nisu drukčije rezonirale, jer inače ne bi bila tolika razlika u koeficijentima uoči početka natjecanja. Podsjećamo, William Hill je plaćao prolaz Dinama s 11, a Atalante s 1,75 i Šahtara s 2,15.

Sada je situacija bitno drukčija, za mnoge je Dinamo uoči možda i odlučujuće utakmice osjetni favorit. To je i dokaz koliko se Liga prvaka više prati i koliko je cjenjenija od Europske lige. Pobjeda protiv Atalante i remi sa Šahtarom u Harkivu, za imidž Dinama znatno su više značili nego sve prošlosezonske pobjedu u Europskoj ligi.

Dinamo je igrama u Ligi prvaka nemjerljivo više narastao u očima dokonih Europljana, koji su Modre uglavnom pamtili po katastrofalnim rezultatima u najelitnijem klupskom natjecanju prethodnih sezona. Logično je da promatrači sa strane nisu mogli znati da Dinamo prije i za vrijeme Bjelice nije isti klub. No ipak, malo tko je i u Hrvatskoj mogao pretpostaviti da će Dinamo ovako dobro izgledati u Ligi prvaka.

Da jest, mnogi bi nešto uplatili na Dinamov prolaz skupine, a takvih sigurno nije bilo puno. Jedno je verbalni optimizam, a nešto posve drugo kada treba gurnuti ruku u džep i nešto uložiti. Kako rekosmo, Europska liga je jedno, a Liga prvaka nešto sasvim drugo.

Prevladava optimizam

Ni sami nismo bili sigurni što očekivati od Bjeličina Dinama u skupini koju je izvukao. Iskreno, mislili smo da će se Modri pokefati s Atalantom i Šahtarom, bili smo uvjereni da to nije tako velika razlika, ali i da će na kraju izvisiti, onako na klasični dinamovski način.

Budući da nas je Dinamo kroz cijelu povijest navikao na „studene tuševe“, svakojake poraze u najnevjerojatnijim scenarijima, budući da je prečesto gubio i kada se činilo da nikako ne može izgubiti, budući da su nas Modri kroz desetljeća navikli na najgorkija razočaranja, skepticizam se činio sasvim logičnim.

Iako je crni scenarij još uvijek moguć i ne treba ga otpisati, ovaj put duševno klatno se svom težinom prevalilo na stranu popriličnog optimizma. Razlog je taj što Dinamo konačno izgleda kao europski ozbiljna momčad, što nije bio od vremena povratka Roberta Prosinečkog na Maksimir.

Nikad bolja momčad

Imao je Dinamo u posljednjih 15-20 godina generacija s boljim igračima u rosteru, ali nikada nije imao momčad kao što je ima danas. Nikada nije imao takav kolektiv, momčadski karakter, radne navike, taktičku polivalentnost…

Cjelokupni mentalni sklop današnje Dinamove momčadi znatno je iznad prijašnjih generacija, koje su katkada imale osjetno više individualnog talenta, ali nikada tako dobru organizaciju igre, kuražnost i pobjednički mentalitet.

A što je važnije, pokazuju rezultati, oni su jedini relevantan pokazatelj, sve ostalo su spekulacije. Za sve što smo nabrojali, najveće zasluge idu na brk trenera. Bjelica je taj koji je promijenio Dinamov europski DNK-a, on je daleko najzaslužniji za potpunu europsku metamorfozu maksimirskog kluba.

Dinamo je pod Bjelicom konačno postao europski respektabilan klub. Njegova ruka se najviše vidi – od travnjaka do odnosa unutar momčadi i kluba. Zasluge su mu tim veće što se zna u kakvoj je teškoj situaciji preuzeo Modre.

Bjeličin Dinamo pred povijesnim uspjehom

Nakon smjene dvaju trenera, situacije je izgledala gotovo bezizlazna, u kontekstu postizanja zapaženih europskih rezultata. U tom trenutku malo tko je mogao i zamisliti što će Bjelica postići u sljedećih godinu i pol dana.

Vjerojatno se ni on tomu nije nadao, možda tek potajno. Prošle sezone dokrajčio je polustoljetnu „kletvu“, Dinamo je nakon 49 godina prezimio u Europi, a sada ima veliku šansu napraviti ono što nikome nije pošlo za rukom u povijesti Dinama – proći u drugi krug najelitnijeg UEFA-ina klupskog natjecanja.

Dinamo je dvaput sudjelovao u Kupu prvaka i oba puta je ispao u prvom kolu (Dukla, Sporting). Još šest puta je sudjelovao u Ligi prvaka i nije uspio proći u drugi krug natjecanja. Čak i ako sedma ne bude sreća, ako Dinamo na kraju ipak ne uspije, Bjelica će ostati zlatnim slovima upisan u povijest zagrebačkog kluba. Njegovo nasljedstvo već sada je veliko. Bjelica bez okolišanja može reći: "Ovaj Dinamo - to sam ja."