Najveća reprezentativna utakmica koju možemo doživjeti svakako je duel Brazila i Argentine, no latino klasik na svjetskih prvenstvima nismo vidjeli već 36 godina.
Tri vijesti o kojima se priča
U osmini finala Svjetskog prvenstva 1990. godine u Italiji, posljednji put smo na Mundialu vidjeli najveće reprezentativno rivalstvo u povijesti nogometa.
Brazil je 1990. dominirao, a Maradona je bio nevidljiv
Brazil je u toj utakmici dominirao, stvarao prilike, pogađao okvir gola, dok je Argentina djelovala bezidejno.
U središtu te priče bio je Branco, brazilski branič koji je dobio specijalan zadatak – čuvati Diega Maradonu.
I u prvom poluvremenu odradio ga je savršeno. Maradona je bio praktički nevidljiv. Gdje je omaleni genijalac išao, Branco je bio njegova sjena. Sve do jednog trenutka.
A onda – preokret.
Tijekom utakmice Branco je zatražio vodu. Dodao mu ju je argentinski fizioterapeut Miguel di Lorenzo. Nakon toga, prema Brancovim riječima, više ništa nije bilo isto. Počeo je osjećati slabost, nije mogao pratiti ritam i Maradona mu je sve lakše bježao.
U 80. minuti dogodio se ključni trenutak – Maradona je prošao kroz sredinu i asistirao Claudiju Caniggiji za jedini pogodak na utakmici.
Godinama su kružile priče o “otrovanom piću”, ali bez dokaza. Sve do 2005., kada je sam Maradona u televizijskom showu priznao da je naredio da se Brancu da voda u koju je ubačena supstanca kako bi ga se onesposobilo.
Priča nikada nije dobila službeni epilog, ali je ostala jedna od najkontroverznijih epizoda u povijesti svjetskih prvenstava. A Maradona je nakon "Svete ruke" dobio i malo manje poznatu "Svetu vodicu".
Argentina je otišla do finala, gdje ih je svladala Njemačka, pogotkom Andreasa Brehmea iz kaznenog udarca.
Iskupljenje iz slobodnjaka – SP 1994.
Četiri godine kasnije, na Svjetskom prvenstvu u SAD-u, Branco je dobio priliku za iskupljenje – i iskoristio ju na spektakularan način.
U četvrtfinalu protiv Nizozemske, Brazil je vodio 2:0, ali su se Nizozemci vratili na 2:2 i nastavili biti bliže trećem golu koji bi sjajnu generaciju odveo u polufinale. U napetoj završnici, Brazil je izborio slobodan udarac.
Loptu je uzeo Branco, a udaljenost je bila 25, možda čak i 30 metara.
Najbolji slobodnjak u povijesti SP-a?
Njegov razorni udarac lijevom nogom prošao je kroz živi zid i završio u mreži – gol koji je Brazil odveo u polufinale, a kasnije i do naslova svjetskog prvaka.
Bio je to trenutak koji je savršeno zaokružio njegovu karijeru – od igrača koji je bio žrtva jedne od najčudnijih priča u povijesti nogometa do junaka koji je svojoj reprezentaciji donio ključnu pobjedu.
Prisjetite se tog gola OVDJE.
Branco možda nije među najrazvikanijim imenima brazilskog nogometa, ali njegova priča sadrži sve – talent, kontroverzu, nepravdu i konačnu nogometnu pravdu. Upravo zato ostaje jedno od najzanimljivijih poglavlja u povijesti svjetskih prvenstava.
