Cinici bi rekli da je Damir Mišković u pravi trenutak prodao Rijeku, ako ju je prodao i ako se u posljednji trenutak ne predomisli. Neki će reći da ne bi bilo prvi put. Ili, ako se ovaj put ne predomisli kupac, točnije američki milijarder Bill Foley, nakon što je vidio havariju u Solunu. Vjerojatno neće, možda će mu to biti samo dodatni motiv da zaključi posao. U drugom dijelu teksta tu ću tezu potkrijepiti nekim zapažanjima.
Tri vijesti o kojima se priča
Kako god, sveopći potop Riječana u Solunu još jednom je zorno potvrdio ono što pišem već godinama. Vrag je odnio šalu, situacija je vrlo ozbiljna i mora se nešto napraviti da bi se spriječilo daljnje tonjenje hrvatskog klupskog nogometa, koje se može u duljem razdoblju opasno reflektirati i na hrvatsku reprezentaciju. Istini se konačno mora pogledati u oči: naš nogomet je u opasnosti da potone u dubine iz kojih više nema povratka. Uporno zabijanje glave u pijesak i napadno ignoriranje očitih brodoloma mogli bismo mirne duše prozvati grijehom struktura, da parafraziram u Hrvata omiljenog kardinala.
Porazni rezultati u Europi
Nerad i javašluk polako, ali sigurno dolazi na naplatu, a ne tako davno trubilo se o nikad jačem HNL-u, što je bila budalaština stoljeća, no žalosno je što su mnogi nasjeli na prozirnu propagandu, i to pored zdravih očiju i očitih činjenica. Najgore je kada se laže samom sebi. Prikazivanje dobrim nečega što je upravo suprotno prije ili kasnije vratit će se ravno u glavu poput bumeranga. I, evo, vraća se.
Europa je jedini vjerodostojan barometar i provjerljivi argument, a rezultati i dojam su takvi da ih ne može uljepšati ni Coco Chanel. Kada je uzorak tako obilan i reprezentativan, kada se iz sezone u sezonu ponavljaju debakli, kada svako malo pucaju petarde čim se igra s malo ozbiljnijim klubovima, a nerijetko ispada od suparnika s dna europske kace, i to od klubova koji imaju po nekoliko puta manje proračune i vrijednost momčadi, onda nema ni govora o slučajnosti. Nešto je trulo u "ligi Danskoj", to je sada već svakome jasno.
Igra sramotnija od rezultata
Na stranu rezultat u Solunu, ponekad se može visoko izgubiti i kada ne odigrate tako loše, promašite brojne šanse, pa primite gol i dođe do raspada sistema, ali to što je Rijeka odigrala na Toumbi teška je sramota. I nije prvi put u Europi. Ne znam hoće li ovaj put biti jeftinih opravdanja kao nakon fijaska u Ljubljani, ali bilo bi stvarno previše da se potežu viroze i slični provincijski alibiji. Nadam se samo da se na Rujevici u pokušaju novog farbanja javnosti neće kititi prolaskom nejakog irskog kluba, koji bi po vrijednosti momčadi bio uvjerljivo zadnji i u hrvatskoj ligi. Najbolje da se još i od njih izgubilo. Pa, koga će Rijeka izbaciti ako neće takve!?
Iz tog kuta gledajući, dolazak američkog bogataša dobra je stvar za Rijeku i općenito hrvatski klupski nogomet, koji na UEFA-inoj ljestvici tone poput ostarjele krstarice koju je u isto vrijeme pogodilo nekoliko moćnih torpeda. Dinamo na dulje staze ne može sam držati HNL iznad vode. Ako se tako nastavi, prije ili kasnije voda će prijeći uši, a onda će vađenje biti jako teško. To sam zadnjih godina napisao milijun puta i nema smisla ponavljati priču.
Američki kapital spas u zadnji trenutak
Foley i njegova grupacija možda su spas u zadnji trenutak, da se konačno trgnemo i da europske bodove počnu osvajati i drugi klubovi. Na Hajduk kakav je zadnje desetljeće i pol teško se može računati. To je praktički izgubljen slučaj. Slično je i s Osijekom, očito je da su mađarski vlasnici s nogometom na vi i teško da će se to uskoro popraviti. Realno, na europskom braniku ostaju samo Dinamo i Rijeka. Naravno da je dobra stvar što se Rijeka uspjela plasirati u Konferencijsku ligu, pa je već ove sezone moguć europski iskorak, no očito je da momčad treba pojačanja, a američka grupacija može ih osigurati.
Koji je Foleyjev motiv da kupi Rijeku? Izgleda da je prepoznao da u Rijeci postoji neiskorišteni potencijal, a to su ponajviše slabi rezultati u Europi zadnjih godina. Na prvu zvuči kontradiktorno, ali je zapravo logično. Popraviti europske rezultate i neće biti tako teško jer lošiji i ne mogu biti. Pogledate li malo pažljivije popis europskih klubova koji su u vlasništvu američkog poduzetnika (Bournemouth, Moreirense, Hibernian i Lorient), lako se može uočiti da među njima nema ozbiljnijeg potencijala za europske iskorake, a kamoli za ulazak u Ligu prvaka. Lige u kojima nastupaju su prejake, a klubovi premaleni za tamošnju moćnu konkurenciju. Morao bi uložiti jako puno novca da s njima izbori mjesto koje vodi u Ligu prvaka, a to nije realno, a vjerojatno ni isplativo.
Motiv Amerikanaca za ulazak u Rijeku
S Rijekom i hrvatskom ligom druga je priča. Rijeka je dovoljno velika i dovoljno utjecajna da može osvajati hrvatska prvenstva. Mišković je to već dokazao, dvaput je bio prvak s Rijekom, i to s nekoliko puta manjim proračunom od Dinama, pa i s osjetno manje sredstava od Hajduka. Mišković nije imao financijske snage da Rijeku ozbiljno pojača i odvede do Lige prvaka, no Foley bi to mogao napraviti. S dva ili tri plasmana u Ligu prvaka u sljedećih desetak godina ne samo da bi vratio uloženo nego bi i jako dobro zaradio. I sam Mišković znao je istaći da bi radio čuda da u rukama ima Dinamov proračun. Ima za to jake argumente, već smo ih naveli.
Napravio je puno za Rijeku, ali i Rijeka je puno napravila za njega. Bila mu je zlatna koka i donijela mu je bogatstvo. Budite sigurni da na njoj nije ništa izgubio, dapače, jako dobro je zaradio. I zaslužio je to, da se razumijemo. Pametnim vođenjem od Rijeke je napravio drugi najuspješniji klub u Hrvatskoj. Postavio ju je i na europsku kartu, uvodio ju je u Europsku ligu, no za više u Europi nije imao snage, posebice zadnjih godina. I sada se čini da radi još jedan dobar potez. Za sebe, a posljedično i za Rijeku.
Kraj Dinamove dominacije hrvatskim nogometom na dulje razdoblje?
Pronašao je ili, ako hoćete, pronašao ga je lukrativan kupac koji bi mogao biti kadar odvesti Rijeku na značajno višu europsku razinu. Rijeka je pod Miškovićem obišla Hajduk i ugrozila Dinamo, barem u dva navrata i pretekla, a s Foleyjem bi mogla napasti i sam Maksimir. Slijedi li u idućim godinama dominacija Rijeke hrvatskom ligom pod patronatom američkog kapitala? Lako moguće. Još ako Orijent uđe u SHNL…
