Trener Dinama Mario Kovačević ne samo da ispaljuje jedne te iste parole kao pokvareni vinilni zapis već očito zna i okrenuti ploču. Kovačević je na press-konferenciji poslije poraza od Betisa i još jedne loše partije Modrih napravio salto mortale u odnosu na početak sezone, kada je na sva zvonio hvalio pojačanja i kadar koji ima u rukama. Bomboni su ispadali iz usta, nizale su se panegirike, a sada bum - odjednom promjena mišljenja.
Tri vijesti o kojima se priča
Na pitanje je li sedam poraza u dosadašnjem dijelu sezone malo previše za klub poput Dinama, Kovačević je odgovorio:
"I za moje i za Dinamove standarde sigurno jest. Žao mi je što smo izgubili neke utakmice u HNL-u, to nismo smjeli. U Europi je druga kvaliteta. Treba vremena, moramo napraviti barem još jednu do dvije doselekcije da to bude kako zamišljamo", ispalio je Kovačević, a da nije zatreptao. Prilično intrigantna zadnja rečenica.
Kovačević je svjesno ili nesvjesno prozvao Bobana
Je li bio svjestan što je s time zapravo rekao, odnosno kako bi se to moglo tumačiti. Pojednostavljeno, na čiji to brk ide, ako ne onaj Zvonimira Bobana, idejnog začetnika i glavnog arhitekta nove momčadi Modrih? Na pitanje da malo pojasni što je pjesnik htio reći s jednom do dvije doselekcije, odnosno da bude konkretniji i proanalizira tko je zadovolji, a tko nije, Kovačević je opet aktivirao staru gramofonsku ploču.
"Došlo je puno novih igrača, ne može se svima pogoditi. Nemoguće je sve to napraviti za jedno ljeto. Mislim da imamo dobre temelje, imamo i rezerve u našoj momčadi. Trebamo pobijediti ove dvije utakmice u hrvatskoj ligi, a onda će sve biti lakše", poručio je trener Dinama.
Kontradiktorne rečenice koje su mnoge ostavile u blagom čudu. Primjerice, nije jasno kako to misli da ima rezerve u postojećem kadru? Ako ima, zašto ih već ne koristi? Zar ih krije od špijuna prije odlučne bitke? Nakon mjesec i pol dana priprema, Kovačević je s jednom postavom započeo sezonu, a jesen završava s drugom.
Puno lutanja
Neki igrači u startu su bili u trećem planu, Hoxha je, primjerice, bio gotovo otpisan, a onda su odjednom iskočili u prvi. I obratno, neki su bili u prvom, a sada su u trećem. Sve to govori da je bilo puno lutanja i glavinjanja. I što je najgore, još ga ima. Već sam pisao da alibiji oko nove momčadi zvuče kao da Dinamo igra u engleskoj Premierligi, pa je doista teško s najmanjim proračunom parirati konkurenciji. Čak i u Premierligi neki su klubovi ljetos doveli po desetak novih igrača, pa sasvim solidno plove u najjačoj ligi svijeta.
Sunderland je najbolji primjer. Dakle, to nije baš neka izlika, a pogotovo nije kada nastupate u hrvatskoj ligi, u kojoj sve momčadi zajedno nemaju proračun kao Dinamo, a na pojačanja su ovog ljeta potrošili 10-15 puta manje od maksimirskog diva. Što bi tek Dinamovi stručnjaci i čelnici govorili da vode Goricu, Vukovar, Istru ili Lokomotivu, u koje svakog ljeta bez odštete stiže puna kompozicija novih igrača iz koje kakvih liga, dok se Dinamo pojačava igračima iz liga petice.
Za Dinamo jednostavno nema izlika i alibija u hrvatskoj ligi, u kojoj je financijski i kadrovski daleko najmoćniji klub, a vidimo da se i tu muči i svako malo posrće. I sad dolazimo do krucijalnih pitanja: ako je Dinamu potrebna još jedna do dvije doselekcije, a već je ljetos potrošio rekordnu svotu, i to dvadesetak milijuna eura na pojačanja i otpremnine, koliko je onda uopće igrača zadovoljilo postavljene kriterije? Kovačević očito ne misli da je problem u njemu samom kao glavnom treneru, već u limitiranom kadru. Iako se neki ne bi složili s tom procjenom, to ćemo ovaj put ostaviti po strani i koncentrirati se na Kovačevićevu izjavu.
Tko je uopće od Dinamovih igrača zadovoljio Kovačevićev ukus?
Ako trebate jednu do dvije doselekcije, logično je da tu ne mislite na rezerve i već otpisane, već na udarnih 13-14 igrača. Kada prva postava isporučuje loše rezultate, drugu nema smisla ni stavljati u jednadžbu. Prema čistoj logici, u prvoj selekciji otpast će njih četiri-pet, u drugoj još dva-tri, pa ispada da barem polovica udarnih vedeta nije zadovoljila. Možda je bolje ići obratnim smjerom, pa se zapitati tko je uopće zadovolji? Tko se pokazao pojačanjem ili barem vidljivim potencijalom? Bilo bi jako interesantno čuti Kovačeviću analizu i vidjeti njegovu listu.
Kakvu je poruku poslao prema Plavim salonima ako kaže da ova momčad treba još jednu do dvije selekcije nakon što se ljetos potrošio rekordan iznos za dovođenje novih igrača? To nikako ne ide s frazom da se ne može sa svakim pogoditi. Prodavanje magle i pravljenje nevještim više ne prolazi jer se između redova lako zaključuje da se tu ne radi o jednom ili dva promašaja. Malo je više tu milijuna bačenih u bunar, ako ćemo iskreno iščitati Kovačevićevu poruku, a to jest svojevrsna poruka i u isto vrijeme opravdanje, ne samo prema javnosti i navijačima, već i prema Plavim salonima, još preciznije, prema Bobanu.
Neke najviše iritira to što se stalno povlače teze o novoj momčadi i potrebnom vremenu. Već smo djelomično naveli zašto to zvuči kao slabo opravdanje, najviše u okviru hrvatske lige, ali kritičari se također pitaju: zbog čega se krenulo totalno ispočetka, zašto se dovodilo toliko novih igrača, što je to natjeralo čelnike Dinama da idu u tako veliku rekonstrukciju, koja je sigurno bila potrebna, ali ostaje otvorenim je li bila potrebna baš takva revolucija?
Boban nije došao na spaljenu zemlju
Mnogi domeću da Boban nije baš došao na spaljenu zemlju, pa da nije imao druge opcije nego da uzme spužvu i sve prebriše što je bilo prije njega. Bilo je problema, ali barem blagajna nije zjapila prazna. A ako je već odlučio počistiti svlačionici i krenuti s novom momčadi jer je mislio da je tako najbolje za novog trener, a tu je bilo argumenata jer se osjećalo zasićenje među starim snagama koje su naočigled tonule, atmosfera je bila zagađena nakon fijaska u prvenstvu i trebalo je novom treneru očistiti put koji je bio zakrčen zaguljenim senatorima, onda je to njegova strateška odluka koja ne može služiti kao opravdanje u slučaju neuspjeha. Preuzimanje odgovornosti ključna je rečenica, izlike nikoga ne zanimaju.
Kovačević je očito odlučio zauzeti malo čvršći stav i javno progovoriti. Voda mu je očito došla do grla, ne može više šutjeti, mora se i on malo braniti. Vidi se da mu smeta da ga se smatra jedinim ili najvećim krivcem za trenutačnu situaciju. Doduše, Kovačević o doselekciji nije prvi prozborio, tu je temu već otvorio Boban u prvom intervjuu za hrvatske medije, no jedno je kada to kaže predsjednik kluba, a nešto posve drugo kada o tome priča trener. Njega se ipak može puno lakše smijeniti. Trenerova sudbina ipak puno više ovisi o predsjedniku nego obratno.
Kovačević je opasno visio nakon poraza od Istre, a o njegovoj sudbini vrlo ozbiljno se u Plavim salonima razgovaralo i nakon potopa u Lilleu. Pristup cijele momčadi i trenerove nepromišljene izjave o čuvanju za utakmice u hrvatskoj ligi opasno su naljutili Dinamove čelnike. Bili su jako razočarani onim što su vidjeli, a i čuli nakon utakmice.
Što misle igrači Dinama i kako će se na njih odraziti Kovačevićeve izjave?
Kovačević je sada između redova, svjesno ili nesvjesno, na neki način prozvao i Bobana. Nije ga spomenuo i rekao tko je najodgovorniji za transfernu politiku, ali prvi put je tako izravno kazao da je potrebna još jedna do čak dvije doselekcije. Možda Kovačić nije imao taj cilj, ali mnogi su to protumačili kao pravdanje i prebacivanje krivice, svojevrsno aludiranje na grijeh struktura. Poruka nije adresirana samo prema Plavim salonima već i svlačionici. Bilo bi zanimljivo čuti što o svemu misle igrači Dinama i kako će ta poruka na njih djelovati; demotivirajuće ili možda motivirajuće?
Već u Koprivnici će se pokazati jesu li neki od njih razočarani s trenerovim stavom da nisu za Dinamo, jer kako drukčije protumačiti priču o doselekciji, a možda dobiju dodatni motiv da ga demantiraju. Kovačević je sam rekao da će biti puno lakše sve prebroditi ako Dinamo upiše obje ligaške pobjede do kraja godine. Dakako da mu je jasno što bi eventualni kiks značio. Čaša je već dupke puna.
