Opet samozavaravanje i obmane širokih masa kada kažu: nije to bolja momčad od Hajduka, a niz poraza od sličnih i još anonimnijih klubova dulji od čileanske obale. Pa, koliki uzorak treba biti da se konstatira očito? Dok se istini ne pogleda u oči, a istina je da su uglavnom ne debelo, već šokantno preplaćeni ispodprosječni ili u najboljem slučaju tek prosječni igrači, ovo će se ponavljati unedogled.
Tri vijesti o kojima se priča
Kakvog smisla ima plaćati igrače po milijun, pola milijuna ili četvrt milijuna eura, potpuno svejedno jer su sve tri cifre skandalozne za ovakav jad od igre i europski učinak, i to mahom protiv suparnika čiji igrači, da ironija bude kompletna, mogu samo sanjati takva primanja.
Štoviše, cijele momčadi od kojih se ispadalo nemaju godišnju plaću kao pojedinci u Hajduku, koji u Europi ne da nisu prevaga nego se nitko ne može sjetiti kada su nešto odigrali.
Plaćati (polu)milijunske plaće da bi se osvajala treća mjesta u HNL-u zvuči suludo. Da netko vadi iz svog džepa, ne bi sigurno.
Pitajte Miškovića
Pitajte Miškovića, on osvaja i prva mjesta pa mu to ne pada na pamet. Nije lud sam sebe ubijati kad može biti prvak i s nekoliko puta manjim izdacima, posebice u odnosu na Dinamo, ali i na Hajduk, koji je prošle godine spiskao na plaće gotovo triput više od Rijeke i opet nije ništa napravio, osim debelog minusa, naravno.
Koliko su na Poljudu kriteriji i standardi nisko pali najbolje se vidjelo kada je čemerna pobjeda protiv Zire slavljena kao da je izboreno finale Lige prvaka. Već tada se moglo naslutiti da će opet biti na glavu. Svake godine isto. Međutim, kako s tako očajnom igrom išta očekivati? Nada umire posljednja, ali otkud ta očekivanja, na temelju čega, gdje su argumenti?
Zaključak je da rezultati Hajduka ne bi bili bitno lošiji ni da igra isključivo s juniorima jer se ne može dalje od dna, ali sve bi bilo nemjerljivo jeftinije i imalo bi nekog smisla. Kome se to onda isplati i gdje je poanta? Kad se zna da nitko ne odgovara i ne plaća iz svog džepa, odgovor se nameće sam po sebi...
