Nogomet
SPORTOVI
breaking news !: Neviđeni kolaps sustava! Struja se vratila u Split, kaos u prometu i šoping-centrima
Nogomet
EKSKLUZIVNA PRIČA

Osječka nogometna kolonija u Maleziji: "Nogomet se igra za navijače, litra benzina je 2 kn, a Hrvati rade razliku na terenu!"

Osječki trenerski četverac trenutačno se nalazi u nogometno egzotičnoj Maleziji, gdje vode momčad Terengganu FC-a.

Ivo Vranješ (u sredini) i Tomislav Steinbrückner (lijevo) (Foto: Ivo Vranješ/Screenshot)

Terrenganu, Malezija. Jedna od 13 malezijskih država, ujedno jedna od najmanjih. U njoj živi 1.3 milijuna stanovnika, a glavni i najveći grad je Kuala Terengganu. On je od kraja prošle godine dom male, ali vrijedne osječke trenerske kolonije.

Predvođeni glavnim trenerom Tomislavom Steinbrücknerom, nekad igračem, a kasnije i dva puta trenerom NK Osijeka, tamo su Domagoj Malovan kao trener vratara, Hrvoje Bradašić kao kondicijski trener te Ivo Vranješ kao prvi pomoćnik.

Upravo je Vranješ, čovjek koji je dugo radio u NK Osijeku, kao izuzetno uspješan trener mlađih kategorija, skaut, ali i šef škole nogometa, ovim putem bio naš sugovornik. 

15 godina duga suradnja s Malezijcima

Malezijski nogomet te Hrvati u njemu su vrlo egzotična, ali isto tako zanimljiva tema, posebno jer ovaj trenerski kvartet tamo nije sam. S njima su i dva igrača. Nekadašnji prvotimac Osijeka, Rijeke, Zadra te švicarskog Lugana, Domagoj Pušić te jedini koji nema veze s Osijekom, napadač Ivan Mamut, kojeg najbolje pamtimo iz zaprešićkog Intera.

Oni su sezonu započeli u petak, porazom u Superkupu od Johora, najvećeg malezijskog kluba, odnosno kluba u vlasništvu princa, koji je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu.

No, za nešto više o tome je najbolje pročitati što nam je ispričao Vranješ. I to odmah za početak iz jednog daha, odgovorom na pitanje kako je sve zapravo krenulo.

"Suradnja NK Osijeka, jer mi smo svi izašli iz te baze, i malezijskih prijatelja, traje od 2007. godine, kad je njihova U-11 generacija gostovala kod nas na turniru i osvojila ga pored Dinama, Hajduka i nas. Oni su vrlo zanimljivi dok su klinci, do negdje 14-15 godina, tj. dok ne uđu pubertet. Onda se gube, jednim dijelom i vjerskim putem, udaljuju se od sporta. Zbog toga su negdje oko 160. mjesta na FIFA ljestvici", ispričao je, okrenuvši se na dio priče čiji je jedan od glavnih aktera:

Hrvoje Bradašić, Ivo Vranješ i Tomislav Steinbrückner Hrvoje Bradašić, Ivo Vranješ i Tomislav Steinbrückner (Foto: Ivo Vranješ)

"Tu su počeli korijeni, nakon toga su tri ili četiri puta dolazili kod nas i mi smo išli tamo. Prvi put je Steinbrückner tamo bio 2015. godine. U jednom malom klubu iz ovog istog grada, koji se zvao T-Team, a ja sam mu bio pomoćnik. Tad smo se zadržali godinu dana. Oni su ušli u prvu ligu i taj klub je danas fuzioniran s ovim klubom u kojem smo sad, Terrenganu FC. Klub koji je prošle godine igrao finale Kupa i bio drugi u prvenstvu. Dakle, ambicije su velike. Štaco je prošlu sezonu ovdje proveo kao sportski direktor i postigli su najbolji rezultat u povijesti kluba, a i promovirali su dobar dio igrača. Trener je onda otišao, a Štaco je postavljen za novog trenera. Onda smo napravili ovaj stožer i doveli dva hrvatska igrača."

Jedan klub je trenutno ispred svih, nogomet se obožava

Steinbrücknera navijači Osijeka i danas pamte po sjajnoj sezoni 2009./2010., kad je nešto ranije preuzeo momčad od Ilije Lončarevića, kojem je bio pomoćnik. Promovirao je mlade igrače te sjajnim i prije svega efikasnim nogometom vratio Osijek gdje mu je povijesno mjesto.

Kasnije je još jednom bio na klupi svog kluba, u sezoni 2013./14., kao jedan od čak četvorice trenera te turbulentne sezone, a jako dobar posao radio je u drugom rangu s BSK-om iz Bijelog Brda.

Okrenuli smo se onda i gore spomenutom porazu od kluba punog imena Johor Darul Takzim. Vranješ je jednostavno oduševljen time kako su oni posloženi te poslom koji rade. Uistinu se radi o fantastično posloženom klubu.

"Igrali smo protiv njihovog najboljeg kluba, kraljevskog kluba, Johora. Izgubili smo 2:0 pred 40 tisuća ljudi. To je nemoguće velik klub, imaju dvostruko veći proračun od zagrebačkog Dinama. Puno ljudi ne zna o kakvim se tu ciframa radi. Naravno, nisu oni ta neka kvaliteta kao što je Dinamo ili europski nogomet, ali na pripremama u Dubaiju i Antalyiji su pokazali da se približavaju. Ozbiljna su momčad, imaju puno naturaliziranih igrača i pet stranaca, za ostatak konkurencije su svemirski brod", rekao je, nastavivši:

"To je grad na samom jugu i princ je vlasnik. Napravio je nevjerojatnu infrastrukturu i deset godina su mu tamo Argentinci. Igrao im je recimo Pablo Aimar ili Luciano Figueiroa. Dečki koji su bili među 30 igrača u svojim reprezentacijama. Imaju ugovor s Borussijom iz Dortmunda te im je on osobno sponzor pa surađuju. Prvi put je neki malezijski klub ušao u pretkola azijske Lige prvaka, do sada nisu mogli ni blizu. To je veliki uspjeh, a polako se svi dižu. Klubovi ih pokušavaju pratiti jer ovo je jako bogata država. Imaju naftu, palmino ulje i drago kamenje u prvih 20 metara tla. To daje veliku podršku bilo kojoj grani. Imaju tri auto industrije i četiri avio kompanije. Klubovima nije teško pronaći sponzora."

Ivo Vranješ Ivo Vranješ (Foto: Ivo Vranješ)

Sparina je ogromna, na režije i gorivo 50 eura mjesečno

Odlazak u Maleziju predstavlja jedan potpuno drugačiji život, ne samo u nogometnom nego u svakom smislu, pa nismo mogli preskočiti taj dio.

"Imaju jako dobru infrastrukturu u odnosu na okruženje i vrijeme koje je jako sparno. Temperatura kroz cijelu godinu je između 29 i 31 stupnjeva celzijusovih, ali je ogromna vlaga i sparina. Tomislav i ja smo već bili tu, no Domagoju je trebalo otprilike mjesec dana da uhvati zalet. Treninzi su nam većinom poslijepodne i tu bude već onako bolja temperatura. Ostalo je klasika. Grad ima 250 tisuća stanovnika, mi smo u jednoj rezidencijalnoj četvrti, u zgradi gdje žive igrači i treneri. Prijavljujemo se karticom, imamo bazen, zgrada je stvarno fenomenalna.

Grad kao grad nije nešto, dobar je za uštedjeti novce, ali Kuala Lumpur je recimo na 35 minuta leta. Naš grad nije lijep kao Johor, ali njih samo most dijeli od Singapura, koji je najljepši grad na svijetu. Malezija nam je zapravo bliska jer su tu treneri Marko Kraljević i Bojan Hodak, koji je već 20 godina tu. Obojica su tu zasnovali obitelj. Ima dosta igrača i trenera iz Hrvatske ili naše regije. Često se susrećemo. Liga je proširena s 12 na 14 klubova pa imamo 26 kola te dva Kupa. To su im također ozbiljna i važna natjecanja. Mi smo se plasirali i u azijski AFC cup, koji ćemo igrati u kolovozu. U klubu je zbog toga svega dobra atmosfera", ispričao je i taj dio.

Ono najvažnije, cijena života, je neusporediva s Hrvatskom.

"Život je jeftin i neusporediv s našim. Litra benzina je oko 2 kn, a režije gotovo da ne postoje. Oko 50 eura su režije za cijeli mjesec, računajući gorivo. Sve je jako jeftino", dovoljno je reći.

Nogomet se igra zbog navijača

Sam je rekao kako je Johor trenutno ispred svih, financijski i logistički, pa smo morali postaviti pitanje kakve su ambicije Terengganua. Prije svega, zadržati ono gdje su sada ili postoji i neki plan za ugrožavanje Johora u dogledno vrijeme?

Terengganu FC protiv Johora Terengganu FC protiv Johora (Foto: Terengganu FC)

"Pričamo s ljudima iz uprave i ovo je godina stabilizacije jer promijenili smo gotovo cijelu momčad. Ostala su samo četiri igrača od prošle sezone, najbolji lokalni igrači su otišli u bolje klubova za bolje uvjete, a doveli smo i novu četvoricu stranaca. Mi nismo najbogatiji klub, ali smo napravili rezultat. Ove godine nemamo realni imperativ, ali ćemo pokušati napraviti što više, zbog kluba i zbog nas, jer naravno da želimo biti što bolji.

Liga je izjednačenija ove godine, postoje klubovi koji imaju ozbiljne proračune i planove, što je dobro za sve nas. Nogomet ide prema naprijed. Mi smo sad igrali pred 40 tisuća ljudi, idemo sad opet pred toliko, a nas kod kuće gleda između 35 i 40 tisuća ljudi. Ovdje se nogomet igra za navijače, a ne samo zbog novaca. Zbog toga smo tu mi koji smo došli sa strane. Postoji maksimalna podrška svojoj ekipi, ali nama je cijeli stadion također pljeskao. Takva je kultura, nogomet jako vole. Nije posebno kvalitetan, ali ga se jako prati. Emisije počinju sat vremena prije utakmice, svaki dan se ima po par intervjua za razne medije, komentira se europska Liga prvaka.

Hrvati rade razliku na terenu

To je jedna posebna razina, što se tiče praćenja, nezamislivo za Hrvatsku. No, što se tiče nogometa, nisu još blizu. Jedna Gorica koja se bori za ostanak u HNL-u, ovdje bi bila u Top 3. Europski igrači rade ogromnu razliku i to oni koji nisu ekstra ili iznadprosječni. No, lokalci su ono gdje se lomi. Tko ima najbolje lokalce, taj će biti najbolji. Mi smo nažalost ostali bez sjajnih lokalaca pa smo ovu utakmicu igrali s pet igrača iz naše akademije, što nema nitko u ligi. No, Tomo Steinbrückner je uvijek radio na takav način, još u Osijeku napravio je sjajan posao preferirajući mlade igrače iz vlastitog pogona."

Stranci dakle rade razliku, pa tako i naš hrvatski dvojac koji je već gore spomenut.

"Sigurno su njih dvojica, uz Sonyja Nordea, sjajnog 33-godišnjaka, naši najbolji igrači. Ivan nije igrao šest mjeseci jer je išao na raskid sa Steauom, trenirao je individualno. Brzo se vratio, dosta je golova zabio u prijateljskim utakmicama. Puno očekujemo od njega, on je moćan igrač, ima dugačak korak, dobar je s obje noge, ima izvanredan udarac. Puška je organizator. Što je bitno navesti, obojica su izgubili 4-5 kilograma. Sad treba vremena i da se mišićno oporave, ali radimo na tome. Treniraju i hrane se po posebnom programu. I hrana je ovdje drugačija pa našim igračima treba vremena.

Ivan Mamut i Domagoj Pušić Ivan Mamut i Domagoj Pušić (Foto: Terengganu FC)

Igrača iz Europe ovdje, kako nam je rekao Marko Kraljević, trebaš analizirati tek nakon šest mjeseci. No, vidi se njihova razlika u kvaliteti, mirnoća na lopti i rješenja. To mora raditi razliku. Ovdje imaš pravo na tri stranca iz cijelog svijeta, jedan može biti iz Azije te još jedan iz jugoistočne Azije. Moraš pronaći kvalitetu u tih pet stranaca ili neće biti dobro. Ali, to imaju svi", objasnio nam je Vranješ.

Uistinu je nevjerojatno slušati ovakve priče iz države gdje mnogi niti ne znaju da se nogomet igra, a oni na jednoj utakmici prikupe gledatelja više nego cijelo kolo u domaćoj ligi srebrnih i brončanih s posljednja dva Svjetska prvenstva. 

Naravno, to je stvar kulture, državnog ustroja, infrastrukture te mentaliteta i jasno je tako što mi za naših života nećemo dočekati. No, da možemo uzeti neke primjere iz daleke Malezije za boljitak našeg nogometa, to nesumnjivo. Kad se jednom odluče vratiti, vjerojatno u svoj Osijek, koji i dalje redovno prate, imat ćemo ljude od kojih se može krenuti.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju

Nastavi čitati
divider

Još vijesti
divider