Siniša Mihajlović preminuo je u 54. godini života nakon duge borbe s leukemijom.
S opakom bolesti borio se od 2019. godine, kada je sasvim slučajno otkrio da boluje od leukemije. Osjetio je bol u aduktoru koju je pripisvao igranju padela, ali liječnici su inzistirali na daljnim pregledima.
Tužnu vijest o njegovom preranom odlasku objavila je njegova obitelj, supruga Arianna s kojom ima petoro djece. Bivši srpski nogometaš rođen je 1969. godine u Vukovaru od majke Hrvatice i oca Srbina, a tijekom života nije se libio pričati o rodnom gradu, ratu, ali i rivalstvu s hrvatskom nogometnom reprezentacijom.
Nogometni svijet oprašta se od Siniše Mihajlovića, među prvima se oglasio bivši kapetan Vatrenih
Prije tri godine dao je veliki intervju za talijansku La Gazzettu dello Sport u kojoj je, između ostalog, pričao i o Vukovaru:
"Rođen sam u Vukovaru, koji je za mene bio najljepši grad na svijetu, a zatim se postao simbol rata. Vratio sam se poslije 26 godina, posljednji put je bio tijekom rata 1991. godine. Sve je bilo sravnjeno sa zemljom, nisam se mogao orijentirati. Samo kosturi zgrada.
"Svi ratovi su odvratni"
Ptice nisu letjele, nije bilo pasa, grad duhova. Sjećam se izgleda dva desetogodišnja dječaka koji su uzeli svoje puške. Imali su muške oči u tijelima djece. Tužne oči koje su već sve vidjele osim djetinjstva", kazao je, a rat na prostoru bivše Jugoslavije je ovako komentirao:
Obitelj javila tužnu vijest: Preminuo je Siniša Mihajlović
"Svi ratovi su odvratni, ali bratoubilaštvo koje smo proživjeli u bivšoj Jugoslaviji je najgore što se može dogoditi. Prijatelji koji su pucali jedni na druge, slomljene obitelji. Vidio sam kako moj narod pada, gradovi su uništeni, svi pobijeni. Moj najbolji prijatelj je uništio moj dom".
Pričao je i o srpskom ratnom zločincu Željku Ražnatoviću Arkanu:
"Od osmrtnice za Arkana, kojeg sam poznavao prije rata, o mojoj osudi njegovih zločina i onoga što je predstavljao za Srbe u tom trenutku, pričao sam puno puta. Moraju proći dvije generacije prije nego možemo procijeniti što se dogodilo. To je bilo razaranje za sve. Ono što ja kažem, mogu reći i Hrvat i Bošnjak, iskusili smo ludilo povijesti".
Više puta posjetio Međugorje
Tijekom svog života više je puta posjetio i Međugorje:
"Kada sam prvi put otišao u Međugorje, počeo sam plakati kao dijete, nisam uspio zaustaviti suze. Osjetio sam se jačim, tog dana sam više bio čovjek nego ikad".
Kao svoju najbolju utakmicu izdvojio je dvoboj protiv Vatrenih:
To je bila prva utakmica poslije rata između dvije reprezentacije. Izborili smo plasman na Euro, utakmica je završila 2.2, a ja sam asistirao za oba pogotka", zaključio je Mihajlović.
