Nikola Jurčević gostovao je u serijalu gol.hr-a Legende HNL-a i ispričao pregršt zanimljivih anegdota.

Upoznali ste mnoge slavne trenere, posebice dok ste s Bilićem bili u Engleskoj.

„S nekima smo bili u boljim odnosima, s nekima u hladnijim. Recimo, s Kloppom smo bili jako dobri jer smo tu imali njemačku konekciju. I ja, i Slaven, i Edin govorimo njemački, igrali smo u Njemačkoj, a još je Klopp, onako, neformalan tip. Vrlo je komunikativan, našali se, pa čak i pred utakmicu. Sjećam se kada su nas pobijedili 4:0, ja mu kažem: 'Ma, koji sastav si to stavio, ovo nam je šansa da izađemo iz krize.' Mislim da je igrao s četiri napadača. On se nasmije i na kraju nas pometu. Zafrkant je i jako pristupačan.“

Kako se Klopp naljutio na Bilića

Jurčević se prisjetio jedne anegdote.

„Što je interesantno, sad mi je palo na pamet, ima taj njemački kodeks. Igrali smo neku utakmicu, a dobar je s nama, sa Slavenom odličan. Odjednom se on u 15., 20. minuti nešto naljuti na Slavena. Što je bilo? Zbog toga što je Slaven vikao nekom našem igraču na centru da napravi prekršaj, da spriječi njihovu kontru. I on se naljuti, u smislu – to nije fair-play. Mi svi gledamo, pa to smo navikli da kažeš igraču da napravi prekid.“

On to nikad ne radi ili je u pitanju licemjernost?

„Čini mi se da doista ne radi. Kad bih gledao Liverpool, baš kada su bili najbolji, taj njihov presing, ne mogu se sjetiti namjerne destrukcije. Vjerojatno je to stvarno tako u njegovu mentalnom sklopu.“

"Van Gaalu čak i kćeri govore vi. Ja sam pokušao sa svojima, ali ne ide"

„S Pochettinom i cijelom njegovom ekipom baš smo se našli. Vrlo su korektni. Van Gaal je u svoje vrijeme bio kao jedan profesor.“

Je li nadmen kao što se priča?

„Nije nadmen, ali ima takvu pojavu da odmah djeluje arogantno. Ima onaj holandski štih, oni su dosta samouvjereni. Pročitao sam puno biografija poznatih trenera, pa i Van Gaalovu. Njemu kćeri govore vi. To sam ja pokušao svojim kćerima nametnuti, ali ne ide, ha, ha, ha… Sama ta činjenica govori kakav si, što će biti drugo nego uspravan kao jablan. Mi smo se malo šalili i gledali kako se drugi treneri ponašaju. Van Gaal je bio u Manchester Unitedu, sjedi na klupi, na Old Traffordu je na tribini. Sjedi uspravno i drži s dvije ruke ne papir, nego cijelu mapu. Nema kod njega gestikulacija, nego sjedi i gleda utakmicu."

"Zamisli da kod nas neki trener tako sjedi, odmah bi rekli: 'Gledaj, uopće ne vodi momčad i sve te priče.' S takvim gardom ispadne: 'Gle, koji trener, koja faca.' Ako se netko drugi na taj način ponaša: 'Vidi ga, nije animirao momčad, nije motivirao, nema energiju.' To se dosta promijenilo, te priče o motivaciji, kako je to kod nas bilo. To praktički ne postoji, to se vani podrazumijeva. Nije Slaven morao izvlačiti neke silne govore kada se igra protiv Man Uniteda ili Arsenala, ma bilo koga. Isto tako, kada se pobijedi neka velika momčad, a mi smo jedno vrijeme pobjeđivali najveće, nema tu neke euforije. Kad nas bi svi bili ludi, padali bi u nesvijest od slavlja, ali tamo ti samo kažu 'well done' i to je to. Nema tu nekih velikih izljeva oduševljenja, ni tragedija, a ni trčanja nekih počasnih krugova.“

„Guardiola je fanatik, Mourinho šoumen, a Wenger gospodin i asket“

Kakav je Guardiola?

„Vidi se da je genijalac, izgleda kao znanstvenik. Nema nimalo arogancije, baš je onako prizeman tip. Nema nadmenosti, ali vidi se po pogledu i komunikaciji da je upravo to što jest: jedan fanatik, inovator. Ja dijelim trenere na klasične i inovatore, to su treneri koji udaraju neke trendove. To je Guardiola i takva je otprilike njegova komunikacija.“

Mourinho?

„On je druga posebnost. Kod Guardiole stalno imaš osjećaj da je on autentičan, da je sav uživljen i kada komunicira sa svojim igračima, uvijek je u nekom svom filmu, gardu, ideji… A za Mourinha bi se moglo reći da je šoumen. Imam dojam da je svaki njegov potez promišljen. Sad je zauzeo gard, sad odlazi u svlačionici prije kraja utakmice… Ima taj izračunati pristup. Kod njega je vidljiva razlika kad pobijedi i kad izgubi. Ljut je kad izgubi, druželjubiv kad pobijedi. Bio je vrlo naklonjen Slavenu, odmah mu se javio kada je došao u West Ham. Ostvarili su komunikaciju, javljao mu se porukama i slično. On je očito u varijanti da ima nekoliko prijatelja u ligi i tucet neprijatelja. Ne može sa svima biti u fajtu. Vidi se na njemu karizma. To je ono što mogu reći o njemu iznutra. Iako mu nije bilo lako, došao je od najjačeg trenera svijeta u veliku turbulenciju, prvo u Chelseaju, a onda i u Man Unitedu. Kao da su čekali da napravi dva-tri poraza. Igrači koji su radili s njim pričaju o njemu jako pohvalno. Prema van djeluje arogantno, to mu je pristup, a unutar svlačionice jako je dobar s igračima.“

Arsenea Wengera teško je pročitati.

„On je vrhunski gospodin, a uz to i asket. To se vidi i na njemu. Još uvijek izgleda vitko. U mlađim trenerskim danima triput sam bio u kampu Arsenala u Austriji. Gledao sam treninge i kako rade. U tom je vremenu Arsenal bio top, oni su udarili trendove. Meni je bilo zanimljivo provesti pet-šest dana s njima. Wenger je na treninzima imao tu svoju komunikaciju; uvijek uspravan i odmjeren, dok su Boro Primorac i još jedan Englez bili glasniji i davali neke upute. Jednom sam bio u kampu kada je već Eduardo došao u Arsenal. Mislim da je sa mnom bio Soldo, Primorac, pa se pridružio i Wenger. To je baš jedan džentlmen. Hladan i odmjeren, ali gospodin.“

Neki manje poznati treneri ostavili su poseban dojam na Jurčevića.

„Alan Pardew stvarno je čudo od čovjeka, nevjerojatan tip. Dođeš k njemu u ured, on donosi hranu, nudi vino, ne da da izađeš, a jedva da smo se upoznali. Druželjubiv i drag čovjek.“

„Traži se kultura igre. Televizija i ogroman novac nameću trendove“

Je li Guardiola trenutačno najbolji trener na svijetu?

„Mislim da je. Iako, morao bih to malo obrazložiti. Teško je to reći. Rekao bih da se mijenjaju trendovi. Kako neki trener nametne trend, onda postane najbolji trener. Recimo, Mourinho je bio najbolji trener, osvajao je trofeje, ali ga nitko nije kritizirao zbog načina igre jer je to tada bio trend. Kako je vrijeme odmicalo, nije više bio važan samo rezultat nego se tražila i kultura igre, kako se to kaže u Njemačkoj.“

Real i Barcelona to su nametnuli čitavoj Europi. Tu se može pridodati i Bayern, koji oduvijek gaji napadački nogomet. Santiago Bernabeu davno je rekao: pobjeda bez stila za Real ne znači mnogo.

„Da, ali još jedna stvar: televizije i ogroman novac. Pratim njemačke i engleske medije. Neka momčad može stajati dobro na tablici, ali ih kritiziraju da igraju dekadentno, negledljivo, s malo posjeda i udaraca po golu itd. Kako se mijenjao trend, tako su se mijenjali i pogledi na to tko je najbolji trener. To su zahtjevi prema trenerima. Imamo sada još jedan trend, jedno deset trenera koji su izašli iz varijante RB Salzburga; od Rogera Schmidta i mog bivšeg suigrača Adija Hüttera, pa do Amerikanca Jessea Marscha i Ralpha Hasenhüttla, koji je također moj bivši suigrač, kao i Gerhard Struber, koji je u RB New Yorku. Svi su ponikli u Salzburgu kao treneri, a glavni inovator bio je Ralf Rangnick, za kojeg se u Hrvatskoj i ne zna previše", kaže Jurčević i nastavlja.

Tuchel je kombinacija Kloppa i Guardiole

"Odlike su im visoki presing, direktna i dinamična igra. Na takav način gledaju se i treneri. Jedna varijanta bio je Rangnick, a poslije je tu strahovito bitan bio Klopp, kako je igrao s Borussijom Dortmund, pa onda s Liverpoolom kao kulminacijom. Slično igraju Atalanta, Leipzig, Dortmund, Salzburg, pa i Wolfsburg, Borussia M'Gladbach, djelomično i Eintracht. Dakle, ofenzivni pristup s dinamičnim igračima, a nije u trendu braniti se i čekati i kontru. To je sada dekadentno. Na takav se način traže treneri. Evo, recimo Tuchel. On je kombinacija Kloppa i Guardiole. Često je išao Guardiolo, on mu je bio na neki način mentor, a i on je izašao iz varijante Mainza. I on i Klopp. I Wolfsburgov Oliver Glasner taj je tip trenera. To je taj trend. Čitam da Eintracht traži trenera, ali da obvezno mora biti ofenzivni trener. Žele nastaviti Hütterov stil.“

Čini se da je Mourinho u cijeloj toj priči malo zastario. Pregazilo ga je vrijeme.

„Da, ali meni je to pomalo čudno. Uzmimo potencijal Tottenhama, koji je Dinamo pobijedio 3:0. To je ekipa koja ima izvanredne igrače da igra ofenzivno. Ne mogu razumjeti koji je razlog da tako ne igra ako ima Kanea, Delea Allija, Sona, Lamelu, Mouru, Balea…“

Zašto se Mourinho ne može prilagoditi? „Novim generacijama to je smiješno“

Kako to da se ne može prilagoditi? Je li to ta njegova čuvena tvrdoglavost ili što već?

„I mi sada filozofiramo. To je čovjek koji je osvojio toliko trofeja, zaradio stotine milijuna eura i sad mi njemu nešto savjetujemo. Ali dobro, razgovaramo. Čudno je da se ne mijenja, ni meni to nije jasno. Pratim to i shvatio sam da čim igra s klubom koji je ista razina, ide povlačenje i igra na kontru. Da ne pričamo kada igra s jačima, Cityjem ili Liverpoolom. Ofenzivnije igra eventualno kada igra sa slabijim ekipama. On to radi još od vremena Chelseaja, stavio bi tri defenzivca u veznu liniju, gore Drogbu i još jednog, pa što naprave, naprave. Mourinho ima još jedan problem, a to je kako se mijenjaju generacije. Sve je najveće uspjeha postigao tako što je imao ne samo dobre nogometaše nego i čvrste osobe."

"Ne znam, Drogba, Lampard i Terry ili Stanković, Zanetti, Milito, Eto'o. To su baš ljudi, pravi fajteri. Dolaskom novih generacija, Pogbe ili Martiala, on s njima ne može napraviti onu pogodbu koju je radio sa starim igračima: 'Dat ću vam sve, vi ste moje vođe, idemo za Porto, Chelsea ili Inter.' Novim generacijama to je smiješno. Oni su u varijanti hoće li sutra na trening doći s Porscheom, Ferrarijem ili Rolls Royceom, slušalice i te stvari. Mourinho nešto govori, a oni ga u čudu pitaju što je problem. Jednostavno ne može naći tu komunikaciju. On je prije uvijek imao pet-šest senatora, oni bi mu držali ekipu“, zaključio je Jurčević.