Iako njihov uspon pratimo već posljednjih nekoliko sezona te vidimo kako su sve sposobniji ostvarivati sjajne rezultate protiv sve boljim momčadi, ipak je ovosezonska sezona Bodø/Glimta u Ligi prvaka postala vodeća europska nogometna senzacija.
Tri vijesti o kojima se priča
Plasman u osminu finala eliminacijom milanskog Intera, a onda i otvaranje vrata četvrtfinala uvjerljivom 3:0 pobjedom protiv lisabonskog Sportinga svakako su znak da su Norvežani momčad bez straha od ikoga, spremna se isto tako sa svima nadigravati.
Kako je regija od 53 tisuće ljudi postala senzacija?
Kako je do tako nečega došao klub iz regije od 53 tisuće stanovnika, s posebnim klimatskim i životnim uvjetima kojima se rijetki koji u tako nečemu nisu odrasli zapravo mogu prilagoditi? Kako je stvorena posebna nogometna priča tamo gdje ju nitko ne bi očekivao.
Teško da smo mogli pronaći bolju osobu da nam da odgovore na ta pitanja nego što je to Mario Jović. 40-godišnji Osječanin, vlasnik UEFA A licence, koji je prije više od deset godina odlučio napustiti Gradski vrt i okušati se kao trener na sjeveru, u jednom potpuno novom nogometnom, ali i životnom okruženje. Ostao je i uspio.
"U Hrvatskoj sam posljednje radio u školi nogometa NK Osijeka prije nego sam se 2015. godine odlučio na odlazak iz Hrvatske. Kroz razgovor sa Slavenom Cvitanovićem, bratom Igora Cvitanovića, koji je već tada živio u Norveškoj, odabirem odlazak u Norvešku i uz Slavenovu pomoć dobijam priliku odraditi prvi razgovor za posao, u tada drugoligašu Follo FK", započeo nam je svoju priču Jović, nastavivši:
"Nakon tri godine u Follou, Moss FK 2018. godine otkupljuje moj ugovor i preuzimam prvu ekipu kao glavni trener. Nakon dvije i pol godine u Mossu dolazi korona i sve staje. Nakon kratke epizode sportskog direktora u četvrtom nivou vraćam se na teren u ulozi pomoćnika, u prvoj momcadi Fredrikstada, poslije Rosenborga drugog najtrofejnijeg kluba u Norveškoj. S njima ulazimo u elitni razred norveškog nogometa i u sezoni 2023./24. osvajamo Kup Norveške."
Poseban model igre i kulture rada
Te sezone su između ostalog iz Kupa eliminirali Bodø/Glimt, ali njegova prva poveznica s današnjom senzacijom europskog nogometa dogodila se zapravo u klubu gdje je radio. I tu zapravo kreće glavni dio našeg razgovora.
Koji vam je bio prvi susret s onim kako radi Bodø/Glimt?
"Tijekom razdoblja u Fredrikstadu imali smo nekoliko igrača Bodø/Glimta posudbi (Sigurd Kvile i Jeppe Kjær) te sam i s trenutnim asistentom u prvoj ekipi Bodøa, Martinom Reierom, radio kratko u Follou. Išli smo na isti studij u Lisabonu (High performance football coaching), tako da iz prve ruke znam kako Bodø/Glimt funkcionira kao klub. Što se tiče modela igre, kulture rada, strategije i svega ostalog vezano uz to."
Što biste naveli kao najveću karakteristiku norveškog nogometa i po čemu se on najviše razlikuje od hrvatskog?
"Najveća karakteristika i razlika je da je intenzitet nogometa dosta veći, brža je podloga, ali i generalno je brža liga (prema CIES-u).
"Igrači su dosta brži, pogotovo ofenzivni, krila su dominantna jedan na jedan. Kod nas u Hrvatskoj su možda bolji obrambeni igrači kad bi generalizirali, imaju bolje karakterne osobine sto se tiče kulture i odgovornosti u obrambenim akcijama, branjenju boxa itd."
Krajem devedesetih i nešto kasnije smo imali Rosenborg koji je također bio hit kao sada Bodø, ima li neke sličnosti između ta dva kluba?
"Rosenborg je tada s Nils Arne Egenom također igrao 4-3-3 i bio uspješan ofenzivno. Nisam pogledao previše utakmica te momčadi iz devedesetih, ali ono što čujemo od Norvežana je to da je Rosenborg tada bio kao Dinamo u Hrvatskoj, klub s najvećim budžetom itd. Dok je Bodø/Glimt gradio sve ovo s manjim strateškim ulaganjima te je većinu prihoda ostvario natjecanjem u Europi. Teško da mogu ostvarivati visoke prihode od ulaznica s obzirom na populaciju i geografski položaj. Tako da možda stil igre ima neke sličnosti, ali klubovi sami kao i gradovi iz kojih dolaze su dosta različiti."
Priča se o domaćem terenu, a tajna je zapravo u modelu koji prakticiraju
Ovako kad gledate šire razmišljanje u Europi, ispada da im je najveća prednost njihov domaći teren. No, sve se više vidi taj neki stil nogometa koji prakticiraju. Gdje vidite da je zapravo njihova najveća kvaliteta ili prednost?
"Teren je prednost u nekom manjem dijelu, ali nije presudan. Presudno je to da imaju jasan model igre i identitet koji je građen na zdravim temeljima. Prvenstveno, kultura treninga je na najvišem nivou. Kjetil Knudsen je trener koji je jako zahtjevan sto se tiče kulture i standarda treninga.
Dovoljno je spomenuti da je sadašnjeg kapetana Patricka Berga nakon prodaje u Lens ponovno otkupio nazad jer nije bio zadovoljan izvedbom igrača koji su dovedeni umjesto njega.
Model igre je zasnovan na jasnim principima te se od igrača očekuje da imaju tu dozu interne želje za razvojem i napredovanjem. Ne govore se velike riječi o pobjedama, oni vjeruju da želja za napredovanjem uvijek ide ispred rezultata.
Dugogodišnji mentalni trener u prvoj ekipi, koji je bivši djelatnik u vojsci je glavna podrška glavnom treneru Kjetilu, posebno kod implementiranja tog stava da je moguće pobjediti bilo koju momčad na svijetu ako se fokusiraš na to da svaki dan napreduješ individualno i kao momčad.
Zato se rijetko u njihovim intervjuima igrača ili trenera može čuti hvalospjev nakon pobjeda i spominjanje rezultata. Ali, ako se vratimo na model igre, dovoljno je pregledati na Wyscoutu 30 njihovih golova i možemo pronaći isti obrazac u većini."
Po čemu su specifični na polju sportske politike?
"Sportska politika je bazirana na racionalnom raspolaganju financijama te na jasnom modelu selekcije igrača i upravo na ranije navedenim karakteristikama, a to su kultura treninga igrača koji preuzimaju većinsku odgovornost kod osobnog razvoja, sportskog života, nutricionizma, oporavka itd.
Igrači koji su znatiželjni te žele postati bolji svaki dan i spremni su trenirati iznimno naporno. Već su u bezbroj navrata potvrdilli da mogu razvijati igrače kroz svoj sustav te su dovodili igrače iz nižih liga (Danske, Njemačke, Norveške), koji bi tada kroz sustavan rad napredovali i postajali upravo ovo sto danas Glimt prezentira, konkurentan klub na europskoj razini..
Generalno, oni se primarno bave ulaganjem u resurse. Trenere koji rade s igračima, trenere u školi nogometa. Primjerice prije nekoliko sezona, nakon što su pobjedili Romu s Mourinhom te osigurali veća sredstva iz Europe, idući dan su na svojim stranicama objavili da su petorici trenera iz škole nogometa dali ugovor na neodređeno. To je ono što za njih čini razliku u procesu. Kontinuitet, ulaganje i razvoj svakog pojedinca u organizaciji.
Oni su svjesni da oni ne mogu konkurirati klubovima iz Osla (Valerenga, Lillestrom) s velikom bazom sponzora i igrača koji žele doći u glavni grad, ili Brann Bergenu koji imaju gotovo svaku utakmicu ispunjen stadion od 17 tisuća mjesta. Tako da su oni morali pronaći način kako njihova kultura i pozicija može biti prednost. Zato su svjesno tražili igrače koji mogu živjeti na Arktičkom polukrugu i orijentirali su se lokalno. Bodø u cijeloj regiji ima 53 000 stanovnika, tako da izbor nije baš velik, ali oni su pronašli način kako izvući maksimum potencijala."
Hrvatski klubovi mogu itekako puno naučiti i primijeniti kod sebe
Što mislite da hrvatskim klubovima najviše nedostaje, a moglo bi se lako implementirati iz njihovog modela? Možda strpljenje?
"Svakako strpljenje, ali najvažnije je dati povjerenje stručnim osobama u sportskom sektoru. Također, treba implementirati jasan model igre koji će kroz neko vrijeme postati identitet kluba. NK Varaždin je od hrvatskih klubova na nekom takvom tragu po pitanju modela igre."
Mislite li da bi hrvatski klubovi trebali djelovati više lokalno, umjesto pokušavanja dovođenja neprovjerenih igrača iz cijelog svijeta?
"Hrvatski klubovi mogu puno toga vidjeti kod Bodø/Glimta, prije svega jer naši gradovi poput Osijeka, Varaždina ili Pule imaju odličan potencijal na regionalnoj razini i više potencijala nego sam Bodø/Glimt. Da ne pričamo o klimi itd.
Potpuno sam uvjeren da primjerice Osijek, u kome sam i sam radio, ima sve što je potrebno za ozbiljan razvoj igrača i selekciju igrača iz Slavonije i Baranje. Najbolji igrači kroz povijest Osijeka su dolazili s lokalne razine, plus neki pojedinci sa strane."
Kako bi po tom pitanju organizirali jedan hrvatski klub, da s vremenom uspije doći na vrh?
"Ja bih se orijentirao na investiranje i dalji razvoj najboljih stručnih kadrova u sportskom sektoru (sportski Direktor, zehnicki direktor, glavni treneri, stručni stožer i specijalisti) kako bi igračima podigli vrijednost kroz rad i razvoj.
Jasan model igre, posebno za klubove koji nemaju šanse za osvajanje titule u idućih pet godina. To je odlična prilika za sustavni rad i razvoj identiteta.
Stručni kadrovi bi imali zadatak i ulogu kreatora identiteta kluba kroz model igre i selektivni proces. Prednost bi imali kadrovi koji posjeduju vještine suradnje u timovima, sve prema zajedničkom cilju kluba i bez potrebe ikakve osobne promocije.
Uz dužno poštovanje prema svima u HNL-u, svi hrvatski klubovi se gledaju kao razvojni od strane top 10 europskih liga i to će tako ostati. Jos uvijek će njemački ili nizozemski klubovi kupovati igrače iz Hrvatske u dobi od 18, 19, 20 godina, dok će po pojačanja ići u Premier ligu. To treba tako i prihvatiti te iskoristiti prednosti, kao sto je i Bodø iskoristio na svoj način."
Bodø/Glimt je ostao bez prošlogodišnje titule. Je li baš Viking, novi prvak, klub koji pokušava raditi po sličnom modelu?
"Viking ima malo drugačiji model, oni su ipak veći grad, Stavanger, s više klubova koji igraju drugu ili treći ligu i samim time mogu lakše izabrati igrače. Sad treba vidjeti hoće li zadržati kontinuitet ili je ovo ipak samo blic titula."
Navedite mi pet stvari koje hrvatski klubovi trebaju preuzeti iz norveškog primjera?
- Ulaganje u struku
- Fokus na regionalni potencijal.
- Kultura treninga
- Jasan model igre
- Otvorenost za učenje i razvoj
Ima li nešto što bi vas navelo na povratak u hrvatski nogomet?
"Ja ću se svakako vratiti prije ili kasnije, svjestan sam da tzv. projekti u realnosti ne postoje, ali znam da u Hrvatskoj ima kompetentnih ljudi i sredina koje žele raditi sustavno i bliže skandinavskom modelu.
Ako se te stvari poklope, onda bi to bila opcija povratka jer u tom slučaju mogu i sam donijeti vrijednost. U suprotnom nije čak važno znanje, iskustvo ni vještina pojedinca, ako okruženje nije spremno za to.
I to ne treba gledati negativno nego realno..Nismo svi kompatibilni za sve."
