Galerija
Danas bi se mogao dogoditi rasplet slučaja Modrić, pišu španjolski mediji koji su današnji dan nazvali M-day. Modrić bi se trebao sastati u četiri oka s predsjednikom Real Madrida Florentinom Perezom i raščistiti nastalu situaciju. Ako se sastanak dogodi, možda neće definitivno biti poznato hoće li Modrić prijeći u Inter i pod kojim uvjetima, ali puno bi toga trebalo biti jasnije.
I sad sve ovisi iz kojeg se kuta prati cijela situacija. Talijanski mediji galame kako će Modrić zatražiti odlazak u Inter, dok španjolski pišu da će hrvatski kapetan saslušati ponudu Reala, a onda će uzeti predah kako bi o svemu dobro razmislio.
Da se ne lažemo, sve se vrti oko novca. Šuštavi papirići pokreću cijeli svijet, a kako ne bi nogomet i oduvijek nezasitne i nezajažljive nogometaše. Perez je navodno jako razočaran Modrićevim ponašanjem, nije to od njega očekivao, smatra da je nekorektno postupio, da su ga na klasičnu ucjenu nahuškali menadžeri, pišu španjolski mediji.
Može se predsjednik Reala ljutiti koliko hoće, ali Modrić nije prvi, a ni posljednji koji se poslužio sličnom taktikom. U Realu gotovo da nema veće zvijezde koja nije na sličan način iskamčila povišicu. Ronaldo je to napravio tko zna koliko puta.
Povratak Talijana
Je li slučajno što Modrić maše baš ponudom milanskog Intera? Ne bi li bilo logičnije da su u igri Englezi ili pariški šeici? Oni imaju više novca od Talijana. Ništa ili malo toga je slučajno. Nakon desetljeća velike krize Italija se na europski „mercato“ vraća na velika vrata. Oni koji duže pamte znaju da je to ciklički proces. Deset-petnaest godina ekspanzije, pa isto toliko godina manje ili veće krize, i tako ukrug.
Transfer Cristiana Ronalda jasan je signal da polako počinje nova seoba svjetskih zvijezda prema Apeninima. Ima dosta sličnosti s prošlim vremenima, recimo tijekom 70-ih i početkom 80-ih, kada je talijanska liga upala u veliku krizu, a onda se u nekoliko godina iznenada izdigla iz pepela poput feniksa.
Ovaj put događa se sličan proces, ali ima i neke razlike. Naime, Italija se sada samo donekle oporavila od posljednje velike ekonomske krize koja je devastirala njezinu ekonomiju, dok je krajem 70-ih i 80-ih doživjela nezabilježenu ekonomsku ekspanziju. Tih godina Italija je, primjerice, dostigla Veliku Britaniju po društvenom bruto proizvodu, a sada značajno zaostaje, toliko da se čini kako je neće stići desetljećima.
Dakle, enormno talijansko ulaganje u nogomet sredinom 80-ih, pojava Silvija Berlusconija i ostalih talijanskih magnata, proizašla je iz odlične ekonomske situacije, a podjednako i iz smanjenih poreza, odnosno političke beneloventnosti na svakojake „igre ispod stola“. Vrijeme Bettina Craxija obilježeno je brojnim korupcijskim aferama, najveći dio isplivao je na površinu tek godinama kasnije.
Kriza u Španjolskoj
Kao što vidimo, nakon velike ekonomske krize i svakojakih problema koji su proistekli iz te krize, Španjolska je prestala biti porezna oaza za nogometne inozemne zvijezde. „Beckhamov zakon“ je ukinut, prema tom zakonu, koji je uveden početkom 2000-ih, inozemni nogometaši plaćali su puno manji porez na plaće od domaćih, a uz to su španjolski poreznici počeli opasno češljati po ugovorima sa sponzorima.
Do prije nekoliko godina o tome se uopće nije vodilo računa. Ne samo u Španjolskoj. Ne mislimo tu samo na nogometaše i sportske zvijezde, nego još više na „visoki biznis“, za koji su nogometaši male bebe. Ukratko, radi se o tome da imate prihode izvan gole plaće po raznim osnovama u jednoj zemlji, a porez na njih plaćate u drugim. Vruća tema prebacivanja dobiti velikih kompanija u porezne oaze, u EU-u po tome je najpoznatiji Luksemburg, te kako je do toga došlo i tko je to dopustio, posljednjih godina često je na kritičkom meniju europskih medija i javnosti.
Kako god, posljednjih godina najveće nogometne zvijezde u Španjolskoj završile su na sudovima zbog optužbi za utaju poreza. Oni su se uglavnom branili da su radili samo ono što su im porezni stručnjaci savjetovali, a što su praktički svi radili. Cristiano Ronaldo postavio je pitanje zašto se tek sada reagiralo? Kako to da je godinama sve bilo po zakonu, a sada odjednom nije?
Iako im se prijetilo čak i zatvorskim kaznama, na kraju su optuženici morali platiti samo goleme globe. Nije najveći problem u tome što su morali platiti zaostatke, nego što će i ubuduće morati plaćati puno veće poreze. I je li onda preveliko iznenađenje da je Neymar napustio Barcelonu, a Cristiano Ronaldo Real? Polagani odljev zvijezda iz Španjolske treba gledati i u tom kontekstu.
Italija po svemu sudeći opet postaje atraktivna najvećim zvijezdama po brojnim kriterijima. Serie A možda nikada više neće dostići status i ugled koji je imala 80-ih, 90-ih i početkom 2000-ih, ali ako se stvari nastave razvijati u opisanom smjeru, možda povrati dobar dio negdašnje slave.
