Svjetsko prvenstvo 2010. u Južnoj Africi već je samo po sebi bilo posebno. I ne misli se tu samo na rijetko viđenje vrućine i one naporne vuvuzele. Cijeli kontinent živio je za nogomet kao nikada prije. Kada su domaćini i ostale afričke reprezentacije počele ispadati jedna po jedna u grupnoj fazi, ostala je samo jedna nada – Gana.
Tri vijesti o kojima se priča
Momčad puna mladosti i energije, predvođena Asamoahom Gyanom, Kevin-Princeom Boatengom i Andréom Ayewom, igrala je hrabro, bez kompleksa. Sve to uz podršku neumornog trojca radilica koji su činili Anthony Annan, Kwadwo Asamoah i Sulley Muntari.
Ovaj članak dio je rubrike 12 najboljih utakmica svjetskih prvenstava 21. stoljeća.
Afrika je sanjala polufinale, a imali su i temelja za tako što
Nisu imali teret povijesti, nego priliku da je napišu. Afrika nikada nije imala polufinalista Svjetskog prvenstva, a Gana je bila na korak da to promijeni i to baš na svom kontinentu.
Teško su prošli skupinu. U prvoj utakmici pobijedili su Srbiju 1:0, onda odigrali 1:1 s Australcima da bi u posljednjem kolu izgubili 1:0 od Nijemaca, ali su s druge strane dočekali pomoć Australije koja je svladala Srbiju (nakon što su Srbi šokirali Nijemce) i tako im pomogla da postanu jedina afrička reprezentacija u osmini finala.
Tamo je još jednom bilo teško, sjajni Amerikanci koji su osvojili skupinu ispred Engleza, ali Crne zvijezde su nakon produžetaka slavile rezultatom 2:1. I ušle među osam. Po treći put u povijesti Afrike, nakon Kameruna 1990. i Senegala 2002. godine.
Urugvaj je bio spreman vratiti staru slavu
S druge strane čekao je Urugvaj. Nakon što su propustili čak tri od prethodna četiri SP-a, vjerovali su da imaju generaciju koja može doći na trag 1930. ili 1950. Četvrfinale po prvi put nakon 40 godina, nakon 1970. i tada osvojenog četvrtog mjesta.
A imali su zašto vjerovati. Momčad je predvodio fantastičan napadački tandem Suarez - Forlan, prvi s 49 golova za Ajax, drugi s 28 za Atletico Madrid. Na lijevom krilu, jer mjesta u napadu nije bilo - Edinson Cavani.
Stoperski par Lugano-Victorino bio je pravi bedem, a Fucile iz Porta i Maxi Pereira iz Benfice opak par bekova. Ostatak momčadi bio je radnički i sve je to činilo kompaktnu cjelinu koja u grupi nije primila pogodak. 0:0 protiv Francuske, 3:0 protiv domaćina i 1:0 protiv Meksika za susret osmine finala protiv Južne Koreje koju su apsolvirali s 2:1.
Utakmica koja je nosila više od rezultata
Od prve minute osjećalo se da ovo nije obična utakmica. Tempo, čvrstina, dueli na granici, sve je bilo podređeno ulogu koji je bio ogroman. Gana je igrala za povijest. Urugvaj za povratak među velikane.
Igralo se vrlo otvoreno s obje strane, šanse su se stvarale, bilo je puno udaraca, ali lopte nisu htjele u okvir gola. Urugvaj je promašio dvije poprilično velike prilike, Gana jednu možda još veću. I kad se mislilo da će se na poluvrijeme otići bez gola, jedna lopta pronašla je put ka mreži.
U samoj završnici prvog poluvremena, dok su svi čekali odlazak u svlačionice, stadion je eksplodirao. Sulley Muntari potegnuo je s distance od otprilike 25 metara i iznenadio Musleru za 1:0. Bio je to trenutak kada je cijeli kontinent skočio na noge.
Urugvaj se vraća, drama tek počinje
U drugom dijelu Urugvaj pokazuje zašto se od ove reprezentacije toliko očekivalo. Krenuli su vrlo ozbiljno, složili nekoliko prilika u deset minuta, a onda je u 55. Forlan pogodio iz slobodnog udarca i vratio sve na početak.
Urugvaj je promijenio formaciju u onu s čista tri napadača, gdje je Forlan bio lijevo, a Cavani desno od Suareza, koji je u 65. minuti promašio mrtvu šansu, prazan gol nakon ubačaja Forlana. Kad je propustio priliku oči u oči s vratarom samo pet minuta kasnije, djelovalo je da bi mogao biti tragičar susreta.
Da, nastavila se loša večer za Suareza i u 75. minuti, kad mu je vratar Kingston iz samog kuta izvadio udarac glavom. Teško je živjela Gana cijelo drugo poluvrijeme i nevjerojatno je bilo da momci u svjetlo plavim dresovima nisu zabili. Susret je otišao u produžetke.
Trenutak koji je promijenio povijest
Produžeci nisu bili klasični, nije se igralo opreznije nego su obje momčadi tražile gol. U prvom produžetku konkretniji je bio Urugvaj, dok je u drugom prevladala fizička sprema Gane. Doslovno su prijetili napad za napadom i činilo se da bi se Urugvaju moglo osvetiti. I možda bi se to dogodilo da u sastavu još uvijek nije bio onaj tragičar, Luis Suarez.
Igrala se dodatna minuta produžetka. Gana napada. Ubačaj u kazneni prostor, Muslera je loše reagirao, a Suarez na liniji čisti udarac Appiaha. No, lopta se odbija točno na glavu Adiyiaha.
Udarac glavom ide prema praznom golu. Lopta već prolazi vratara, već prelazi liniju…
A onda Luis Suárez rukom zaustavlja siguran pogodak. Crveni karton. Penal za Ganu. Jedna odluka, jedan instinkt, jedan trenutak koji će ući u vječnost. Tišina prije sloma.
Asamoah Gyan uzima loptu. Cijeli stadion, cijela Afrika – svi gledaju u njega. Jedan udarac dijeli ih od povijesti.
Puca.
Prečka.
Lopta se odbija van.
U tom trenutku kao da je netko ugasio svjetlo. Euforija se pretvorila u šok, a san u noćnu moru.
Penali i kraj jedne bajke
U raspucavanju Gana se više nije uspjela vratiti. Urugvaj je bio smireniji, precizniji, spremniji za taj trenutak.
Forlan je prvi pogodio, a onda je loptu za Ganu uzeo znate tko? Asamoah Gyan i ovog puta bio je precizniji nego par minuta ranije. Loptu je poslao u gornje lijeve rašlje Muslerinog gola.
Pogađali su redom Victorino, Appiah i Scotti, a onda je Muslera skinuo očajan udarac Mensaha. No, Maxi Pereira prepucava gol i daje Gani još jednu šansu.
Loptu je uzeo Adiyiah, onaj igrač koji bi bio heroj cijele Afrike da Suarez nije napravio ono što je napravio. I on je pucao loše, Muslera je zaustavio taj udarac. Od potencijalnog junaka ga je Suarez učinio tragičarom.
Kada je posljednji penal završio u mreži, panenka koju je izveo "Luđak" Sebastian Abreu, urugvajski igrači slavili su polufinale.
Na drugoj strani – suze.
Heroj ili negativac?
Suárez nije otišao u svlačionicu nakon crvenog kartona. Ostao je na atletskoj stazi vidjeti što će se dogodoti. Kada je Gyan promašio, slavio je kao da je zabio gol.
Za jedne – junak koji je učinio sve da spasi svoju momčad. Za druge – čovjek koji je rukom ukrao povijest jednom kontinentu. I dan danas nije usuglašeno mišljenje radi li se tu o kršenju fair-playa ili herojskom potezu, vlastitoj žrtvi za uspjeh momčadi.
Suarez je propustio sjajnu polufinalnu utakmicu (koja bi također lako našla mjesto među najboljima u ovom stoljeću), nije mogao pomoći momčadi protiv Nizozemaca, ali vratio je Urugvaj među elitu. Zaigra je u susretu za broncu, ali Njemačka pred svojom publikom nije mogla dozvoliti da ostane bez medalje.
Utakmica koja je ostala veća od rezultata
Ovo nije bila samo utakmica. Bila je to priča o nadi, o trenutku koji dijeli slavu i tragediju, o tankoj liniji između heroja i negativca.
Gana je bila na pragu da promijeni povijest. A onda je jedna ruka to zaustavila.
Sažetak ove utakmice pogledajte OVDJE.
