Prošlog tjedna pisali smo o Evertonu i njihovim velikim problemima u borbi za ostanak u Premier ligi. Posebno poglavlje bio je njihov raspored utakmica do kraja prvenstva i nezahvalna činjenica što se vaditi moraju krenuti već protiv Manchester Uniteda.
Tri vijesti o kojima se priča
No, Manchester United ove je sezone klub od kojeg imamo tek veliko ime, par velikih igrača te tu i tamo koji bljesak dobrog rezultata. Tako da nas zapravo ne treba čuditi što je Everton iste pobijedio i osigurao mirniji doček idućih susreta. Plavima iz Liverpoola dovoljan je bio jedan pogodak, posebno jer njihovi gosti nisu gotovo niti ozbiljnije zaprijetili.
Jedni iz krize izlaze, drugi u još veću odmah ulaze
Izlaskom Evertona iz krize, United je ušao u još veću. Ralf Rangnick ne ostavlja dojam čovjeka koji ima viziju i ideju kako iz iste izaći, ali niti kontrolu. Iz borbe za Ligu prvaka došlo se do pozicije gdje je Europa u potpunosti upitna. Ono što im budi nadu je mini kriza Arsenala, no s druge strane imamo Tottenham koji izgleda goropadno. Dok su u igri ne smijemo otpisati niti West Ham.
Novi posrtaj Manchester Uniteda: Nokautirani u Liverpoolu, Liga prvaka sve dalje
Ipak, više ne ovise sami o sebi, a i Tottenham je pobjegao na šest bodova viška, koliko bi imao i Arsenal u slučaju pobjede u zaostaloj utakmici. Pitanje je želi li se momčad uopće baviti nekim drugim europskim natjecanjem ili će se u "rebuilding" krenuti s fokusom na Premier ligu. To bi možda bilo u ovom trenutku i najbolje rješenje, no UEFA natjecanja bez Crvenih vragova su neobična i samo za vidjeti.
Nije puno prošlo od posljednjeg takvog slučaja, ujedno jedinog od 1989. do danas. Katastrofalna sezona Davida Moyesa 2013./14. je također ostavila momčad bez Europe pa se iduće sezone u izgradnju krenulo pod palicom Luisa Van Gaala, koji ih je vratio u najelitnije europsko natjecanje. No, čak i ta Moyesova sezona donijela je barem osvajanje Community Shielda te četvrtfinale Lige prvaka.
Najgora sezona otkako je Premier lige
Ovo je zapravo najgora sezona Manchester Uniteda otkako se igra Premier liga. U Ligi prvaka jedva se prošlo skupinu, da bi se onda bez ispaljenog metka ispalo od Atletica iz Madrida. EFL Kup donio je ispadanje u trećem kolu od West Hama, a FA Cup u četvrtom od Middlesborougha. Ukratko, u dva Kupa upisana je jedna pobjeda i dva poraza.
Situacija u Premier ligi je još gora. Gol razlika 49:42, odnosno tek plus 7, vodi prema najgoroj završnoj gol razlici otkako je spomenutog natjecanja. To je trenutno sezona 2015–16 sa završnom gol razlikom 49:35, a čak je i gore spomenuti Moyes imao +21.
Trofej se čeka od 2017. godine, odnosno od Europske lige te oba domaća Kupa, koje je osigurao Special One, Jose Mourinho.
Je li se trebalo vjerovati Solskjaeru?
Mourinha je posla koštao nedostatak trofeja sezonu kasnije (unatoč drugom mjestu u Ligi) te loš ulazak u onu nakon nje. Umjesto njega doveden je Ole Gunnar Solskjaer kao privremeno rješenje, no zadržao se puno duže.
Solskjaer je napravio neke dobre stvari, ali kao da je cijelo vrijeme imao nož pod vratom. Svaka lošija predstava, svaki lošiji rezultat, sve se pripisivalo njemu i njegovom iskustvu, zapravo nedostatku istog. Treće mjesto u sezoni 2019./20 te drugo u prethodnoj dali su mu u ovoj podosta dug kredit, no nakon serije loših rezultata i on je morao napustiti klupu.
No, je li smjena Solskjaera, nakon dobrih stvari koje je napravio, bila dobra odluka? Nisu li neke druge stvari utjecale puno više, one koje izlaze na vidjelo sad kad Norvežanin više nije na klupi, a rezultati nisu bolji. Zapravo, u padu su kao i sama igra momčadi.
Problem zvani Ronaldo
Postavlja se pitanje je li se Solskjaera išta pitalo po pitanju angažmana Cristiana Ronalda? Svakako nije lako u svlačionicu dobiti igrača koji je mlađi od vas, ali igrača koji je u vrijeme dok ste bili suigrači bio puno veća zvijezda. Kako tako nekoga držati pod kontrolom i napraviti da radi sve što vi želite?
Temu toga da je Ronaldo postao uteg momčadi su već mnogi prošli. Svima je jasno da je riječ o strašnom golgeteru, čovjeku koji je sam promijenio svoj stil igre i od najboljeg krila svijeta postao ono što smo nekad zvali centarfor. No, to je postao zbog gubitka nekih fizičkih karakteristika koje su ga činile dominantnim na prošloj poziciji.
Centarfor u današnjem nogometu, posebno u ligi kao što je prvi engleski rang, ne bi trebao imati mjesto. Ronaldo izgleda upravo poput opisa te pozicije. Čovjek koji vreba u napadu i čeka priliku, ali itekako nedostaje u nekim drugim segmentima igre. Igrati centarfora u supermoćnom Realu te u Unitedu, kojeg se više gotovo nitko ne bojim, se također itekako razlikuje. Problemi su se krenuli nazirati već u Juventusu nakon odlaska Alegrija.
Naravno, kad imate igrača kao što je on, nema smisla istog ostavljati na klupi i tu se treneri krenu lomiti. Prvo Solskjaer, koji je nekim taktičkim idejama pokušao što više može anulirati nedostatke nastale igrom Ronalda, da bi to rezultiralo zapravo padom kvalitete do tada izuzetno dobre ofenzivne igre, predvođene vjerojatno najboljim igračem prošle sezone, Brunom Fernandezom. Zapravo, tim taktičkim varijantama izgubio je puno onoga što je spomenuti Portugalac pružao. I sve to zbog dolaska njegovog sunarodnjaka. Jednako nesnalaženje ju tom pronalasku balansa pokazao je Rangnick.
Statistički Ronaldo izgleda korektno i da gledamo samo to bismo mogli zaključiti kako je klub napravio sjajan posao, posebno uzevši u obzir da je legendarni nogometaš došao potpuno besplatno. Ali, onaj tko gleda cijele utakmice može lako donijeti sam svoj zaključak.
Raspored do kraja ne obećava
United do kraja sezone ima još sedam utakmica. Na Old Trafford iduće dolazi Norwich pa slijede gostovanja kod Liverpoola i Arsenala, zatim Brentford kod kuće, Brighton u gostima, Chelsea kod kuće i za kraj gostovanje kod Crystal Palacea. Gledajući na prednost Tottenhama i Arsenala te prije svega formu prvonavedenih, to ne djeluje kao raspored kojim je moguće izboriti Top 4.
Postavlja se pitanje što United može do kraja i kakva treba biti strategija u prijelaznom roku. Iako još uvijek nije službeno potvrđen, Erik ten Hag trebao bi biti novi menadžer. Čovjek koji je stvorio novi moćni Ajax i to tako da je uspio u rekordnom roku izgraditi dvije momčadi (prva je rasprodana nedugo nakon polufinala Lige prvaka) koje igraju dopadljiv, efikasan i kvalitetan nogomet. Po tome djeluje kao savršena osoba.
Neovisno koja natjecanja klub iduće sezone bude igrao, na ten Hagu je da počisti probleme koje trenutno ima. Wayne Rooney dao mu je dobre smjernice. Ronaldo i Paul Pogba više nisu igrači za ovaj klub, posebno ako se ide u "rebuilding". Pitanje je kako se Portugalca riješiti, dok bi se za Francuza pronašlo zainteresiranih, posebno jer nastupima u dresu reprezentacije dokazuje kako i dalje može igrati nogomet visoke klase. No, očito ne dok na sebi ima dres Manchester Uniteda.
Novi menadžer mora dobiti vrijeme i mir
Također, Ten Hagu treba dati slobodne ruke pa čak i ako to znači dovođenje pola Ajaxovog trenutnog rostera. Koji god menadžer dođe, on mora imati pravo na svoje odluke, mora mu se dati puno povjerenje i prilika da stvara. Također, to mora biti dugoročna odluka, čovjek koji će bez obzira na prve rezultate dobiti tri godine mira. Zato odluka vodstva kluba mora biti kvalitetno donesena. Ali, tu njihov utjecaj na momčad i njeno vođenje mora stati.
Engleska Premier liga sve je kvalitetnija. Dolaskom novog kapitala u Newcastle dobiven je još jedan budući div i borba za visoke plasmana bit će sve teža, posebno borba za ono što United želi, a to je titula.
Klub ima financijsku potkovanost, ima navijače te ima reputaciju potrebnu za ravnopravno nadmetanje s trenutno nadmoćnijim i kvalitetnijim susjedima iz Cityja te Liverpoolom pa čak i Chelseajem. Ono što nemaju je momčad i atmosfera u klubu te oko njega. To se ne može dobiti odmah i zato je jasno da teško ili još teže razdoblje tek slijedi.
Jedna dobra sezona, kao što je prošla Solskjaerova, ne smije biti znak da je klub ponovno tamo gdje treba biti i ne smije se odmah očekivati još jedan korak više, u što su navijači vjerovali pred ovu sezonu pa zbog toga nekadašnji "Ubojica dječjeg lica" nije imao povjerenje kakvo je možda zaslužio. Iako je u ožujku 2019. postao "full time" trener, mnogi su se prema njemu cijelo vrijeme ponašali kao privremenom rješenju.
Busby i Ferguson su letvicu postavili (pre)visoko
Danas nije lako biti navijač Manchester Uniteda, posebno ako se dobro sjećate svih onih sezona možda i najboljeg trenera svih vremena, čovjeka koji je svaku grupu igrača mogao držati pod kontrolom i koji je svakom igraču znao pronaći ulogu za izvući najviše iz njega. Naravno, Sira Alexa Fergusona. Možemo samo nagađati što sve kroz njegovu glavu prolazi dok iz svečane lože prati partije njegovog kluba.
No, on se ne želi miješati u struku. Uostalom, da nije suviše cijenjen netko bi već rekao kako je već previše napravio pozivom kojim je Cristiana Ronalda nagovorio na dolazak. Naravno, sve je to bilo u dobroj namjeri i ne smije se velikom Fergieju ništa zamjeriti. Jednostavno je potrebno pronaći novog i staviti ga na klupu.
Može li to klub uspjeti? Između Busbyja i Fergusona prošlo je 15 godina. Od odlaska Fergusona do danas devet. Koliko će se još morati čekati na novu ikonu kluba poput navedene dvojice i hoće li se ona pojaviti? Nadamo se da ćemo dobiti priliku saznati.
