Nogometaši Osijeka prokockali su priliku savladati Dinamo, doći na jedan bod minusa od Hajduka i predstaviti se kao kandidat za napad na titulu. Propustili su priliku u očima pratitelja hrvatskog nogometa učiniti da ova sezona ne bude još jedna u kojoj većina prati samo "Ligu 2".
Tri vijesti o kojima se priča
Samo tri kluba odigrala sve utakmice: Pogledajte kako izgleda HNL ljestvica uoči pauze
Kako je do toga došlo u postavljanju konstatacije nije bitno. Ako pogledamo samo brojke, vidjet ćemo da je Osijek u završnici susreta, gdje je bio bolja momčad i stvarao bolje prilike, ostao bez punog plijena.
O kaznenim udarcima možemo do prekosutra i pobjednika neće biti
Neću ovdje puno o kaznenim udarcima. Ako ću biti navijački subjektivan, reći ću da za prvi ne postoji siguran dokaz da je kontakt ruke i lopte bio unutar kaznenog prostora. Barem dok ne vidim da postoje linije o kojima se toliko govori. Do tada ću braniti tezu da se VAR nije imao temelja uključiti, iako je igranje rukom neupitno.
Za drugi kazneni udarac iz usporene se snimke vidi da kontakt postoji. Tu isto možemo sad komentirati je li bilo dovoljno kontakta za omesti Dinu Periću, odnosno je li intenzitet bio dovoljan za prekršaj. To je posao sudaca, a ovo je uistinu situacija gdje predstavnici obje teze imaju dobre argumente za svoje mišljenje, ali ne baš i najbolje za pobiti one oponenta. Čudna situacija, zapravo, vrlo čudna.
Kako je Osijek dozvolio da do "penala" uopće dođe?
No, postavlja se pitanje kako je uopće Osijek sam sebe doveo u priliku da do tih situacija dođe? Činjenica je da kaznenih udaraca ne bi bilo da se Osijek nije podosta panično branio te da nisu radili nevjerojatne pogreške. Na kraju svega, činjenica je da je Darko Nejašmić kod prvog kaznenog udarca napravio glupost samim podizanjem ruku iznad glave, kao i to da je Styopa Mkrtchyan prije kontakta s Dinom Perićem promašio cijelu loptu.
Hajduk objavio trenutak sporne situacije kod pogotka Istre: Bilo je zaleđe?
Kako je Osijek iz situacije gdje vode 2:0 i gdje su imali jednako dobre preostale prilike kao protivnik, uspio dovesti se u situaciju gdje panično brane vodstvo 2:1?
To, nažalost, za Tomasov Osijek nije ništa novo. Po treći put ove sezone ostali su bez boda ili bodova u sudačkoj nadoknadi susreta. Istra im je u završnici uspjela zabiti dva, za dolazak od 2:4 na 4:4, Lokomotiva je izjednačnila u posljednjem napadu, a nešto se slično dogodilo i ovdje. To su tri od posljednja četiri Osijekova prvenstvena susreta.
Upitne zamjene i njihov tajming, zašto je Caktaš ostao u igri?
Stjepan Tomas očito nije dobro odradio završnicu susreta. Iako je za prvi pogodak Dinama krivac Šime Gržan, koji je doslovno pogledom popratio loptu koja leti prema njemu i dozvolio Mahiru Emreliju da se ubaci i pošalje loptu u mrežu, dojam je kako je Sadegh Moharrami prelako prošao Renana Guedesa, već očito preumornog. Velikim dijelom i zbog posla pokrivanje zadataka defenzivno slabijeg Kristijana Lovrića. Tomas je tu morao ranije reagirati.
Što je najgore, Tomas je i reagirao prije nego je pao taj pogodak, ali izmjene nisu napravljene, bile su tek prijavljene. I tu je nakon pogotka došao automatski novi problem. To što su izmjene prijavljenje te tako napravljene za susret u kojem imaš dva pogotka prednosti. Lovrića je zamijenio defenzivnim veznim Jugovićem, a izašao je i Guedes. Nažalost, jedan napad prekasno.
Osijek je tada ostao u formaciji gdje je Mijo Caktaš prebačen na lijevo krilo, poziciju koju on jednostavno ne može igrati. Osim postavljenjem, nije puno pomagao u obrani, a za napad je podosta bio potrošen velikim poslom dotad odrađenim na utakmici. Osijek se prebacio u igru na kontre, a tu je Caktaš i inače većinom beskoristan. Ako su se već radile takve izmjene, on je morao biti vani.
Uvođenje trećeg stopera dalo je Dinamu priliku za beskonačne napade
To nažalost nije jedina Tomasova pogreška u načina završavanja utakmice. U 78. minuti je defenzivno jačeg i svakako bržeg Bukvića zamijenio Pušićem, igračem poteza. No, niti to nije problem koliko vađenje dotad fantastičnog Petra Brleka, po mom mišljenju igrača utakmice, i uvođenje Andrea Duartea. Brlek je cijeli susret bio prva linija obrane, presjekao je i oduzeo veliki broj lopti, bio komadant cijele defenzive i pored svega toga, jako dobro kontrolirao prvi dio izgradnje napada. Vađenjem njega i uvođenjem trećeg stopera, Tomas je pojačao zadnji red, ali je oslabio tu prvu liniju obrane, čime je Dinamov vezni red napokon mogao prodisati.
Jakirović likovao nakon velikog preokreta u Osijeku, najavio važnu vijest za navijače Dinama
Čime je to rezultiralo? Konstantnim napadima Dinama, gdje se lopta šalje u gustu osječku obranu, koja je bila fizički i skakački moćna, ali više nije bilo onog prvog reda koji bi takvo kruženje i čekanje ubačaja kontrolirao i sprječavao. Zapravo, bili su tu Jugović i Nejašmić, ali Brlek je ovaj susret bio gazda Osijekove zapravo vrlo dobre, iznenađujuće dobre obrane. Teško je zaključiti zašto je Tomas smatrao da mu treba treći stoper.
Ostavljanje Caktaša u igri, gdje tražiš kontru, je također teško objašnjivo. Potrošenog Miereza se ostavilo jer jednostavno nije imao tko drugi ući (slučaj sportske politike), ali ovdje je postojalo opcija koje se jednostavno nisu iskoristile. Obrana Osijeka i kad je očistila loptu je većinom odmah nakon toga bila na novim mukama.
Tako je Osijek dozvolio Dinamu konstantno slanje lopte prema kaznenom prostoru, što je samo po sebi temelj da do kaznenog udarca uopće dođe.
Opet smo dobili višednevne rasprave o suđenju
Do njih je na kraju došlo i zbog toga danas imamo još jednu novu epizodu raspravljanja o suđenju, umjesto o odigranom nogometu. Jer koju god tezu zastupali, suđenje je sporno. Da Nejašmićeva ruka nije "plasirana" u kazneni prostor, danas bi se vrlo vjerojatno govorilo o kontroverznoj pobjedi Osijeka.
Sportski direktor Osijeka žestoko najavio: "Ode li Mierez, odlazim i ja!"
Osijek je imao razmontirani Dinamo na pladnju i nije bilo nikakvog razloga predstati se braniti kao do primanja pogotka za 2:1. Uostalom, Dinamo se tad morao dodatno otvoriti, možda bi se stvorila još koja prilika za pogoditi Nevistićevu mrežu i završiti susret prije nego do ikakvih spornih situacija dođe.
Oni to nisu napravili i zato danas raspravljamo o tome je li bilo sudačke krađe tj. poguranca ili nije. U ovom tekstu o tome nema smisla razglabati. To je tema za kafiće, urede, hodnike, ulicu ili u krajnjem slučaju društvene mreže.
Osijek je izgubio i ima se pravo ljutiti na suce i na sam podatak da je delegiran sudac koji se tek vratio nakon duge pauze, ujedno sudac poznat po spornim odlukama u bitnim susretima.
Meni kao autoru ovog teksta nije problem priznati da se s velikim dijelom iznesenog slažem, no ne mogu pobjeći od činjenica da je Osijek sam dozvolio da do toga uopće i dođe.
